Online mediji sigurno da uvode standarde kada je riječ o brzini plasiranja informacija publici. Naravno, odavno se u novinarskim krugovima govori o problemu lažnih vijesti na online platformama, klikbejt tekstovima i senzacionalizmu, što publika bar na našim prostorima često nije u mogućnosti prepoznati. Novinarska profesija je postala ugrožena u trenutku kada je dozvoljeno otvaranje portala uz svega stotinjak maraka i nikakvom kontrolom. Lovci na novac brzo su pronašli nacin za brzom i jednostavnom zaradom putem online platformi koje u većini slučajeva nisu ponudile nikakav kvalitet. Društvene mreže su svakako besplatan marketing koji pogoduje copy/paste piskaralima i kucačima klikbejt informacija da brže dođu do publike koja se mjeri u stotinama hiljada čitatelja.
Uglavnom se ovom temom bave oni koje novinarstvo i komunikokogija zanimaju malo šire od formule 5w+H. Upravo danas nam je trebalo znanje svega što sam navela.
Nakon serije zemljotresa, online piskarala bez imena i prezimena su krenula u lov na klikove i dolare. Ko napiše jeziviji naslov i doprinese širenju panike među stanovništvom nakon jakog zemljotresa taj je čitaniji. Niste gledali da li informacija koju su objavili ima uporište u stručnoj izjavi, koliko naslov ima veze s tekstom, naslovnice društvenih medija ste “zasuli” tabloidnim tekstovima.
“Da li je ovo istina, sama sam s bebom u stanu, strah me je?” Ovakav komentar su izazvali naslovi poput onoga: “Slijedi serija zemljotresa, ostanite napolju…”
Jedina činjenica kojom se profesija jutros vodila jeste da se objavi informacija: “Zemljotres 5,2 po Rihteru dogodio se jutros u okolini Nevesinja oko 10:20 minuta. Podrhtavanje tla se osjetilo i u ostatku zemlje, ali i susjednim državama. Materijalna šteta je nastala na slabije građenim objektima, za sada nema informacija da je neko zadobio povrede.”
Da li je bilo teško? Ne! Ova informacija sigurno ne bi napravila paniku i izazvala strah. Tako su radili novinari. Kucači lažnih vijesti, koji novinarskoj struci nanose štetu su odgovorni za veliki dio vašeg straha danas. Novinari i novinarke su u komentarima tabloida i na svojim profilima potrošili mnogo energije da pojasne kako je riječ o informacijama koje nisu tačne, što nije njihov posao, samo su bili odgovorni prema tuđoj publici.
Nakon ovako loše odrađenog posla na online platformama, nameću se logična pitanja, da li su online mediji spremni za ozbiljne priče? Koliko odmažu u kritičnim situacijama? Šta da nam se desi veći problem od onoga jutros?
Hoće li biti više rada na edukaciji stanovništva kada je riječ o medijskoj pismenosti?
Tekst preuyet sa Mreže mira
