<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Sasvim običan jesenjski dan

Prepustimo se bojama nestajanja. Možda u tom spokoju i sporosti, shvatimo i smisao postojanja.

22. oktobar 2019, 12:00

Izaberimo jedan topao jesenjski dan i umjesto da sjedimo sa društvom, šetajmo sami gradom.

Možda nećemo pričati o drugima, ali ćemo razmišljati o sebi.

Neka nas bar jedan dan ne zanima šta je oko nas nego šta je u nama.

Nemojmo gledati u izloge, gledajmo ljude.

U buticima su manje-više sve kopije, a ljudi su unikatni.

Skinimo slušalice i ugasimo muziku, a slušajmo fijuk vjetra.

Skolonimo sunčane naočare sa očiju.

Gledajmo svijet onakav kakav jeste, u svim njegovim mračnim i svijetlim bojama.

Usporimo korak dok gazimo suvo lišće, vucimo nogu za nogom i šutirajmo ga.

Probudimo u sebi zaspalu dječiju dušu.

Pođimo na rijeku.

Ostavimo telefon, bacajmo kamenčiće u vodu i gledajmo kako se talasa.

Hajdemo u park i posmatrajmo kakve sve nijanse ima jesen.

Odaberimo jedan list, gledajmo kako pada, pogađajmo mjesto gdje će se zaustaviti.

Prepustimo se bojama nestajanja.

Možda u tom spokoju i sporosti, shvatimo i smisao postojanja.