<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Vulićeva odbrana i posljednji dani

ČOVJEK PROTIV ZVIJERI

I, ako prvi od nas, oni najpošteniji ne prihvataju odluke suda, šta će raditi mali, da parafraziram Sokrata? Znači li to da, ako vas pozovu na sud za saobraćajni prekršaj, možete u stilu Baje reći 'može, ali u drugom gradu'? Ili da jednostavno zbrišete. Dok se prašina ne slegne? Poput Mile Radišića ???

07. oktobar 2016, 12:00

Željko Vulić je 2013. branio svoj posjed od policijom zaštićenog tajkuna Mile Radišića. Željko Vulić se borio za svoje, za pravdu i pravičnost. Poput stotina "šetača" iz Picinog parka, koji su to ljeto pokazali sebi, svojim sugrađanima i svijetu da su ljudi, podržavši Vulića i javno ukazujući na višemilionsku otimačinu na pravdi boga u centru Banjaluke. 

Ima tome više od tri godine kako se Vulić upisao među ljude. No, juče se upisao među rijetke. Među odistinske građane. 

Zvuči čudno, ali Vulić je upravo najprviji od svih građana. Najiskreniji u moru onih što se građanima nazivaju i građanstvo greškom kao toponim definišu. 

A, evo i zašto je Vulić prvi u nas. 

Željka Vulića su mrcvarili po sudovima, ročištima, odloženim, pa nanovo zakazivanim. Zašto? Eto, rekoh, branio je svoje od ološa. Od hajduka i kabadahija. I zemlju i porodicu. 

Na kraju mu je sutkinja Radmila Medaković presudila. Šest mjeseci zatvora, ali je Vulić bio "neuračunljiv", pa će za "pravdu" dobiti "samo" tri mjeseca. 

I tu se čovjek Vulić izdiže na nivo civilizovanog građanina. Rekao je Željko poslije izricanja presude da nije zadovoljan, ali da je kazna - kazna. Ipak, on je sud ispoštovao. 

Za razliku od tajkuna Mile Radišića, koji je umjesto iza rešetaka, prvo pobjegao u Srbiju, gdje je očigledno u komociji domova i vila svojih čekao da "se steknu povoljni uslovi", kako bi se vratio. Vidite, tako reaguje jedan tajkun na sudsku odluku. Bježi. 

A, kako reaguje jedan predsjednik entiteta? Npr. Milorad Dodik? On se uopšte ne odaziva na sudske pozive. On je digao nivo bolokurca za još par gradi. Pazite, Dodik je jedan od direktnih suorganizatora i glavnih aktera referenduma u Republici Srpskoj. Znao je Milorad od prvog sekunda kakve su konsekvence za ovaj čin. Ciljano je djelovao. U svrhu predizborne kampanje. Znao je da će biti pozvan na sud! Po pozivu, Tužilaštvu okrenuo je stražnjicu. Ne jednom, nego dva puta. Dosad. Koliko li će samo puta Dodik elegantno odjebati isto, možemo samo da nagađamo. 

Ali nije sve ovo tek jeftina zabava za narod. Ovo je ultimativno nepoštovanje države i tjeranje sprdnje sa njenim osnovnim stubom-sudskom vlašću.

Od tajkuna do političara, u ovoj državi gotovo nikog nije dohvatila ruka zakona i tas pravde. Zatvori su nam puni socijalnih slučajeva, dok se lopovi po hotelskim baštama i noćnim klubovima, već decenijama "pripremaju" za odsluženje kazne. Ili, jednostavno, novcem plate slobodu. Klasično pišanje po sirotinji. 

Zvijeri, ne ljudi!

Vidite, prije više od 25 vijekova, Platon je napisao svoje djelo "Odbrana Sokrataova " ili "Apologija". Kao što naslov veli, Sokrat se branio pred atinskim sudom za stvari koje nije učinio. Bio je lažno optužen. Izgubio je parnicu i kazna je bila smrt otrovom. Učenici savjetuju Sokrata da pobjegne, čak mu i bijeg iz zatvora organizuju, ali Sokrat mudri kaže da bi time izdao načela atinskog polisa, prava, pravičnosti i demokratije. Jer, šta bi sebi drugi dali za pravo, kad on filiozof mudri ne bi poštovao pravo, pita se Sokrat i uz gutljaj otrovnog napitka odlazi u smrt. 

Prije toga, objašnjava učenicima kako je svako ko ne poštuje državu i njene zakone najobičniji varvarin, divljak i tek dvonožna životinja koja se slobodnim čovjekom ne može zvati. 

Sve je to zapisao Platon. Prije 2500 godina. Ali, hej, zajebimo sad Platona, garant je i on strani plaćenik. Soroševac, koji samo gleda kako da podrije pošteno nacionalno biće sa svojim tlapnjama. 

Nego, kako stoje stvari danas?

Danas, 25 vijekova poslije, novi gradonačelnik Igor Radojičić naziva stranim sarajevskim plaćenicima šetače iz Picinog parka, koji su branili pravdu i pravo, koji su ukazivali na kriminal Mile Radišića. 25 vijekova poslije, današnji gradonačelnik je branio presuđenog kriminalca Milu Radišića.

Ali, ima li nam spasa?

Pa, evo, sutkinja Radmila Medaković, koja je poslala prevednog Vulića na nepravednu zatvorsku kaznu reče:

- Ovo suđenje treba da pošalje i jednu poruku, a to je da mi kao pojedinci možemo da se ne slažemo sa aktima države, ali moramo da ih poštujemo

Pišanje po državi

Ma, bravo! Nego, čuju li ovo Milorad Dodik i Mile Radišić??? Jedan koji je pobjegao, pa se malo sam navrnuo, a drugi koji zapišava odluke suda i tužilaštva. 

I, ako prvi od nas, oni najpošteniji ne prihvataju odluke suda, šta će raditi mali, da parafraziram Sokrata? Znači li to da, ako vas pozovu na sud za saobraćajni prekršaj, možete u stilu Baje reći 'može, ali u drugom gradu'? Ili da jednostavno zbrišete. Dok se prašina ne slegne? Poput Mile Radišića ???

Ne, to ne znači to!

Sve ovo u Sokratovom i Platonovom smislu, po definiciji najumnijih ljudi u povijesti, koji su nam dali demokratiju, drzavu, polis, zdravu misao, filozofiju, nauku,  dakle po uzusima Titana ljudske povijesti, sve ovo znači da je svako nepoštivanje suda direktna diskvalifikacija vas kao ljudi, građana i ličnosti. 

Djelovanje po inerciji bez konsekvenci ljude vraća na stadijum životinje. Djelovanje po moralnom unutrašnjem načelu ili zakonu i sudu, priprema je za čovjeka. A, realizacija od čovjeka stvara građanina. 

Proći će tih 90 dana i vratiće se čovjek i građanin Vulić među ljudske sjenke koje se pretvaraju da su homo sapiensi, a kojima zvijeri upravljaju. To je sva i jedina istina.

Ali ima nade!

Ima još onih nekoliko stotina šetača iz Picinog parka koji su legitimisani, privođeni i koji su opet ispoštovali i samovolju policajca  i nakaradne odluke suda. Jer to rade LJUDI I GRAĐANI. To rade odgovorna ljudska bića! To čini ovaj svijet (još uvijek) manjim paklom od potpune anarhije!

Ostali? Koji ostali? To su tek sjenke, prikaze, čudne kreature, koje iz svojih tamnica moždanih, hipnotisanim očima gledaju realnost. 


Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar