Sjećate se ove slike? Ista slika, isti čovjek, druga priča.
Prvi red, prvi s desne strane je moj otac. U očima strah. U ušima vrisak onih koji su ostali. Upravo razmijenjen iz logora. Slika govori hiljadu riječi.
Danas ima približno kilograma kao na ovoj slici, razlog je bolest.
Bolest nije draga priča, pa znam da nije ni vama. Razumijem, nikome nije. Ja bih rado da je sve ovo san. Svi ti odlasci doktorima, nalazi, hemoterapije. Da je sve to ružan san.
Spavate li mali i veliki Izetbegovići? Spavate li kad vidite ovu sliku?
Nastala je u nekom određenom satu dok je vaš mili predsjednik boravio u jednom od trezora Centralne banke. U određenom trenutku dok se gospođa predsjednica spremala na specijalizaciju u Zagreb. U nekom određenom satu, kad je njih bolio klinac za ove ljude sa slike, moga oca, moga trogodišnjeg brata, mene...svih nas koji smo patili pod kišom granata, snajpera, gladni i žedni.
Naši zaštitnici. Tako kažu. Sve bi nam dali. Oni i njihovi poslušnici koji su u svakoj pori našeg sistema.
Istog onog sistema koji tati nije otkrio prvi rak u početnom stadiju. Istom sistemu koji nije otkrio u početnom stadiju drugi i treći rak. Istom sistemu koji je smatrao da je tata lud. Hipohondar.
Sistem koji mu sa dijagnozom raka nije dao termin za CT s obrazloženjem „ PA ŠTA, NIJE JEDINI KOJI IMA RAK, NEKA ČEKA“!
Plješćete predsjednici. Zovete je kraljicom. Kažete preporodila je KCUS.
Recite mi, jeste li bili na onkologiji? Jeste li odveli svoje najmilije koji se bore za život?
Jesu li vam rekli kako morate kupiti lijekove za hemoterapiju? Jesu li vaši najmiliji morali čekati 25 dana da dobiju termin za hemoterapiju jer nema kreveta? Jesu li vaši najmiliji čekali po 5 sati u čekaonici, a imaju tek toliko snage samo da dišu.
Recite mi po čemu je kraljica? Molim vas, prosvijetlite me. Prosvijetlite me pa možda zaboravim onu flekavu posteljinu na onkologiji. Možda zaboravim lica onih koji se bore za život, ali gube vrijeme na sređivanje odobrenja i čekajući termine za nalaze i krevet. Čekaju, a rak se uvlači u svaki dio njihovog tijela. Čekaju do onog trenutka kad im kažu kasno je. Samo da se ranije znalo...čujj ranije. Ne kažu dolazili ste godinu dana kod nas, ali je nama bilo svejedno što vas boli.
Spavate li mirno kad znate da vaš glas njima znači podrška ovom pokvarenom sistemu? Spavate li mirno kad znate da ste podržali sistem u kojem za liječenje bolesne djece nema para? Spavate li mirno kad ste podržali sistem koji lagano ubija moga oca? Nečiju majku. Nečijeg supruga. Vas.
Ovdje se ne umire odjednom. Umire se od bolesti, ali samo niste znali da ste bolesni. Niste znali jer sistem ne zanima. Onaj isti sistem kojim upravlja dinastija Izetbegović.
Ako spavate, svaka vam čast!
