Što se tiče političkih ubjeđenja, upaljen mi je desni žmigavac, a ja uvijek skrenem lijevo. Ako ovo čita neki kvazi hrvat pa ne zna šta je žmigavac, to mu je isto kao i pokazivač smijera, ne pravca, nego smijera. Danas sam sjedio u multireligijskom društvu, pričalo se nešto o čajevima, pa sam otišao kući u nedoumici da li da popijem čaj od žare ili od koprive.
Dakle, desni žmigavac, a ja lijevo. Pa šta mi drugo preostaje nego da lažem politiku kad i politika laže nas. U javnim ustanovama skoro iza svakih vrata sjedi čovjek iz desne opcije (podrazumijeva se i žena, nisam šovinista ali priznajem da me nerviraju prefeministkinje koje se preseravaju), pa ako nisi njihov član ili simpatizer možeš da čekaš do sutra, a tvoj problem će da riješe malo sutra. Drž-nedaj, kuću-štaću, ja u desničare i uzmem članstvo. Ne znam koji me vrag natjera, na kakvim sam drogama bio, ili je to bilo do položaja mjeseca, podzemnih i nadzemnih voda, ali eto omaklo mi se. Sada se osjećam kao da sam pljunuo sam sebi u lice, ili kao savjesna kurva koja je prodala svoje tijelo i tome slično. Moglo me zaobići, ali eto nije. Obeščastio sam se do bola i obilježio do smrti.
Ovi desničari razjebali nam sekularizam, pa sada muslimanska djeca u školama sjede ispod križa i obavezni su da prisustvuju na školskim slavama, a srpska i hrvatska da nebi zebla ispred škole 45 minuta odlaze na islamsku vjeronauku jer nemaju marku da idu na kafu, pa slušaju kako je svaki nemusliman kjafir-bezbožnik, nevjernik. Jevreje ko jebe, a roma ionako nema u školama. Eto tako ti je to oni moj ti.
Danas čujem da je Željko Komšić osnovao stranku, pomalo glumi onog hrvata Titu što je oženio onu srpkinju Jovanku. Tito je bio veliki čarobnjak koji je uspio da od slovenca i crnogorca napravi dva brata jugoslovena. Kamo sreće da nam vaskrsne na lijepi Vaskrs. Ali neće da može. Bio bih presretan kada bi se Željku ostvarili snovi, ali se jako plašim da će završiti kao onaj alkoholičar, inače meni drag političar, Nijaz Duraković.
A šta ako nas Željko laže??? Šta ako mu je krivo što su svi zgrnuli milione a njega zaobišlo pa sada traži novu šansu. Ako ga pogledamo okom jednog „uspješnog“ političara, Željko je tako jadan. Ne grca u nekretninama i ima samo jedan stan, za razliku od drugih koji vise nisu sigurni ni na kojoj adresi žive, pa nema ni firmu ni firme, a o Švicarskim računima može samo da sanja.
Nego, da vas pitam: „Zna li neko kada ima voz za Finsku?“
А.S.
