Svaki građanin Švedske u bilo kom trenutku mora da dobije informaciju kako se troši novac od poreza koji plaćaju.
Tako je već više stotina godina. Kammarkollegiet jedna je od najstarijih i najvažnijih institucija u Švedskoj. Datira iz 1539. godine, kada je Gustav Vasa uspostavio "komoru" koja se bavi naplatom poreza i revizijom javnih računa. Bez obzira koliki porez plaćaju, građani Švedske su pred državom jednaki.
Ni najteža bolest ne može bogataša pomjeriti iz reda čekanja na zdravstvenu uslugu, ispred siromaha koji je stigao prije njega. Plaćanje "usluge" te vrste bilo bi šok za sistem, kako mi je rekao Hans Sundström, pravnik, sudija i zaposlenik ove agencije, koji za svoj rad ne prima nikakvu nadoknadu. To je za njega čast, raditi tako važan posao za svoju zemlju. Na zakazani sastanak je došao biciklom. Odgovornost građana za ovakav sistem je ogromna, i on najviše i zavisi od interesovanja javnosti za njegovo provođenje. Od pritiska javnosti. Drugačije ne bi bilo moguće da švedska političarka podnese ostavku na sve javne funkcije kupivši tobleronu kreditnom karticom države. Zbog 3 eura, ne može više da se bavi javnim poslom. Jednakost pred Zakonom je pravilo. Građanin je ključ jedne od najboljih država za život u svijetu. Hans mi kaže da javnim novcem na sastanku možete platiti čašu vina, ali ne i cijeli ručak, jer za to nema nikakvog opravdanja ...
Podsjećanja radi, prije nekoliko godina, gotovo u jednoglasju prošli su prijedlozi izmjena zakona o slobodnom pristupu informacijama i sukobu interesa u BiH koji političarima daje apsolutnu slobodu u trošenju našeg novca. Mi smo se i tada, kao i sad, bavili važnijim pitanjim.
Pitanjima koja lakše održavaju temperaturu rata i linča, a oslobađaju bilo kakve lične odgovornosti za društvo u kom živimo.... rezultat je tu.
Biće još gore.
Jednom sam zapisao "Kakvi su ti prioriteti, takav ti je život". Tako je sa ljudima. Tako je sa državama. Sva mudrost i sva logika. Jednostavno... Švedski.
