Problem sa našim ženama je što nemaju love. Lova je moć, a ona je poslovično u pogrešnim rukama. Dobrobit žena je osnova dobrobiti društva, jer žene rađaju i podižu nove ljude i stvaraju novo društvo. S obzirom na statističke podatke o broju zlostavljanih žena, žena koje su nepoželjne na tržištu rada dok su zauzete imanjem djece i porodice i koje su zbog toga materijalno zavisne, i uopšte, o učestalosti razvoda, razvedene žene i samohrane majke bi trebalo da uživaju posebnu socijalnu zaštitu. Žene na selu, žene koje su propustile da se školuju ili osposobe za rad, to su žene koje bi trebalo da su posebno zbrinuta društvena kategorija.
A ono što se nudi su uglavom poticaji, seminari i kursevi o poljoprivredi, kućnoj radinosti i sličnim „hobijima“. Proganja me misao da naši krajevi rađaju sposobne, snalažljive i pametne žene, a da se one, umjesto visokim akademskim i menadžerskim pozicijama zadovoljavaju, ili bar pokušavaju zadovoljiti, šivenjem siperaka i nizanjem perli.
Današnje bake su žene koje su devedesetih bile u četrdesetim. Pokošene u najboljim godinama, mnoge su umjesto u kabinetu ili kancelariji počele da rade na pijaci. Neke su završile u inostranstvu u kojem su nastavile neki drugi, skromniji, prostiji život. Mislim na asimilaciju i samoostvarivanje. Ko zna šta bi sa njima bilo da se nije desio rat, a ovako, postale su preuranjene penzionerke, a ambicije su prešle na djecu koja će odrasti kao „stranci“.
Što se tiče žena koje su sada u četrdesetim i pedesetim, žena koje su psihički, fizički i socijalno žene, a ne mlade žene ili djevojke, one koje su ostale na Balkanu imaju pune ruke posla.
Kao majke, moraju da podižu djecu koja će preživjeti morbile, vjeronauku, vladajuće stranke i osiromašeni uranijum.
Kao ćerke, moraju da brinu o roditeljima. Kao supruge o mužu, a kao odrasle osobe – o prihodima i rashodima.
Kao članovi društva, moraju da njeguju ženski princip. Da štite nemoćne, da mire zavađene, njihovo društveno djelovanje dotiče praktično sve sfere života, i sve traži „žensku ruku“ da bi bilo kompletno.
Naše društvo nije blagonaklono prema ženama. Tu je čuveni balkanski mačo koji se glupira i švrlja, a ženi poručuje da je njegova ili crne zemlje. To je ljubav – kad ti kaže da će te ubiti ako ga ostaviš, na primjer. To balkanska žena ćuti negdje u dubinama svoje balkanske DNK, otud su ljubomora, nametnuto izdržavanje pod devizom „ne treba ti da radiš“, i „dobar je – nikad me nije udario“ ili „nikad mi nije branio da nešto kupim“ pojave koje spadaju u normalno ponašanje. Možda nije zgodno, ali nije nenormalno. Još uvijek pronalazimo načine da uživamo u stvarima na koje bismo trebale prezrivo frknuti.
Prva linija odbrane muškog svijeta su druge žene. Žene često teoretski napadaju muškarce a brane žene, dok u praksi rade upravo suprotno. Teško praštaju uspjeh drugoj ženi, naviknute na muški autoritet, prema muškarcima nastupaju servilno, a čak crpe i ličnu satisfakciju iz podržavanja muškarca na njegovom putu uspjeha. Kad vide ženu koja grabi naprijed, skeniraju je u potrazi za falinkama poput „nikad sama ne sprema ručak/kuću“, „ne provodi dovoljno vremena sa djecom/roditeljima“, „kuća joj je neuredna“, „predebela/premršava/premlohava/prezategnuta je“.
Ako balkanska žena želi muža, djecu, psa i doktorat, mnogo češće će čuti komentare koji je podsjećaju na „osnovne prioritete“ nego što će čuti pitanja o temi doktorske disertacije ili eventualnim daljim akademskim koracima.
Kad sretnemo uspješnog muškarca, dobro obučen, dobar posao, dobar sat, ne pitamo ga umije li cijepati drva, upregnuti vola ili zaklati ovcu. Ne pitamo ga planira li još rađati, i koliko često obilazi roditelje. Kad sretnemo uspješnog muškarca, želimo znati koji mu je sljedeći horizont. Šta planira, u kojem pravcu razmišlja, šta misli o politici i u šta misli ulagati. A ako se takav muškarac dohvati „ženskih“ tema pa recimo prizna kako voli mačke ili kako volontira u kampu za izbjeglice, ljudi pomisle da je sam anđeo sa neba.
Kad sretnemo uspješnu ženu, dobro obučenu, dobar posao, dobar sat, prvo što se pitamo je umije li sukat pitu, kao s onim noktima skida ptičja govna sa terase, ko stoji iza nje, i kako mu plaća. Tijelom, ili očevom reputacijom. Ako je i lijepa i sposobna i pametna i obrazovana i ambiciozna – niko je ne voli. Ženama je previše za sažvakati, a muškarcima previše za ovladati.
Da skratim.
Bilo bi lijepo kad bi balkanske žene popizdile, i okrenule list. Pa nek muški nižu perle. Naše žene su pametne, sposobne, i nema toga što ne mogu savladati. A naši muškarci su prepisivači. Kako vide, tako rade. Ako žene prihvate žene, muškarci će biti najmanji problem. Zapravo, jedina istinska vladavina muškarca nad ženama je kroz ženski samoprezir. Kad bi se ženski korpus riješio te autoimune potrebe da jede sam sebe, i kad bi muškarci ostali bez tradicionalnog ženskog inputa koji im govori kako da tretiraju žene, stvari bi se same od sebe promijenile. Nama trebaju žene u bijesnim autima, na odgovornim pozicijama, i muškarci sa dječijim kolicima, muškarci koji pošumljavaju, prave sir i filcaju vunu. Ako smo već provele vijekove njegujući muško, nek sad muški izvole biti napredni, ekološki osviješteni, socijalno tolerantni, duhovno uzvišeni i pročišćeni, a žene će se malo sladiti već prevaziđenim blagodetima materijalnog posjedovanja, utržive sposobnosti i društvenog uticaja.
Stvari se svakako mijenjaju. Evo, recimo, dojučerašnji štreberi koji su bili niža vrsta i u odnosu na žene su izbili na vrh, okrenuli list. Moć i lova. Moć je potekla iz poznavanja tehnologije, i odjednom je znanje seksi. Lova je znak da nisi genetski škart, pa roditelji uglavnom vole vidjet bogata zeta, čak i kad je malo kriminalac. Žena ne smije ni žvaku da ukrade, kriminal joj ne priliči, dok muškarcu čak daje i seksi notu.
Ijoj, kol'ko li je balkanskih amazonki skriveno, neostvareno, neupotrebljeno. Koliko je titula neosvojeno, inovacija neizvedeno, ideja neprovedeno. Koliko je žena koje rade banalne poslove za sitan novac umjesto da blistaju iz sve snage i mlate lovu!
Al kontam, kad su štreberi mogli da iskoriste internet za svoj kvantni skok, valjda će i žene dobiti prostor da prirodno iskoriste sve svoje prednosti. Valjda će i one uzeti malo uzde u svoje ruke. A igle za pletenje i životinjsko vime neka prepuste dokonim bakama i liječenim ovisnicima. Perle neka niže onaj ko ništa drugo ne zna ili ne može. Naše žene imaju pametnijeg posla.
Naše žene imaju mnogo pametnijeg i prečeg posla.
