Kako je krenulo samo ja neću biti ministar u Vladi Kantona Sarajevo.Izgleda da će ministre morati nafatati po ulici ili konkurs raspisivati.Kako god! Sve su prilike da je i ova sadašnja Vlada bivša.A kako i ne bi bila.Oduvijek su se vlast i vlade kolike god i čije god bile bavile trgovinom.Neke manje neke više uspješno i tajanstveno, ali trgovalo se.Da, ali što ova jedva-sklepana-koalicija trguje...??? Toliko još nijedna nije trgovala.Najžalosnije je što su oni shvatili da mogu da rade šta hoće pa se više ni ne stide.“Obraza nemaju, a guzici se ne boje“- tako se nekad govorilo za ovakve likove koji nam upravljaju milionima u KM i stotinama hiljada u životima.Ipak, ma koliko ogorčena i sarkastična bila prema vlasti , priznajem da ništa ni ne činimo ni ja niti moji sugrađani da tako ne bude.To znači da prihvatam da je vlast onakva kakvu ovaj narod zaslužuje.To, takođe znači, da smo mi građani Kantona Sarajevo, svojom indolencijom ,svojim prihvatanjem neprhvatljivog upravo i zaslužili da se oni koji debelo naplaćuju svoj ministarski položaj zajebavaju s nama i smiju nam se u lice.Nemam namjeru da vrijeđam, ali kada se povede polemika, sarajlije će brže-bolje požuriti da naglase da je Sarajevo centar i kulturni i intelektualni i ...ma da ne nabrajam, jer od značaja za ono što hoću reći je ovaj dio oko intelektualnog središta.Zašto to pominjem? Pa zato što bi, majku mu njegovu (neke emocije se najbolje izražavaju psovkama) dakle,majku mu njegovu jebem ako smo intelektualno središte, ako je Sarajevski univerzitet iznjedrio kadar stručniji i profesionalniji od onog koji izlazi sa tamo nekih akšam fakulteta, kako je onda moguće da je taj kadar, ti intelektualci toliko inertan, toliko smotan da ne prepozna kolaps. Zar to središte,to Sarajevo ne bi trebalo biti primjer ostalom napaćenom, prevarenom,izigranom, sjebanom građanstvu ove takođe napaćene ,prevarene,izigrane,sjebane države!? Trebalo bi. Umjesto toga cijelo Sarajevo se bavi piljarskim poslom. Respekt piljarima koji časno zarađuju svoj novac, ali kako nazvati ove vagadžije, preprodavce, sitne i krupne šićardžije što svako svoje dizanje ruke odnosno pritisak tastera naplaćuju. Ipak, sad neću i ne želim pričati o moralu ili nemoralu nekakvog Radeljaša na koga svako prvo pomisli kad se o naplati priča.Ovaj put pričam i govorim o nama koji ovo dozvoljavamo.O nama kojima je trgovina jedina grana posrnule privrede,a koja cvjeta. Sve ostalo ode u neku stvar. Pa neka i ide.Možda ćemo onda ispočetka.
Jučer pijem kafu sa poslovnim prijateljem, mladim obrazovanim čovjekom koji se našao u strukturama SDA. Da, sad ćete se opravdano pitati,jer sam se i ja pitala:pa da li je stvarno pametan i obrazovan kad je tamo zašao? Jest.I mada i on zna kakvi su moji pogledi na s(R)tanje u kvazipolitičkom životu ove zemlje, zna takođe da njega cijenim, pa ponekad razmijeni sa mnom neke svoje probleme i dileme.Juče je bio na kraj srca jer je jedan slučaj pokazao da niko ne želi pomak, da ovakvo stanje odgovara nekim ljudima i da sve čine da ga konzerviraju.Na kraju je zaključio da negdje mora otpući, mora se slomiti pa da se krene iznova i to nabolje.Jer, ovako, bez sloma teško se može ispraviti i pravim putem krenuti. Hoće li se slomiti na Kantonu Sarajevo? Vjerojatno hoće.Kanton Sarajevo je od rata na ovamo imao najstabilnije vlade, najstabilnije finansiranje, najozbiljnije ljude.Više nema.Neko se očito zajebavao s nama, s narodom kad je za premijera postavio čovjeka koji je zaslužan za dubiozu javnog preduzeća od 64 miliona KM. Kad sam ovako rekla na jednom sastanku neki sarajevski intelektualci su mi uzvratili da nije mogao ništa učiniti u ovavom okruženju, naslijeđenim problemima.Kažem im: ja od babe svoga, nek mi je živ i zdrav sto godina, od neke studentske godine nisam dobila ni marku pa jesam li i ja trebala u zaduženje od ,ne 64 miliona , ali barem od 64 hiljade umjesto da pokušam raditi i zaraditi? Uostalom, ako mu je u Toplanama bilo tako loše zašto nije napustio, podnio ostavku? Nije zato što je uposlenicima fantastično, ali preduzeće tone jer se za sve ove godine nije pomak napravio.Samo se uživalo na onom što je Titina država izgradila i napravila. Sad opet premijer i vlada imaju olakšavajuću okolnost-opća kriza. Da, samo što tu krizu ni premijer ,a ni vlada ne osjećaju nego evo osjećaju prosvjetni radnici i ostali budžetski korisnici, porodilje i drugi koji su časno zaradili ili zaslužili taj novac i koji imaju pravo tražiti ga.
Ipak, svi smo se zabavili oko direktora i nadzornih odbora, skupština pa i ne primjećujemo u kakvim smo govnima.Kad bolje pogledam i razmislim dođe mi da ne mislim, ali da kažem:“ neću vam tu ministarsku fotelju ni da me molite.Eto vam je ,jebala vas ona gramzive, uništite i ovo malo što je ostalo neuništeno, uništite i ovo malo ljudi što su sačuvali i obraz i volju za radom, uništite i ove fakultetlije što su izašli sa fakulteta puni entuzijazma, a sada godinu ili dvije ,tri kasnije idu u biblioteku i čitaju trilere tek da skrenu brigu na nešto drugo, uništite i mog kolegu sa završena dva fakulteta koji je „srećnik“ pa dobio mjesto portira u jednoj Sarajevskoj općini, a drugi kurira.Prvo uništite jer ćemo vam mi dozvoliti da uništite pa ćemo onda vidjeti kako ćemo.A kako ćemo, o tome ćemo misliti sutra. „
