Mrzim sebe.
Počela sam se mrziti još prije dvije ili tri godine, ne sjećam se više, kad sam počela da se osjećam kao žena. Prava žena.
Mrzila sam to što još nisam završila fakultet, što nemam posao, auto i neću podići kredit za stan na vrijeme. To je normalan red stvari, onda dolazi dijete. Jedno jedino dijete, napravljeno iz neke osrednje romanse. Kruna mojih životnih želja, planova, poslednji cilj. Da svu svoju ljubav usmjerim na to maleno biće, lijepo vaspitano i srećno dijete sa svojom mamom kojoj nije bio potreban tata, jer se ostvarila kao uspješna i zrela žena.
Tulili su mi ovakve stvari od dana kad sam rođena.
„Završi školu. Nađi posao, kakav – takav, važno je da samostalno zarađuješ. Nađi nekoga, rodi sebi dijete, nek' imaš svoje dijete, a Bože moj, brak ako može – može, ako ne može baš te briga. Sama ćeš se moći izdržavati. Šta će ti muškarac da mu pereš gaće, kuvaš, da te ne poštuje, da te ne daj Bože još i tuče, da dijete sve gleda i da trpi. Eeeee, da imam one godine, a ovu pamet! Možda i ja ne bih trpila mnogo toga, ali eto zbog djece... „
Od kad su to svi muškarci, baš svi postali tako nezhavalne svinje? Bezvrijedni. Puni nepoštovanja. Nedostojni društva uzvišene Žene, samostalne Žene, Žene koja je sposobna da sama zarađuje za život.
Vele: „ Danas se sve okrenulo naopako!“
Kako smo to mi mladi krivi što se sve okrenulo naopako, ako nam se serviraju slične priče?! Ako se u korijenu potkopava ono najprirodnije – zajednica muškarca i žene, stvaranje i njegovanje porodice, prijateljstvo do smrti...
Duboko koračajući u blatu ozbiljne veze, od koje često ne znam ni sama šta želim, s diplomom u rukama, a bez posla, davim se u duboko usađenim malograđansko- (parcijalno)feminističkim stavovima i pitam se:
Zašto je postalo tako omalovažavajuće biti vrijedna supruga i majka, domaćica?!
Zašto se danas često o takvim ženama govori kao o krvopijama koje su jedva dočekale da nađu nekog kome će uvaliti dijete i obezbijediti svoju egzistenciju do kraja života na račun jadnog, vrijednog muškarca?
I s druge strane, zašto su oni drugi muškarci postali bezvrijedno smeće za uspješne Žene, marginalne pojave?
Koliko su ostavile uticaja na naše odluke bake, majke, tetke?!
Danas bih radije umirala od gladi, nego tražila marku za hljeb od tog bezvrijednog muškog stvora, radije bih kopala po kontejneru nego bila izdržavana žena, domaćica.
