Znamo kako je od gore, vidimo Jadran, plavo, tirkizno, čisto, kristalno more, i hvalimo se kako je ta naša sitna, slana kap najljepša, najčistija od svih na svijetu. No, pogled od dolje, iz dubina, daje drugačiju sliku, nudi more boca, vrećica, automobilskih guma, olupina i bojlera. Svega što bi svoje mjesto trebalo imati na otpadu, a ne u podmorju.
Goran Čolak, najbolji hrvatski i svjetski ronilac na dah, na današnji Svjetski dan oceana pridružio se apelu splitske organizacije "Green Sail". I u zajedničkom videu objasnio kako je mikroplastika - one sitne, male, fine, lebdeće čestice, nastale razgradnjom plastike - ušla u sve pore podmorja. Situacija je, veli, i u Jadranu alarmantna.
Sve gore
- Slika onoga što svakodnevno viđam u Jadranu skroz je drugačija od ljepota koje se prezentiraju na promotivnim fotografijama. To je bajkovit prikaz površine, sa skrivenim problemom u dubinama. Nema točke na kojoj sam na našoj obali zaronio, a da na njoj nisam našao odbačeno smeće.
To su gomile krupnog otpada, plastičnih boca, limenki. Smetište se pruža uzduž cijele naše obale, oko otočja. Svugdje. Ono što najviše zabrinjava je mikroplastika, koja ulazi u sve što se nalazi pod morem. A kada uđu u ribe, školjke, onda ulaze i u nas. Nemam što kriti, dolje je loše. Jako loše. I prijeti nam. Svaki dan je sve gore. Mislim da ne postoji više ni jedan organizam u moru koji mikroplastika nije dotakla – kaže Čolak.
Svugdje je oko nas, ali kada uđe u prehrambeni lanac, onda više nije samo okolo, već i u nama. I truje, jer je otrovna. Kada se kesica iz trgovačkog centra, ili plastična boca ne baci u za to predviđeni kontejner, već u more, počinje jedna mala tragedija.
Plastici neko vrijeme treba da se razgradi, usitni, dođe do stanja čestica manjih od pet milimetara. Tada ulaze u morske organizme. A onda stižu na naše gradele, u lonce. Onu plastičnu vrećicu koju nismo bacili kako treba, na kraju jedemo. Drugim riječima, sami sebe ubijamo. I to je ono na što "Green Sail" i njihov prijatelj Goran Čolak upozoravaju, posebice na današnji dan posvećen zaštiti svih nas.
- Što su mikročestice manje, to je problem veći. I ja vam to iz prve ruke kažem jer sam se svačega u moru nagledao. U našem su me Jadranu najviše šokirale ogromne količine plutajućeg smeća, koje s vjetrovima i morskim strujama stižu iz Albanije. To su velike prljave krpe koje plutaju morem i talože se u uvalama.
Naletio sam na to tijekom ronjenja na Mljetu. Gnusno je to vidjeti i u tome roniti. Nije utješno, ali mi smo još čisti prema nekim drugim zemljama, a pritom mislim na one iz trećeg svijeta. Na Filipinima, na Baliju, na lokalitetima gdje vlada siromaštvo, od gomila smeća koje pluta ne može se roniti. Ista ta mikroplastika se širi, i opet dolazi kod nas – veli Čolak, navodeći kako Tihim oceanom pluta mrlja smeća veća od površine Teksasa.
Upravo zato je i prihvatio apel "Green Saila", kako bi svojom porukom ljudima ukazao na potrebu osobne odgovornosti u gospodarenju otpadom. Može se to realizirati na više načina, za početak smanjenjem uporabe plastike i ispravnim recikliranjem, kako problem ne bi i dalje rastao.
Ono što "Green Sail" poručuje je da svjesnim odlučivanjem i mijenjanjem naših navika svi možemo odigrati veliku ulogu u očuvanju okoliša. I Goran Čolak to u videu upućuje, zaključujući riječima: recite "ne" plastici već danas!
Najpoznatiji ronilac na dah na planetu, osvajač više od 20 svjetskih medalja, sada je stacioniran pokraj Šibenika. Tu svakodnevno vježba, u teretani, u moru, i otkriva nam kako će do kraja godine uzeti odmor od natjecanja. Već 12 godina nije to sebi priuštio.
- Sada je ta odluka pala. Ali to ne znači i odmor, naprotiv, za to ću se vrijeme vrlo ozbiljno pripremati za natjecanja koja me čekaju iduće godine. Već neko vrijeme ronim na razini nižoj od one što bih je mogao ostvariti. Zato se sada posvećujem treninzima i novom cilju, o kojemu je još rano govoriti. A malo sam se zaželio i kuće, lani sam od silnih putovanja svijetom doma bio samo dva i pol mjeseca – veli Goran Čolak.
Preuzeto iz Slobodne Dalmacije
