<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Vještina zatvaranja vrata guzicom

11. septembar 2012, 12:00

Drevna vještina zatvaranja vrata guzicom je našla pogodno tlo u ovoj maloj državici pod imenom Bosna i Hercegovina. Iako možete naći i među pripadnicima drugih rasa i nacionalnosti ovu vještinu,ona nije izražena u tolikoj mjeri kao u BiH. Radi lakšeg shvatanja ovog mog teksta vještina zatvaranja vrata guzicom radi na principu : Što sam bolji prema tebi, to si gori prema meni.

Kako je uvučena u sve sfere života u ovoj nam lijepoj našoj, definitivno ste se i vi sreli s njom. Školski dani kada ste zbog nekoga radili zadaće. Kada ste mu šaptali dok odgovara i posuđivali gumice da bi on ili ona rekli hvala onako reda radi ili pak vam ne iskazali nikakav osjećaj zahvalnosti. Zatim fakultetski, kada ste nekome radili projekte i kada ste se trudili ostati onaj fini kolega koji to radi zbog sebe jer zna da je tako najbolje i zna da ima bar onu duhovnu satisfakciju koju sam sebi stvara. Pa naravno na poslu ili redovno u životu kada vas najbolja jaranica ostavi zbog nekog frajera na cjedilu, a u biti vi ste ta koja ih je upoznala i vi ste ta koja je uvijek bila tu za nju a ne on.

U modi je biti šupak. Elvis J. Kurtović zna znanje koliko god on meni išao na živce (subjektivno ne zamjerite). Samo ljudi su previše ozbiljno shvatili njegov naslov pjesme. Po meni u modi je imati šupak a ne ispadati takav. Najveća nuspojava ove drevne vještine je da nakon nekog vremena vaša zadnjica prerasta u šupak. A nakon trećeg ili četvrtog pojasa koji steknete trenirajući ovu drevnu vještinu vas zovu pakaš ili šupčina. 

Nije teško reći hvala ili na bilo koji način vratiti dobro dobrim. Nije teško ostati obraz. Teško je vjerujte mi poslije zatvaranja vrata. Teško je pokucati na ista ta i reći oprosti. Nama kao Bosancima i Hercegovcima je teško reći oprosti. Teško je to kada shvatiš da si pogriješio kada ti ta osoba kaže da ne želi da ti pomogne. 

Nije teško biti čovjek, samo je teško biti dobar. Sve je do tebe koliko radiš na tome. Samo kada vas ljudi počnu nazivati ovakvim i onakvim nemojte se čuditi i jadati. Jer stari ljudi oni iskusni i sijedi kažu : Poslije toga što si bio onaj pravi idiot,kreten,debil,tokmak etc. nema kajanja.