Dio mozga koji se nalazi odmah iza čela, čeoni režanj, zadužen je za rješavanje problema, postavljanje ciljeva i izvršavanje zadataka. On radi zajedno sa limbičkim sistemom, koji je povezan i nalazi se bliže centru mozga. Limbički sistem obrađuje emocije i potiče emocionalne reakcije, dijelom zbog toga što je u njemu phranjeno dugoročno pamćenje.
Sve više naučnih istraživanja potvrđuje da kada osoba živi u siromaštvu, limbički sistem konstantno šalje poruke straha i stresa čeonom režnju, čime smanjuje njegovu sposobnost da rješava probleme, postavlja ciljeve i izvršava zadatke na najefikasniji način.
To se dešava svima u nekom trenutku, bez obzira na društvenu klasu. Preopterećenost mogu izazvati razne stvari, uključujući previše stresan dan na poslu ili vanrednu situaciju u porodici. Međutim, siromašni ljudi imaju dodatni teret stalno prisutnog stresa. Oni se konstanto muče da sastave kraj s krajem i često moraju da se bore protiv klasnih predrasuda, što predstavlja dodatni teret ili čak traumu u svakodnevnom životu.
Nauka je jasna – kada je kapacitet mozga potrošen na ove brige i strahove, jednostavno ne ostaje mnogo mentalne snage za druge stvari. Elisabeth Babcock, predsjednik i direktor agencije EMPath, kazao je da siromašni ljudi zapadaju u začarani krug, gdje stres vodi ka donošenju loših odluka, što pogoršava njihove probleme i jača mišljenje da oni ne mogu poboljšati svoj život.
Istina je da izloženost konstantnom stresu i siromaštvu mijenja ljudski mozak. Al Race, iz centra za razvoj djeteta na Univerzitetu Harvard, kaže da su djeca koja odrastu u siromaštvu i ostanu siromašna dvostruko ugrožena.
Ono što ohrabruje jeste da su ti dijelovi mozga takođe poznati kao izuzetno plastični, što znači da se mogu jačati i poboljšavati i kod odraslih osoba.
Siromaštvo stvara barijere za razvoj osjećaja kontrole nad vlastitim životom. Ono što siromašne ljude može osnažiti, tvrde naučnici, jeste da shvate da mogu napraviti promjenu, da stvari ne moraju biti takve, ako oni nisu sretni.
