<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Izbor iz poezije: Sylvia Plath

KNJIŽEVNOST

Američka pjesnikinja Sylvia Plath, rođena je 1932. godine u Bostonu. Književni kritičari je smatraju jednom od najuticajnijih književnica svih vremena.

20. maj 2020, 7:10

 

Njenom poezijom dominira svojevrsna opsjednutost temom smrti, gdje je umiranje poput umjetnosti. Plath je 1956. godine upoznala Teda Hughesa, britanskog pjesnika za kojeg će se udati, i sa kojim će imati dvoje djece. Njena depresija i suicidalnost, pojačavaju se kada Sylvia sazna za muževu preljubu, a sve to će voditi do njenog samoubistva, što je tako često tematizirala u svojoj poeziji. Neposredno prije smrti, Plath je pod pseudonimom napisala roman Bell Jar.

 


 

DIJETE

Tvoje bistro oko je jedna apsolutno divna stvar.
Želim ga ispuniti bojom i patkama,
Novim zoološkim vrtom

Čija imena ti izmišljaš
Proljetna pahuljica, Indijanska lula,
Mala

Stabljika bez neravnine,
Jezerce u koje bi slike
Bile velike i klasične

Ne ovo mučno
Svijanje ruku, ovaj mračan
Strop bez zvijezde

 

ŽENSKI LAZAR

Opet sam to izvela
Jednom u svakih deset ljeta
To mi uspijeva –

Neka vrsta pokretnog čuda, moja put
sjajna kao nacistički abažur,
moje desno stopalo

Pritiskač za hartiju
Moje lice bezlično, fino
Jevrejsko rublje.

Salvet u kut,
O, moj neprijatelju.
Jesam li užasna?

Nos, očne duplje, svi zubi?
Neprijatni zadah
Nestaće za dan.

Ubrzo, ubrzo će meso
Što grobna ga raka pojede
Kod kuće na meni da bude

A ja nasmijana žena.
Meni je tek trideseta.
I kao mačka mogu devet puta da mrem.

Ovo je Treći Put.
Koliko đubreta
Za uništenje svake decenije.

Koliki milion niti.
Gomila što krcka kikiriki
Gura se da vidi

Kako mi odvijaju ruku, nogu-
Veliko svlačenje.
Gospodo, dame

To su moje ruke
Moja koljena
Moguće da sam kost i koža

Pa ipak ista sam, identična žena
Prvi put se desilo kad mi je bilo deset godina.
Nesretan slučaj

Drugi put sam mislila
Da istrajem i da se više ne vraćam tu.
Njihala sam se sklopljena

K'o morska školjka.
Morali su da me zovu i zovu
I crve s mene skidaju kao biserje ljepljivo.

Umiranje je
Vještina kao i sve ostalo,
Ja to izvodim maestralno.

Izvodim tako da izgleda pakleno.
Izvodim tako da izgleda stvarno.
Moglo bi se reći rođena sam za to.

Lako je to izvesti u grobnici.
Lako je to izvesti i ostati gdje si.
Ovo je teatralni

Povratak usred bijela dana
Istom mjestu, istom liku, istom zjverskom
Poviku iznenađenja:

Čudo!
Koji me obara.
Plaća se

Razgledanje mojih ožiljaka, plaća se
Slušanje mog srca –
Stvarno kuca.

I plaća se, mnogo se plaća
Za riječ ili dodir
Il kaplju krvi

Pramen moje kose ili mog odijela.
Zato, zato Herr Doktor,
Zato Herr Neprijatelj –

Ja sam vaše djelo,
Ja sam vaše blago,
Čedo od suva zlata

Sto se u vrisak istapa.
Vrtim se i gorim.
Ne mislite da vašu veliku brigu sporim.

Pepeo, pepeo-
Džarate i miješate.
Meso, kost, ničeg tu nema –

Parče sapuna,
Burma s vjenčanja,
Plomba zlatna.

Herr Bog, Herr Lucifer
Oprez
Oprez.

Iz pepela
Ustajem s kosama crvenim
I muškarce kao zrak tamanim

Izvor: dunjalucar.com