Prema definiciji, lažne vijesti (engl. fake news) oblik su propagande žute štampe nastale korištenjem dezinformacija i masovne obmane, plasirane u javnost putem novina ili društvenih mreža. Najčešće se objavljuju u svrhu dezinformisanja i zastrašivanja javnosti ili u svrhu parodije, satire ili jednostavnog privlačenja pažnje (senzacionalizma).
Lažnim vijestima često se koristi i propaganda u totalitarnim režimima s ciljem veličanja kulta ličnosti vladara ili ispiranja mozga i intelektualne svijesti javnosti.
Da savremeno novinarstvo ni kod najuglednijih novinskih kuća nije slobodno od opasnosti stvaranja lažnih vijesti, pokazalo se na primjeru Claasa Relotiusa, novinara njemačkog Der Spiegela: uredništvo tog uglednog časopisa moralo je u decembru 2018. godine priznati da je objavilo barem 14 reportaža izmišljenog sadržaja, iz pera novinara koji je višestruko nagrađivan kao najbolji reporter u Njemačkoj.
Ova vrsta novinarstva sve više postaje prisutna i na našim prostorima, gdje se pojavljuju fantomski portali koji nemaju uredništvo. Na tim portalima objavljuju se lažne informacije, a problem se javlja kad te informacije prenosi javni servis i novinske agencije koje su javne i trebalo bi da služe objektivnom izvještavanju javnosti, a ne da šire dezinformacije i lažne vijesti, čiji je jedini cilj služenje političkom režimu.
EDUKACIJA OD OSNOVNE ŠKOLE
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, rekao je da Klub novinara već godinama apeluje na kolege da ne prenose lažne vijesti.
„Nije problem ukoliko prenesete lažnu vijest i kad shvatite da je to lažna vijest da ju obrišete i izvinite se, jer se svakome mogu desiti takve greške. Međutim, problem se javlja, a to je nešto što je kod nas već neko vrijeme prisutno, gdje javni servisi beskrupulozno prenose lažne vijesti za koje znaju da ne postoji relevantan izvor, gdje nema činjenica niti sagovornika. To se radi samo zbog toga da bi se donijela neka politička korist, da bi nanijeli štetu nekome o kome se piše u toj vijesti. Ovo je zaista veliki problem“, rekao je Vukelić za BUKU.
Prema istraživanjima, naši građani ovakvim lažnim vijestima više vjeruju nego građani na Zapadu, gdje takođe ima lažnih vijesti, a to je zato što je kod nas niska medijska pismenost građana.
„Građani ne razlikuju tekstove, intervjue, istraživačke tekstove od statusa na Facebooku, kolumne, tvita ili nečijeg stava. To je ono na čemu se treba raditi već od osnovne škole, gdje moramo raditi na medijskoj pismenosti i učiti djecu da kritički razmišljaju, da ne prihvataju sve zdravo za gotovo, već kad vide izjavu nekog zvaničnika da je preispitaju koliko je ona relevantna i koliko je ona istinita“, rekao je Vukelić.
Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava rekao je da bi zakonski trebalo mnogo jasnije regulisati ovu situaciju.
„U cijelom svijetu problem je sa internetom i poplavom lažnih vijesti. Prije svega, treba građane edukovati da mogu razlikovati lažnu vijest od kritičkog izvještaja i istraživačkog novinarstva ili običnog novinarskog izvještaja. Nažalost, trenutno je sa poplavom društvenih mreža došlo do toga da prosječan građanin ne može to da razazna i često miješa lažne vijesti sa onim pravim. Edukacija građana je dugačak put i ne vjerujem da se to može brzo riješiti. Vjerujem da će u budućnosti biti mnogo veća poplava lažnih vijesti, naročito u političkoj sferi“, rekao je za BUKU Lučka.
Dejan ističe da oni koji prenose lažne vijesti ne rade profesionalno svoj posao i niko, a posebno ne javni servisi, ne bi trebalo da prenose vijesti koji su portala koji nemaju impresum, koji nisu potpisani i iza kojih se ne zna ko stoji.
„Jedina zaštita od toga je tužba za klevetu, parnica koja će se razvući do nekih neslućenih visina i dužine trajanja. Doslovno nemamo zaštitu protiv toga, osim toga da novinari koji prenose takve vijesti postanu profesionalniji“, ističe Lučka.
OTKRIVANJE KREATORA LAŽNIH VIJESTI POSAO ORGANA GONJENJA
Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari, rekao je da ogroman broj lažnih informacija kreira politika ili ljudi koji su pod kontrolom politike i koji su na platnim spiskovima politike.
„Pravi i iskreni novinari ne bave se ovom vrstom posla, to rade političke stranke, podzemlje i ljudi koji su njima bliski. Sve lažne informacije uglavnom dolaze iz svijeta politike. Te lažne informacije, nažalost, najviše prenosi dio javnog servisa i javnih agencija“, rekao je Divković za BUKU i ističe da tu vrstu vijesti ne kroje amateri, već pismeni i dobro plaćeni i obučeni ljudi. „Otkrivanje kreatora tih lažnih vijesti je posao organa gonjenja, organa pravosuđa, a bojim se da su oni i saučesnici u tom poslu“, ističe Divković.
Važno je da novinari rade vodeći se etičkim principima i da budu svjesni da je njihov posao informisanje javnosti na objektivan i nepristrastan način, a pisanje i širenje lažnih vijesti u svakom normalnom društvu treba biti za osudu.
