<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

LOBIRANJE U SAD I ŠTA OD TOGA IMA RS Do sad potrošili preko 30 miliona. Hoće veću samostalnost! Lobisti traže priliku u usponu desnice

LOBISTI

Republika Srpska već 10 godina javno i tajno troši milione KM na lobiranje u SAD-u. Ipak, rezultati su tanki ili bolje rečeno nikakvi.

16. maj 2019, 2:23

Američki istraživački novinar Think Progressa - Casey Michael objavio je da su Vlada Republike Srpske i lobistička firma McGinnis Lochridge iz Sjedinjenih Američkih Država potpisale ugovor o saradnji, odnosno lobiranju. Objavljen je i link web stranice za koju novinar, tvrdi da održava i vodi pomenuta lobistička firma iz Teksasa koja trenutno lobira za RS u SAD-u.

Prema ugovoru lobistička firma se obavezuju da će davati pravne savjete i zastupati RS te raditi sa njenim predstavnicima, savjetovati o njenim pravima i obavezama iz međunarodnog prava, Dejtonskog sporazuma, Evropske konvencije o ljudskim pravima, pravima i obavezama prema BiH nivou, kao i odnosu prema Kancelariji visokog predstavnika, Vijeću za implementaciju Mira, OSCE-u.

Za sve navedeno Vlada RS plaćaće američkoj kompaniji 80.000 dolara mjesečno narednih 6 mjeseci.

Ovo nije prvi i jedini put da Republika Srpska "iskešira" milione na lobiste u SAD-u. Tako je, samo do sad RS  potrošila najmanje 50 miliona konvertibilnih maraka samo na lobiranje u ovoj zemlji.
Prema podacima Ministarstva pravosuđa SAD-a, RS je godinama unazad sklapala ugovore sa lobističkim kućama, kojih je do sad nakupila oko 30. 


Trenutno su aktivna tri pravna subjekta koja lobiraju za ciljeve Republike Srpske: lobističke firme Myrmidon Group, LLC i McGinnis Lochridge i Predstavništvo RS u Washingtonu (Office for Cooperation, Trade and Investment). Samo na njih je do sada potrošeno blizu 8,5 miliona KM.

Koliko je sve ovo bilo potrebno i koliko je zacrtanih ciljeva Republika Srpska uspjela da laobiranjem ostvari, teško je reći, jer se sve obavijeno velom tajne.


Takođe, o uspjesima lobiranja u SAD-u teško je govoriti i zbog činjenice da je upravo prvi čovjek vlasti u RS Milorad Dodik na crnoj listi ove zemlje, zajedno sa potrpedsjednikom njegove straneke SNSD Nikolom Špirićem.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić rekao je za BUKU da se ovdje radi o klasičnom pokušaju rješavanja problema i ostvarivanja boljeg statusa RS putem novca, što se u ovom slučaju pokazalo kao neuspješno.


"Izgleda da je sve lakše uraditi samo ne otvoreno porazgiovarati o nekom problemu i otvoreno se suočiti i uključiti širu društvenu zajednicu u rješavanje problema. Najlakše je zavući ruku u budžet i izdvojiti sredstva nekim strancima koji očiti imaju vrlo malo doticaja sa onim što se dešava kod nas. Važno je samo skupo platiti za savjete od kojih, kako vidimo, nema baš puno rezultata", kaže Mujkić.

On tvrdi da vlast u RS pokušava putem lobista da iskoristi sve veći rast desnice i na tom talasu profitira i ostvari što veću autonomiju unutar BiH.

"Nažalost, takav pristup ima za cilj stvaranje političkih efekata da još ima nade da se izdejstvuje što šira autonomija za Republiku Srpsku u okvirima Bosne i Hercegovine. U tom smislu, treba gledati i posljednji uspon desnice gdje je od strane političkih elita iz RS prepoznata šansa kroz ovaj standardni vokabular autdesnice, koji podrazumjeva određen stupanj islamofobije. Tu se pokušava iskoristiti taj potencijal da bi se izdejstvovao što samostalniji status RS i da bi u široj perspektivi srpske politike pojačavale pozicije vezane za pregovore za Kosovo", rekao je Mujkić, koji naglašava da ne vidi neke ekstra rezultate s tim u vezi, te da je ovo potpuno pogrešan način rješavanja problema u BiH i regionu.


Da je lobiranje potrebno Republici Srpskoj, kao i svim malim zemlljama i regionima smatra i doctor političkih nauka Vlade Simović. Ipak, on naglašava da nije dovoljno samo izdvojiti novac iz budžeta i dati ga lobistima, već da je ovaj process mnogo složeniji ukoliko neko želi da ostvari benefite.


“Svi mali narodi i sve nejake države u savremenom sistemu moraju da lobiraju za naklonost velikih sila prema sebi kako bi ostvarili neke svoje interese, u zavisnosti od toga kakvi su ti interesi. To isto važi i za pojedine regione, posebno one koji imaju jaku autonomiju i žele da tu autonomiju prošire ili sačuvaju unutar određenih država, kakav je slučaj sa Republikom Srpskom unutar BiH. Tako da je lobiranje za određene interese, određenog političkog prostora činjenična stvar koja se dešava na globalnom nivou i u kojoj učestvuje niz različitih zemalja i regiona. Pa eto, i RS pripada jednom od regiona koji lobira za svoje interese kod velikih sila i ta politika je uvijek dobrodošla, nebitno kod koga lobirate. Kada ste suviše mali i slabi onda vam je jako bitno da imate naklonost onih koji su veliki i moćni”, kaže Simović.

On naglašava da lobiranje može donijeti rezultate samo ako se ispune određeni preduslovi koji prethode tome.

Jedan od njih je i da donekle učinite svoju politiku komplemantarnom onima kod kojih lobirate. 
“Teško da samo lobiranje može da donese rezultate, ako donekle ne uskladite svoje politike sa tim velikim silama. Tu RS ima ozbiljnih problema. Ako želite da imate blagonaklonost Rusije i Kine sa jedne i SAD-a i Velike Britanije sa druge strane tu ste u problemu. Teško da kao mala zemlja ili region vi možete da pomirite svoju politiku na način da ona odgovara svima. Tu je ključni problem koji postavlja pitanje da li ovakvo lobiranje samo po sebi ima svrhu, ako vaša politika nije kompatibilna sa politikama velikih sila kod kojih lobirate”, kaže Simović.


Alo pogledamo kakvu politiku vode predstavnici RS, možemo vidjeti da je ona itekako suprotna od onog što je zvanična politika SAD-a, pa čak i da joj kontrira. Takođe, glavni politički akteri iz RS, poput Milorada Dodika često su sukobu sa predstavnicima američke vlasti u SAD-u što dodatno umanju je šanse za uspjehom lobista. 

Zbog toga smo upitali Simovića da li u ovakvoj situaciji ima smisla lobirati u da li bi trebali prvo svoju politiku prilagoditi velikima? 

“Ne treba odustajati. U principu svoju politiku trebaju svi mali prostori prilagođavati primarno sebi, a onda vidjeti gdje mogu da nađu mjesto unutar nekih velikih svjetskih interesa i tokova. Jako je bitno da mali prostori brinu prije svega o sebi i svojim interesima, a kako će se u tome postaviti prema drugima je pitanje političke promućurnosti i pitanje političkih vizija”, kaže Simović.

On tvrdi da se može dosta učiniti lobiranjem, samo je pitanje u kojoj mjeri će to neko uspijeti. 
Kako kaže, maksimum ostvarivanja interesa koji su zacrtani RS u SAD-u ne može ostavriti. 

“Ali, ne vjerujem da bilo koji prostor može da olako ostvari maksimum svojih interesa. Lobiraju i drugi. Koliko sad ko može da ostvari svojih interesa zavisi od dvije stvari. Koliko se zaista ozbiljno lobira, odnosno koliko su se ozbiljno posvetili tom procesu, uložili novca i kadrovskih resursa u cijeli taj proces. A drugo je koliko velike sile mogu da prihvate politike određenog prostora, a da to ne šteti njihovoj mejnstrim politici. I negdje u alhemiji toga koliko pomirujete interese velikih sila i svoje i koliko ozbiljno pristupate tom procesu će biti i vaš lobistički uspjeh”, rekao je Simović. 

Ono što naš sagovornik itekako zamjeri u procesu lobiranja za koje se troši ogroman novac iz budžeta RS jeste netransparentnost. Naime, svi ovi poslovi su tajni. 

“Transparena politika uvijek donosi najbolji rezultat. Te latentne i skrivene politike u konačnici ne donesu dobro. Jako bitno je da kad ljudi vode otvorene i trasparentne politike, gdje jasno preciziraju kod koga i u kojoj mjeri lobiraju, iako to glasačima na prvu može zvučati pogrešno. I to je ono zbog čega političke elite skrivaju od očiju javnosti svoje procese, jer je teško objasniti biračima da je politika jedan proces u kojem radite niz lobističkih intervenicija i kompromisa koji se trenutno ne sviđaju glasačima, bez obzira koliko želite da nešto ispadne dobro. E sad, kod nas je politička kultura takva da se mnoge stvari odvijaju latentno i netransparentno i prosto mi nismo dio jednog transparentnog načina ponašanja u javnom  i političkom prostoru. Ako nam je za utjehu, bar nismo izolaovan slučaj”, kaže Simović.