<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Jad i čemer Banjalučke hirurgije

<p><strong>Zamislite putnika-namjernika koji je u službenoj posjeti Banjaluci. Nagledao se i nauživao Administrativnog centra grada, sve se instant parkovima, bonzai drvećem, luksuznim garažama, bešumnim liftovima. Potom je poslom pohodio zgradu Vlade, zagrijao stražnjicu na fotelji od nekoliko hiljada evra, ugasio tompus u pepeljari od 1500KM i na kraju obilato ručao kao paša u Kristalnoj dvorani.<br /></strong></p>

03. decembar 2011, 12:00


I izađe naš ino-junak da malo protegne noge, da mu želudac provari, da se nagleda ljepote šeher Banjaluke. Samo što su se otvorila senzor-vrata, stranca je, umjesto sunca našeg neba, obasjalo crnilo nesvjesti. Na glavu mu je pala krhotina jubilarnog desetog prozorskog stakla koje je napustilo svoju kancelariju u Vladinoj zgradi i stropoštalo se desetak spratova niže. Čovjek je preživio. Velikom srećom, rekli bi naivni.

Ali, to što ga je smrt promašila ne znači da je nešto posebno srećna osoba.

Jer, samo par stotina metara udaljena od državnog luksuza, čeka ga, tako povrijeđenog, Hirurgija, realnost života u Banjaluci.

Elem, pošto mu je dijagnostifikovan život, slijedi horor šou. Prvo bi ga odvezli u hitnu ili na traumatologiju, pa na hirurgiju. I onda ide onaj tragikomični dio. Primjera radi, ako mu je povrijeđena glava (a, jeste sigurno) odvešće ga  na Paprikovac, gdje će mu uraditi CT i magnetnu rezonancu. Zatim će ga opet vratiti na Hirurgiju, a ako neurohirurg utvrdi da to nije njegov slučaj, Jovo na novo, pa opet na Paprikovac.

Ukoliko se pak vaspostavi da jeste njegov slučaj, ostaće na hirurgiji. A, taj vitalni bolnički kompleks nema mnogo štošta što bi mu spasilo život. Nema čestitih zidova, nema mjesta, nema uslova, nema klimatizacije, nema svih potrebnih hirurških uređaja... ali, to i nije najvažnije. U 21. vijeku nema na vajnoj hirurgiji grijanja i vode. Hoće to kod nas tako.

Naime, ljekari banjalučke Hirurgije prošli vikend su obavljali zakazane operacije, iako su bili primorani da vodu sakupljaju u kantama i buradima i donose u operacione sale, pošto je u krugu bolnice pukla vodovodna cijev. E sad, da je pukla samo jednom, pa ni po muke. Pukla je ona, nesrećnica, četvrti put u posljednjih mjesec dana. A, i što ne bi pukla kad je stara 30 godina.

- Nove ne možemo da kupimo pa smo onda prinuđeni da krpimo ove dotrajale, a šanse da se ovako nešto opet ponovi su velike, navodi portparolka Univerzitetskog kliničkog centra Banjaluka, Nada Jokanović, i dodaje da, osim sa vodom, sličan problem postoji i sa toplovodnim cijevima i cjelokupnom instalacijom.

I nasluti portparolka novo zlo. Tako je prije samo neki dan na svu muku pukla i toplovodna cijev, te je zaposlenim i pacijentima ostavljeno na volju da se dovijaju priručnim pećicama ili da cvokoću.


Svijet vodozemaca

Dakle, ljekari-žabe, u amfibijskim uslovima, operišu u gumenim čizmama nesrećne ljude. Vode na sve strane, samo je nema u slavinama.  Operacija je otežana jer su hirurzima zbog hladnoće obamrli prsti. Pacijenti koji prežive ove zahvate po uzoru na partizanske ,,in vivio igmanski marš- poduhvate“, bivaju zbrinuti u hodnicima, gdje se lagano bude iz narkoze. Tako odmah upadaju u čemernu stvarnost, bez nepotrebnih prelaza, gledajući oko sebe nadrogirane kolege i nesrećnike koji čekaju na iste procedure. Povratak u surovu realnost pospješuju i čuveni čučavci, mokri čvorovi iz ranog 16. vijeka. Kako neko friško operisan obavlja nuždu nad istim, bolesno je i zamisliti.
Zapravo, ljekari i ostalo medicinsko osoblje su jedna velika i tužna bratija, koja u nemogućim i za 21. vijek nepojmljivim uslovima pokušava spsiti živote običnom i ništa veselijem puku.
Interesantno je to kako svaka muka ide na siromaha, pa se tako banjalučka Hirurgija preko ljeta krčka na preko 40 stepeni, a zimi cvokoće na debelom minusu. Operacione sale na prozorima imaju mrežice protiv muva, komaraca i ostale leteće gamadi. Klima-uređaji su civilna kućna varijanta koja podiže prašinu po hirurškim instrumentima, a prašina se stvara od, pogađate, plafona i zidova čiji komadi otpadaju po prostoriji. Toliko o higijeni.

I svi ,,lociraju probleme“, i svi ,,traže rješenja“. Na stranu što je problem lociran prije 30 godina, one iste 1981. kad se banjalučka hirurgija počela raspadati i kad je ,,privremena lokacija“ postala svevremena. Ustvari, ovaj objekat je toliko neuslovan da nije mogao poslužiti ni jednom velikom tržnom centru kao skladište. Ljudi iz istog su ga pogledali i ljubazno zbrisali glavom bez obzira.

Obećanje, ludom doci radovanje

A vlast je ,,prepoznala problem“, pa je obećala podići kredit ne bi li dislocirala ovu ruševinu iz grada i pridružila je KC na Paprikovcu. Prvo su u igri bili Belgijanci, koji su dali petama vjetra, pa su ,navodno, uskočili Korejanci. Sve u svemu, u realnosti se ništa ne dešava. Podsjećanja radi, rekonstrukcija Kliničkog centra u Banjaluci, i dislociranje hirurgije, trebalo je početi u martu ove godine, a vrijednost radova je procijenjena na 70 miliona KM. Svi dosadašnji rokovi probijani su desetak puta, a hirurgija nije vidjela ni feninga, iako je za obnovu potrebno 80 miliona, ali ne maraka nego evra!

U tom kontekstu, lociranja, traženja, rješavanja i slični floskula, posebno je zanimljiva izjava direktora UKC-a Banjaluka, Mirka Stanetića, koji je rekao da trenutno ne postoji niti jedna jedina prepreka za nastavak rekonstrukcije UKC-a Banjaluka na proljeće, jer svi timovi, odnosno predstavnici Vlade RS i UKC-a rade na istom zadatku.

Na proljeće? Pa, ni zima još kalendarski nije počela! Prostom računicom da se zaključiti da će nesrećne cijevi, što vodovodne, što kanalizacione, što toplovodne pucati jedno 16-ak puta do proljeća i da će do tada radnici i bolesnici biti u nekoj bolničkoj podvodnoj zoni sumraka.

Slobodno se može reći da je Banjalučanima oduzeto pravo na uljuđen život, normalno liječenje, ali i dostojanstvenu smrt. Preciznije, Banjalučani su to svoje pravo, onako demokratski, proćerdali.

Reče baka Stana, ne bojim se ja bolesti ni uboja, nego me je strah da ću završiti u bolnici!  Nažalost, bila je u pravu.