Mrtva je trka šta je bizarnije – privremena mjera da se objave imena i adrese samoizolovanih, ili što se baš neko ko je cio život navikao da sluša i izgovara riječ - razumijem, drznuo da malo prošeta do dućana, uprkos naredbi da je strogo zabranjeno četrnaest dana nos promiliti iz četiri zida.
Imajući u vidu atmosferu koju kreiraju zaraćene strane, sasvim je, međutim, normalno što se u istom tom dućanu zatekao savjesni građanin, ili možda kakav pakosnik, i jednim okidanjem skinuo glavu našem kapetanu. Uz prethodno dobro proučavanje podužeg spiska samoizolovanih i saznanje da je i neposlušni komandant na njemu.
Kao što znate, Crna Gora je dugo bila jedino mjesto u Evropi bez korone, a postala je jedina država na dunjaluku sa javno objavljenim imenima samoizolovanih. Među kojima je, bar se nadam, većina zdravih, inače najebasmo.
Kako dobar glas odjekne, čujem da su i neke bosanske opštine primijenile crnogorski recept, ali da su ih više istance zaustavile. Kod nas, rođaci, nema šanse da se to desi, dok je glasovite, pazite naziv, Agencije za zaštitu ličnih podataka. Tamo stoluje takav kadar da bih se smio zakleti da bi podržali i eventualnu odluku vlasti da, u cilju zaštite nacije, bolesnim i sumnjivim na reveru zašiju žutu traku, recimo sa slovom „K“.
No, nisam siguran da znate da spisak ima i unaprijeđenu verziju, jer ipak živimo u doba velikog tehnološkog i svakog drugog razvoja. Zahvaljujući neznanom junaku, svakog Crnogorca samo dva klika na računaru ili telefonu, uz internet konekciju, dijele od kapitalne informacije – ko su samoizolovani u najbližem okruženju. Ne sprdam se, časti mi, evo vidim da je najbliži na 250 jebenih metara, sa sve imenom i prezimenom i adresom jazbine. Ali, mojne Bosanci da prepišete i ovaj biser crnogorski...
S obzirom da od pojave korone ne fali paranoje, nesojluka i malograđanštine, tvrdu vam vjeru dajem da bi se začas formacijski popunila i divizija dobrovoljaca spremnih da danonoćno obilaze adrese izolovanih. Ako je doma – dobro i jes', a ako nije – juriš da se nađe. A onda i dobro umlati, da mu ne padne na pamet drugi put, ako pretekne tabanje.
Ne pretjerujem, vala, nimalo, ali ipak je vjerodostojnije čuti mišljenje eksperta, kliničkog psihologa Radoja Cerovića:
„Naši mehanizmi mržnje, stigmatizacije i ksenofobije su duboko ukorijenjeni i oni su u primitvnim društvima ili čoporima imali jasnu funkciju i opravdanje. Danas govorimo o strašnom povratku na te instinktivne sisteme. Granice se zatvaraju, strah od svakoga ko dolazi iz daljine je eksplodirao. To će sve dovesti do dramatičnih povratka desničarskih i diskriminatornih ideologija. Crna Gora ne predstavlja tu izuzetak”, kazao je Cerović za podgoričke „Vijesti“.
Crnogorski čopor danas dominantno podržava skandaloznu i neustavnu odluku Vlade. Pjeniće satima o tome kako je to za opšte dobro, a samo rijetki će iskreno priznati da ih je strah za sopstvenu i guzice bližnjih.
Ipak, sve se svodi na pitanje – kroje li nam u doba korone kapu, i u kojoj mjeri, partijski uhljebi i mudroseri, ili pak stručnjaci. Kad čujete ministra zdravlja Alena Šeranića, prosto pomislite – na konju smo. Ali, na svakog učenog Šeranića dođe ko zna koliko likova nalik direktoru mostarske bolnice, znanom po „umisto sprida uša nam je sazad“, palacavom jeziku i prstu u ustima. Ili ministra koji udari na televiziju čije kamere vjerodostojno dočaraše da ne zna da stavi zaštitnu masku...
Crnogorski ministar zdravlja nije ljekar kao Šeranić, nužno ne mora ni biti, već je ekonomista. U fotelju ga je dovela partija, a korona poljuljala lagodnu funkciju. Šta da radi čovjek, šta on zna o virusima. Srećom, zna epidemiolog Senad Begić, čovjek i sa novinarskim darom – da i nepismenoj babi objasni o čemu se radi, koga sasvim sigurno politika nije dovela na mjesto pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje. No, lako je Begiću, drži se nauke, radi po vazdan i spasava naciju, a ministar je na jade. Sitan je problem kolege mu - partijskog vojnika bosanskog.
I, gle slučajnosti, opet su problem đavolje maske. Odnosno fotografije na kojima ministrova đeca poziraju sa skupim i učinkovitim maskama, kodnog imena N95. Stigoše te fotografije i do ljekara na prvoj liniji odbrane od smrtonosne korone, pa se iz Sindikata doktora medicine požališe premijeru – mi nemamo ni obične maske, a đeca ministrova ih koriste za zabavu.
Predsjednica Sindikata, ujedno i epidemiolog, dramatično saopšti da na prvoj liniji odbrane igraju na sreću, jer zaštite nemaju. Ogoli surovu stvarnost da je pacijente pregledala neadekvatno zaštićena, ali da je imala sreću da nijesu bili zaraženi. Reče da fali i običnih rukavica i uzoraka za testiranje, ali da ima dovoljno naočara i vizira jer su ih našli u – velikim trgovinama građevinskog materijala! Poruči žena da moraju voditi računa o sopstvenoj sigurnosti kako bi ostali na nogama i pomogli ljudima, ali i upozori da će u suprotnom „svi zdravstveni radnici koji brinu o zaraženima biti zaraženi”.
Svi nijesu zaraženi, ali je u karantinu završila cijela smjena Urgentnog centra Kliničkog centra Crne Gore, nakon što je, neadekvatno zaštićena, došla u kontakt sa zaraženim.
Ista sudbina snašla je i desetak zdravstvenih radnika iz Herceg Novog, gdje je registrovan jedini smrtni slučaj od korona virusa, a oba slučaja prikrivala je za zdravlje zabrinuta crnogorska Vlada...
Otkriše iz Sindikata medicine još sto jada za koje je odgovoran i ministar – ekonomista. Zaboravi on sve javne pohvale i sve večernje aplauze za ljekare, i odgovori u uobičajenom političko-demagoškom stilu. Bijedno je i mizerno, veli naš ministar, političke i bilo koje poene prikupljati na nečijoj djeci, u borbi protiv njega lično i požali se da mu uhode kćerku na društvenim mrežama. I tu se priča prekide, ako je ne aktuelizuje premijer, mada čisto sumnjam, iako reče da neće tolerisati privilegije...
Od kada je čudo zvano epidemija korona virusa okrenula život naopačke, socijalna distanca mi je najiritantniji izraz u upotrebi. Nema to veze s poštovanjem jedne od donesenih mjera, problem je čisto jezičke prirode. Jasno da je u borbi sa virusom jako bitna distanca, ili udaljenost. Kad sve ovo prođe, poželjno bi bilo trajno se udaljiti od suludih i bahatih politika i neznanja.
Na primjer politike koja isposluje sa bankama „povoljnost“ za građane – da mogu i da ne plaćaju kredit u naredna tri mjeseca zbog situacije sa koronom. A onda se ispostavi da će banke dodatno profitirati u krizno vrijeme, odosno da će rata za kredit nakon moratorijuma malčice biti i veća. I, nikome ništa, izio vuk magarca.
Još bi važnije bilo udaljiti se od političara koji obraza nemaju, a guzici se ne boje.
Ali, i od gluposti – da je normalno i bezopasno da desetine i stotine ljudi koriste jednu kašičicu u doba epidemije smrtonosnog virusa, pa i kad je riječ o svetom pričešću.
Neznanje, glupost i neodgovornost u doba korone nerijetko se i glavom plaća, a toga crnogorski čopor postaje sve svjesniji dok se odigrava bitka za Tuzi. Nemali broj starijih Bosanaca zna za mjesnu pijacu, na kojoj se devedesetih godina prošlog vijeka trgovalo svim i svačim. U međuvremenu, varošica se otcijepila od Podgorice i postala nezavisna komuna...
Od utorka veče, u svojevrsnom je karantinu, a zbog broja zaraženih i situacije – smrknuta su lica nadležnih...
Držite palčeve Tuzima, ljudski je, a možda su vas i hranile.
