<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: JEDNA OD PET MILIONA

KOLUMNA

Najbolje bi bilo da ovo piše žena, pa ću, pošto što je sad u svetu opšte prihvaćeno birati samom sebi, odnosno samoj sebi pol, do kraja ovog teksta biti žensko.

30. januar 2019, 11:29

 

Kada sam prvi put ugledala grupu frikuša iz Požege kako stoje pred improvizovanom govornicom na kojoj su zalepljeni leci sa natpisom „Stop nasilju nad ženama“, nisam mogla da verujem svojim očima. Okružen sjebanim svrakama, u sredini je stajao Aleksandar Vučić lično, upadljivo viši od ostalih cura, za glavu – dve, samo sa crnom perikom, u beloj košuljici, sa nabudženim rukavima u stilu Snežane i sedam patuljaka, ne znam kako se to zove, žena sam tek od skora.

I pored neverovatne sličnosti, na fejsbuku sam saznala da to ipak nije Vučić, već predsednica skupštine opštine Požega, ista ona koja piše najgroznija moguća saopštenja protiv učesnika protesta u Požegi, ista ona koja protiv protestanata pokreće privatne tužbe, ona koja se sumnjiči za brojna krivična dela u toj opštini, ista ona koja je pre godinu dana pokrenula talas pobune u zapadnoj Srbiji, koji se proteklih nedelja proširio i na ostatak zemlje.

Dakle, još uvek važi pravilo da podanici, pa eto i podanice, liče na svog lidera. Kao što je Nenad Stefanović, profesionalni podanik sa RTS, počeo svojevemeno fizički da liči na Tadića, pa mu to ostalo i sad kad je podanik poglavnika Vučića, kao što je i Čeda počeo da govori zbrzano i energično, poput pokojnog Đinđića, pa mu to ostalo i sad, kada je, pored Šešelja omiljeni naprednjački opozicionar, kao što Marko Đurić pokušava da glumi Vučićevo glumljenje staloženosti, tako je i ova, zaboravih kako se zove, sramota za sve nas žene, postala isti Vučić!

Ne znam da li je pre bila niža ili je stala na neku hoklicu, ne znam da li je pre slanja pretnji građanima bila lepša, elem, kad sam videla tu fotku, prošla me jeza i sad, kad znam kako izgleda, još mi je jasnije zbog čega se građani Požege bune. Pa oni imaju svog ličnog Vučića na čelu opštine, a onaj lik što je hteo da privatizuje onaj objekat, zbog čega su protesti u ovom gradu i počeli, ima Vučića u svom bračnom krevetu!

Akcija naprednjakuša pod nazivom „Stop nasilju nad ženama“, da nije ovog teksta, bila bi već zaboravljena, pošto je bila reč o bednom pokušaju da se relativizuje narodni bes koji kipi u nekoliko desetina srpskih gradova. Ali bilo je ili da pišem o ovome ili o Miroljubu Petroviću, a složićete se da su raspomamljene naprednjakuše daleko kvalitetnija tema od tabloidnog nadrilekara, posednutog demonom i spremnog za mardelj.

Naprednjakuše nekoliko oštinskih odbora uradile su istu stvar – mada ne toliko efikasno kao Požežanke, jer one nemaju Vučićevu dvojnicu – stale su pred mikrofon i podaničke novinare, da zaštite žene Srbije od Sergeja Trifunovića, koji je novinarku „Srpskog telegrafa“ nazvao kurvom. Zapravo je prostitutke trebalo da se okupe i pobune, pošto one prodaju ljubav, a ova Sergejeva prodaje gebelsovsku propagandu i može se reći da ju je novi predsednik Pokreta slobodnih građana u svojoj izjavi unapredio u odnosu na ono što ona zaista jeste.

U ovoj propagandnoj akciji učestvovale su i harpije Maja Gojković, Zorana Mihajlović, Ana Brnabić, koja je i sama bila „žrtva“ glupog vica vođe sindikata „Sloga“, dakle maltene žrtva silovanja prema ovom spinu prema kome je bilo ko ko se buni protiv Vučića nasilnik prema ženama. Odvratne, pre svega po karakteru, one se ni najmanje ne razlikuju od svojih partijskih kolega sa mikropenisima (ženska intuicija mi govori da među naprednjacima drugačijih i nema), pa ih tako treba i tretirati – kao govna. Govno je govno, već sam jednom to napisala, bilo muško ili žensko.

Prošel godine sam, iz jednog poverljivog izvora, čula kako je Vučić tako izmlatio svoju sadašnju suprugu, da su je privatnim avionom prevozili u Švajcarsku ne bi li je nekako pokrpili. Čula sam da nimalo nije bio nežan ni prema svojoj prethodnoj ženi. Čula sam svojim ušima kako zajebava tekstilne radnice u jednoj turskoj fabrici, čula sam direktora BIA, kako voli kada novinarke keleknu, svojim očima sam prošle nedelje instagram naprednjaka Dalibora  Beloševića, kako preti „čerupanjem“ ženama koje ne obećaju naprednjacima svoj glas na predstojećim izborima (kojim izborima?) i zaključila sam iznova kako je život u Srbiji nekad gori od smrti, a ženama još i malo gori.

Ne vredi ništa. Šta god naprednjaci pokušaju, vratiće im se narednog petka i subote, povećanjem građana na protestima. Zna se dobro ko u Srbiji bije i maltretira žene, ko pali kuće novinarima i ubija političke protivnike. Zna se ko pljačka, preti, zastrašuje i sa sobom donosi strah, bedu i smrt. Zato, drage slobodne žene Srbije - muža u jednu ruku, dete u drugu, pištaljku u usta i pokažimo raspomamljenim naprednjakušama da smo brojnije, da smo jače i da ćemo zajedno sa svojim muškarcima vratiti demokratiju i slobodu u Srbiju!

Jedna od pet miliona.