Svaki dan neka vam bude 12. juli
Monstrumima i ubicama, „prijateljima“ i kolegama koji znaju, a već 27 godina šute:
Želim da vam svaki dan bude 12. juli. Dan kada ste zvjerski ubili meni drago biće, čovjeka koji mi je bio poput oca, najiskrenijeg prijatelja, zaštitnika poput starijeg brata, nježnu a istovremeno snažnu osobu.
Želim vam baš ovakav jedan dan i dane nakon njega... pune krikova koje niko ne čuje.
Želim vam istu vrstu boli.
Želim vam 9.855 besanih i neprospavanih noći.
Želim vam da 9.855 dana potrošite sumnjajući na sve i svakoga.
Želim da sve buduće dane, do kraja vaših života, provedete sumnjajući u sva prošla prijateljstva i poznanstva ali i sva buduća .
Želim da rane, koje nosim, postanu jednog dana i vaše.
Želim da vam te rane nikada ne zacijele.
Želim vam tužilaštva, sudove, sisteme...
Želim da prestanete vjerovati u istražne organe i tužioce onda kada shvatite da vam neće i ne žele pomoći.
Želim vam lažne istrage.
Želim vam osmijehe koji bole i vrijeđaju do suza.
Želim vam da se narednih 9.855 dana i noći pitate zašto ste, radi čega i koga izgubili najdraže lice.
Želim vam odgovore bez odgovora – bez smisla i istine.
Želim vam da se ugušite u vlastitoj pohlepi za novcem.
Želim vam da nikada više ne pronađete unutrašnji mir. Baš kao što ni njegova duša nije pronašla smiraj 27 godina.
Želim vam zastrašivanja i prijetnje ubica posredstvom njihovih „supozitorija“.
Želim da ovakvu sliku gledate svake minute, svakog sata, svakog dana.
Želim i da vas vaš gubitak odnese sa sobom. U beskraj.
Želim vam slučajne i namjerne susrete sa ubicama i njihovim saučesnicima.
Želim vam život bez dokaza.
Želim vam dug život bez života.
Ko oprašta zločin postaje saučesnik u njemu!
Amela Mustafica