Damir Nikšić: Hidžab ili VSTV? – pitanje je sad!

Evo i Islamska zajednica BiH je oštro reagovala na zaključak Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o zabrani hidžaba za uposlene suda (konkretno: sutkinje) izjavivši da je riječ o  diskriminaciji i napadu na vjerske slobode.

Jučer smo vidjeli proteste u Travniku, Tuzli i Sarajevu u vezi nošenja hidžaba na javnim mjestima, a koje su organizovale bošnjačke nevladine organizacije.

Ja, naravno, podržavam slobodu i prava svih građana i građanki BiH i htio sam se pridružiti protestu “Hidžab – moje pravo, moj izbor” tako što bih ga i sam obukao, ali sam shvatio da bi to moje pravo i sloboda bili shvaćeni kao provokacija, drugim riječima: bili bi za degeneka i javnog linča na licu mjesta (da se ne zanosimo i ne zavaravamo oko individualnih prava i sloboda “u nas”).  Zato sam, evo, pronašao fotografiju na internetu kao primjer kako bi to moglo izgledati:

E sada, koliko ja shvatam, odluka VSTV-a se nije odnosila na zabranu nošenja hidžaba na javnim mjestima, na institucijama, sudu kao običnim građankama, tj. “klijentima”, tj. strankama ili posjetiocima, već se odnosila na zabranu nošenja hidžaba uposlenicama suda, konkretno – sutkinjama, jer hidžab predstavlja vjersko obilježje, a vjerska obilježja nisu dozvoljena uposlenicima takve institucije.

Na protestnoj šetnji smo mogli vidjeti natpise koji kažu da “hidžab nije vjersko obilježje već vjerska obaveza”, što, naravno, samo potvrđuje da on tim više pripada vjerskom, a ne nekakvom modnom, folklornom, etničkom obilježju, te je tako tim više “u sukobu” sa sekularnom institucijom.

Isto tako smo mogli čuti jednu djevojku kako za TV izjavljuje da “neko ko veliča i uzvisi Božji zakon – ne može biti ponižen”. Dakle opet se radi o nošenju hidžaba kao veličanja i ispunjavanja vjerskog zakona,  što je sasvim legitimno za sve slobodne građanke, ali tim više problematično ako osoba koja “veliča vjerski zakon” treba da obavlja dužnost sutkinje kojoj je prevashodno posao (za koji je dobro plaćena) da provodi sekularni zakon. Ona kao sutkinja ne bi smjela sekularni zakon smatrati minornijim od vjerskog, niti svoj veoma odgovoran posao nekakvim hobijem, što je upravo briga i pozicija koju je iznijelo VSTV BiH. Dakle argumenti koje smo čuli na protestnoj šetnji su samo potvrdili ispravnost pozicije VSTV BiH. Nisu me uvjerili u nešto drugo.

Pošto se radi o sekularnoj državi i sekularnom zakonu koji se provodi na tim sekularnoj institucijama, onom istom koji je u posljednjih stotinjak godina, evo, prevazišao rodnu diskriminaciju i “dozvolio” ženama da obnašaju funkciju sutkinje, za razliku od zakona po kojem funkcioniše jedna teokratska država Abrahamovog monoteizma, (ili u ovom slučaju Islamskog prava i IZ), a koji ne dopušta ženama da obnašaju funkciju sveštenice, vjerskog lidera ili vjerske sutkinje, (u ovom slučaju imama ili Šerijatske sutkinje); dakle, pošto se radi o sekularnom zakonu koji bi trebao da prepozna i ozakoni npr. istospolne brakove; sekularnom sudstvu i zakonima koji prepoznaju i štite prava lezbejki i homoseksualaca, gej, biseksualnih i transrodnih osoba kao ravnopravnih građana i građanki, neko je, eto, pomislio da bi neko, eto, mogao pomisliti da bi neko, eto, mogao u svojim predrasudama i presudama biti pristrasan u vezi nekih stvari…

Ali nije ni u tome poenta.

Kako da objasnim…

Evo npr.: odluči neka kockarnica da zabrani nošenje hidžaba svojim uposlenicama. To i dalje ne znači da neka ženska osoba ne može ući u kockarnicu sa hidžabom i kockati se, već znači da žena krupije ne može imati hidžab dok obavlja svoj posao u prvom redu radi toga što bi se neko mogao osjećati neugodno kockajući se pred vjerski opredjeljenom i, da se tako izrazim: “čistom osobom”.

To je skoro kao kada bi vam časna sestra dijelila karte ili sipala piće: halucinantno i bizarno, u najmanju ruku.

E sada, nije tu pitanje politike i menadžmenta kockarnice ni da li oni diskriminiraju neku posvećenu vjernicu i negiraju njeno pravo da nosi hidžab dok radi kao krupije, već je pravo pitanje: ŠTA ONA UOPŠTE RADI TAMO?!!!

To je nešto što bi se trebali upitati ne mi, ne menadžment kockarnice, već ona sama, kao i njeni konzervativni i tradicionalni roditelji i vjerska zajednica kojoj pripada, u najmanju ruku.

Ili da saturiram satirom ovu situaciju pa da progovorim iz “lika” lokalnog radikalnog islamo-kolumniste koji bi za trenutak prestao biti manipulativan i subverzivan sekularnoj građanskoj državi i vrijednostima te dovoljno iskreno i dosljedno samome sebi i svojim vjerskim opredjeljenjima i uvjerenjima napisao međuoči svima:

(Ja ne vidim da se bilo koja sutkinja u pitanju, ili neko od svih onih na protestnoj šetnji ili neko iz IZ previše sekira oko toga niti povlači stvari do međunarodnog suda.)

Iz ovoga proizilazi da je takvoj osobi priličnije da poziciju sutkinje potraži u instituciji Šerijatskog suda i Šerijatskog zakona kojeg se i sama pridržava. Međutim problem s tim je u tome što po njemu ona tu funkciju nikako ne može upražnjavati. Taj zakon je, ako se smije konstatovati u ovoj zemlji prava i sloboda na kojima insitiramo, još uvijek diskriminatoran za žene.

Znači ne preostaje ništa drugo do  “linijom manjeg otpora”.

Mi, posve razumljivo, ne vidimo osvještene muslimanke sa hidžabom, niti bošnjačke nevladine organizacije da dovode vjerski autoritet, pravila i zakone u pitanje jer se radi o nečemu što je neupitno. Zašto bi iko negirao i mijenjao samu srž jedne monoteističke religije, a to je njen zakon?

Stoga niti jedna žena neće protestvovati javnom šetnjom tražeći jednaka prava za sebe u “institucijama Islama” tj. u IZ, niti bi se “ćafirska” i sekularna VSTV BiH mogla i smjela petljati u Islamsko pravo, tj. Šerijat i njegove propise po pitanju mjesta i uloge žena u islamskim institucijama, društvu i porodici, a koje možemo, (ako smijemo u ovoj zemlji prava i sloboda na kojima insistiramo), okarakterisati kao, eto, malkice rodno diskriminatornim, (da izvinete na očitom).

Ali zato možemo poput kojekakvih bjelosvjetskih banaka, velikih multinacionalnih korporacija i raznih drugih organizacija, vladinih, nevladinih, javnih i tajnih, udariti na temelje, zakone i institucije moderne, liberalne, sekularne države i prekrajati je kako hoćemo, deregulisati sve praveći bizarne bućkuriše i karikature društva i ekonomije – jer nam to logika njenog zakona dozvoljava. Ona nam dozvoljava da je izdamo i u potpunosti rasturimo u ime naših interesa jer nije dogmatična da se uzda u naš strah od više sile i kazne. Ona se uzda u našu razboritost, u slobodoljublje, u građanski ideal, ali i građansku odgovornost.

Postoji i građanski fundamentalizam koji podsjeća: mi se po društvenom ugovoru moramo odreći određenih sloboda, klasnih i svakih drugih interesa – u zamjenu za sigurnost i funkcionalnost jedne moderne građanske države, republike, barem što se funkcionalnosti samih institucija države, a pogotovo nezavisnog sudstva tiče. One zaista moraju biti neutralna teritorija bez ikakvog, osim građanskog identiteta, a građanski identitet je moderni idenitet, neutralni, sekularni.

Kome se to ne sviđa – ne treba živjeti u takvom modelu države. Naravno, može pokušati da je promijeni, da je pretvori u drugačiju državu, u teokratsku, u monarhiju, ali onda isto tako mora biti spreman da se suoči sa jasnim građanskim otporom i jasnom građanskom pozicijom koja ima drugačiju ideju i ideal građanske države i, na kraju krajeva, mora biti spreman poštovati volju, prava i slobode te i takve manjine.

Ako nismo spremni da svarimo građansku državu, republiku, i njenu sekularnost, onda je ne zaslužujemo. Onda ne zaslužujemo niti naciju koja je sekularan pojam. Onda zaslužujemo da budemo etničke i vjerske skupine u svojim etno-selima i rezervatima, feudima, etno-teokratijama.

Ali isto tako mnogi od nas zaslužuju i jedan građanski entitet iznad hiljadu metara nadmorske visine (tamo gdje niko više ne živi), jednu slobodnu, neutralnu, građansku teritoriju gdje ćemo mi, kao privatni, slobodni i sekularni građani moći izgraditi svoju “javnu stvar”, svoj javni prostor, svoje gradove i građansko društvo, ako već ne možemo da to da učinimo barem u institucijama nezavisnog sudstva, (pošto smo od etnonacionalnih pseudo-teokratskih državnih institucija: republika, kantona i entiteta već i odustali).

Nezavisno sudstvo je posljednja linija odbrane građanske i pravne države i kada ono padne, ako padne, definitivno ćemo morati da se opredijelimo za strato-separatizam jer nam tada u preostalim (pravoslavnim, katoličkim i islamskim) entitetskim etno-teokratijama “ni Bog neće moći pomoći”, a “putevi očajnika” su već, kao što vidimo, zakrčeni.

Ja mislim da izuzev Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH malo ko tu zapravo zna o čemu priča bez obzira na kojoj je strani, za šta je i protiv čega je. Mislim da se na kraju “sve vrti oko hodžina jorgana”. Štoćereć: u ovakvim uslovima postmoderne i neoliberalizma konzervativci gledaju da dobiju i jare – i pare. Malo kome od njih je zaista iskreno stalo do moderne građanske sekularne države, vjerskih, građanskih, ljudskih prava i sloboda, do progresa i liberalizma. Mnogi sekularne i liberalne zakone samo koriste da proguraju i dovedu na političku i društvenu scenu svoj isključivi konzervativizam.

Ipak na kraju moram priznati da sam, kao i mnogi, podjeljenih stavova po ovom pitanju.

Kao pripadnik, propovjednik i propagandista Bosanske teologije oslobođenja, (oslobođeni i samozvani “neko” kome je dužnost između ostalog da poznaje ako ne najsitnije detalje, a ono barem duh Abrahamovog monoteizma), lično i privatno mislim da osobi koja zaista iskreno i temeljno drži do Šerijata, do vjerskih propisa i zakona – nije mjesto u sekularnom sudstvu jednako kao što joj ne bi bilo mjesto ni u tvornici dalmatinskog pršuta – sa hidžabom ili bez, sa ljudskim i građanskim pravima i slobodama ili bez – ako ćemo već držati do dosljednosti i suštine, pa i forme.

S druge strane, kao progresivni libertarijanac mislim da je jednoj takvoj sutkinji apsolutno mjesto u Šerijatskom sudu i da joj to pravo niko ne bi trebao negirati, tj. da bi upravo tu trebala biti progresivna, angažovana i revolucionarna i potražiti svoja prava i slobode, kao i sve žene koje smo jučer vidjeli na protestnoj šetnji.

Mislim da sve te žene imaju i kvalitet, i znanje i hrabrost i da bi se trebale izboriti za to, povesti takvu jednu revoluciju ako ne u Islamu, a ono barem evoluciju u lokalnoj Islamskoj zajednici BiH.

Ja to mislim, ali im to nikada, ni u snu, ne bih preporučio.