U pomenutom Zborniku se na 407. strani nalazi "naučni rad " dvojice autora dr. Miroslava Baljaka i dr. Dragana Đokića, u kojem se o masovnim grobnicama iz devedesetih govori kao o "asanaciji bojišta, humanoj i higijenskoj obavezi Vojske republike Srpske."
Upravo "Asanacija bojišta - humana i higijensko sanitarna obaveza VRS a ne čin skrivanja zločina" naslov je ovog "naučnog rada".
O masovnim grobnicama autorski dvojac, uz koji je potpisan i Istraživačko-edukacijski centar Zvornik, o masovnim grobnicama pišu kao o asanaciji bojišta, čiji je cilj, citiramo, "izbegavanje zaraza i naknadnih ljudskih žrtava, a obaveza po Ženevskim konvencijama postoji i vuče korijene još od 1864. godine".
U jednom trenutku, da bi valjda i sami opravdali ovakvo pisanije, u "radu" se kaže kako "često pojedini autori iz samo njima znanih razlika ne prave razdvajanje ova dva pojma jer masovne grobnice mogu biti i posljedica asanacije bojišta"
Dodatno se u tekstu pojašnjava kako su tijela ubijenih osoba uklanjana zbog opasnosti po zdravlje ljudi.
"Cilj asanacije bojišta je dostojanstvena sahrana poginulih, zaštita životne sredine i sprječavanje širenja zaraznih bolesti na ljude i životinje".
Oni su pojasnili i kako se vrši ukopavanje leševe žrtava.
"Leševi se sahranjuju bez sanduka, redaju se po slojevima jedan do drugog, svaki sloj se zasipa dezinfekcionim sredstvom i zemljom visine 0,5 - 0,75 metara, a iznad nivoa humka visine jedan metar. Humke se vidno obilježavaju kao masovne grobnice" - preciziraju njeni autori.
Nepostojanje dokumentacije o lokacijama masovnih grobnica iz rata s početka devedesetih, kao i dokumentacije o broju ukupanih tijela i njihovim identitetima, autori "naučnog rada" nazivaju propustom.
"Nakon borbenih dejstava na području Srebrenice u operaciji VRS od 11. jula 1995. godine i višednevnih borbi sa muslimanskim snagama tokom proboja iz okruženja, prema muslimanskim izvorima, brojka poginulih kreće se preko 2.000 poginulih što je zahtijevalo asanaciju terena, obzirom na ljetno stanje i visoke temperature u zoni operacije. (...) Zbog propagande srpska strana je optuživana za zloupotrebe asanacije bojišta koju su vršile jedinice Vojske RS-a i tvrdnji da su to bili planski postupci zakopavanja pobijenih zarobljenika i skrivanja stvarnih poginulih na pravcima proboja muslimanskih snaga iz Srebrenice. Upravo stoga, može se razumjeti vrlo složena situacija koja proističe iz obaveza asanacije kao aktivnosti civilne zaštite i privrednih i javnih preduzeća, te obaveza asanacije bojišta koja predstavlja aktivnosti nakon operacije VRS u određenoj zoni" tvrde autori dodajući kako je zbog propagande srpska strana optuživana za zloupotrebe asanacije bojišta koju su vršile jedinice Vojske Republike Srpske i tvrdnji da su to bili planski postupci zakopavanja pobijenih zarobljenika i skrivanja stvarnih poginulih na pravcima proboja muslimanskih snaga iz Srebrenice.
"Upravo stoga, može se razumjeti vrlo složena situacija koja proističe iz obaveza asanacije kao aktivnosti civilne zaštite i privrednih i javnih preduzeća, te obaveza asanacije bojišta koja predstavlja aktivnosti nakon operacije VRS u određenoj zoni – zaključuje autori ovog teksta.
