Imam 20 godina i student sam jednog od fakulteta u BiH. I želim konačno da stanem na kraj pričama o tome kako su svi fakulteti ovdje loši i kako nam znanje prestavlja nešto apstraktno. Sad ću da iznesem i jedno drugo stajalište te priče, jer se i ono mora ispričati. Smatram da se neke određene zablude što se tiče ove omražene teme moraju razbiti.
Sigurno ste već čuli priče kako fakulteti nisu organizovani, kako profesori nisu adekvatni i kako griješe dosta u odnosu prema studentima, te naravno onu staru priču: "Ja nikako nisam mogao da položim taj ispit zato što nisam imao vezu." ili tako već nešto slično. U nekim, ali prilično rijetkim slučajevima zna se desiti takvo što, no moram naglasiti u manjini, znači ako uzmemo u procentima 2 ili 3 od 100.
Uzet ću jedan po jedan primjer.
Prvo: nemogućnost polaganja ispita zbog previše veza drugih studenata. Ja do sad nijedne veze nisam imala, ali nikad mi se do sad nije moje znanje zbog toga umanjilo. Ukoliko sam dovoljno znala prošla sam, ako ne nisam. Nijedan profesor, ako zbog ničeg drugog onda sigurno neće zbog toga da ne bi došlo do tužbe ili nečeg takvog dopustiti da ispit padne onaj koji to odlično zna. S tim ne govorim o učenju napamet ili takvo nešto, nego o stvarnom poznavanju suštine predmeta.
Drugo: neadekvatnost profesora. Za jedan određeni ispit sam mislila duže vrijeme da stvar nije uopšte do mene, već do profesora, da on nije dovoljno adekvatan te da on griješi u ocjenjivanju mogu rada i da ne zna dovoljno gradivo tog predmeta. Na kraju se ispostavilo kad sam počela učiti na drugi način i pogledala gradivo s druge strane i stvarno ga počela razmijevati, da sam ja bila ta koja je griješila. Sama se sebi i danas smijem kakve sam gluposti pisala na ispitu, još poslije se raspravljala sa profesorom o tome. Ponekad treba pustiti stvar da se slegne, pa tek onda razmotriti pojedinosti. Istina jest da i ako se desi nekad da profesor nije adekvatan, postoji mnogo drugih stvari da to naučimo ukoliko stvarno hoćemo. Kad ste zadnji put posjetili biblioteku i posudili knjigu sa vašim područjem studiranja? Kad ste izučavali preko interneta razne tekstove i ostale mogućnosti učenja? Ukoliko je odgovor nikad ili ponekad, nemate pravo kriviti druge. Fakultet nije srednja škola da se sve mora potanko objasniti, zato bi i trebalo da ga završavaju oni koji su uporni, jer oni nađu put do znanja na bilo koji način.
Treće: greške u odnosu profesora prema studentima. Ovo je tema o kojoj bi se dalo malo duže razmatrati, pa ću to probati što više sažeti što mogu. Naravno da profesori griješe, ljudi su, ali i studenti isto griješe. Dosta puta opovrgavaju njihov autoritet što uzrokuje daljne nesporazume i dosta toga. Ima tu grešaka sa obje strane. Ono što se treba shvatiti jest da je profesor tu da bi nešto objasnio, naučio nas ukoliko mi to želimo ili pak možda usmjerio kako da naučimo. I tačka. To treba biti jedan površan odnos. Trebamo iskazati poštovanje prema njemu, kao i on prema nama i ništa više. Bez neke druge priče. A ukoliko dođe do vrijeđanja i drugih stvari, to je stvar koja se reguliše pravilnikom univerziteta.
Sad vjerovatno ispada da branim cijeli obrazovni sistem u Bosni i njegove predstavnike, ali nije tako. Npr. neorganizovanost fakulteta je istina, to je nešto što ne mogu nikako da opovrgnem i to je jedna velika mana cijelog sistema za koju niko ne može tvrditi da nije. Mogla bih još duplo više pisati o njegovim nedostacima, ali moram da skrenem pažnju da nije ni toliko loše koliko izgleda ukoliko se pravilno postavi, te da niko pravom znanju i upornosti ne može ništa. Doživjela sam to, a vjerujem i mnogi od vas koji su uporni u potrazi za znanjem. Dosta mi je slušanja priča studenata koji govore kako je sve crno i kako nikakve koristi od toga nema, a nikad nisu ni manjeg napora uložili u učenje ili takvo što.
Jednom drugom prilikom ću da se i dotaknem toga kako mnogi tvrde da ni sa fakultetom nemaš nešto više nego sa srednjom školom. E, to je isto jedna priča povezana sa načinom studiranja i povlačenjem veza i tim drugim kako se sve u Bosni može završiti fakultet. Ali s druge strane mogu tvrditi da sposobni, uporni i snalažljivi ljudi koji bilo šta da završe sa zanimanjem za to isto, te ljubavi prema tome, neće imati nikakvih problema sa nezaposlenošću. No, otom-potom.
Ako ništa, nadam se da sam uspjela da barem malo razbijem neke ustaljene predrasude, mada mislim da sam dosta toga izostavila, ali opet bar sam donekle prenijela ono kako ja, student koji studira jedan od fakulteta u BiH, razmišlja.
