Znaš sine moj, ne mijenja se vrijeme mijenjaju se ljudi u vremenu. Sve što je jučer važno bilo danas kao da je vjetar otpuhao.
Pa se čovjek pita kako je moguće da tako lako sve zaboravi i prihvati sve što ninašta ne liči.
Postalo je sve plastika.
U ljudima...na ljudima, oko ljudi.
Plastični osmijesi, plastična srca, plastični pogledi.
Plastične riječi tek onako da se nešto kaže, plastični životi tek da se preživi, plastična imitacija plastike.
Bez reciklaže.
Otrovna, prljava, razbacana...prisutna gdje god da se okreneš.
Zato sine moj, ti budi ono što jesi i kakav jesi, prirodan i običan. Smij se da ti duša zatreperi, izgovaraj riječi koje ti na srcu stoje, raduj se svakom danu i živi. Ne mijenjaj sebe radi drugih, niti tuđe riječi izgovaraj da bi nekoga zadivio. Najveće blago časnog čovjeka je obraz i čuvaj ga, po njemu bit ćeš upamćen u vremenu i za sva vremena.
