<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: MRTVI DAVID PROTIV ŽIVOG GOLIJATA

Iz Srbije Sredom

Setite se, kada dođu izbori, Mileta Dodika koji ima vilu na Dedinju, a zatim se setite i svega ostalog što Mile ima. Setite se Mileta koji na sred Trga, pred kamerama i građanima, proziva Davora Dragičevića. Setite se Mileta koji psuje i bije.

03. oktobar 2018, 12:00

Kada sam, u jesen 2015. god, počeo da snimam emisiju “390 stepeni” za ATV iz Banjaluke, glavna meta mojih satiričnih napada bio je, kao i danas, poglavnik Aleksandar Vučić. Ono što mi je, međutim, odmah upalo u uvo, bile su izjave skoro svih Banjalučana sa kojima sam se susretao, a koje su se ticale Milorada Dodika.

“Ovaj ti je mnogo gori.” “Vučić je mala beba za njega.” “Mile je zlo.” “Mile je užas.” “Jel vidiš ovo? E, to ti je Miletovo.” “A jel vidiš ono? I to je Miletovo!” “A ono tamo? To ti je od Miletovog kuma.”

Sve je, manje-više, bilo Miletovo. Cela Republika Srpska. Delovalo mi je to malo preterano, pošto sam do tad o Dodiku znao jedino to da na sopstvenom predizbornom mitingu ume da zapeva, da ume (bukvalno) da tera u pičku materinu novinare BN-a, te da je nekad bio američki, a sada je „ruski čovek”.Plus, neizbežni je inventar u VIP ložama svakoj beogradskoj vlasti.

Pošto sam, posle višegodišnjih zabrana u Srbiji, konačno ponovo našao novinarski posao, i to baš u Banjaluci, odlučio sam da Mileta ne jebem preterano. Nazivao sam ga “dobroćudnim Medom Dodom”, zamišljajući pri tom onog medveda iz viceva, koji je pri tom i zabavni trbuhozborac, zbog Miletovog karakterističnog načina govora. “Griješiš, buraz”, govorili su mi dobronamerni Banjalučani, “Mile je sve samo ne dobroćudan. Nego, ne živiš ovde, pa ne osjećaš to na svojoj koži.”

Onda mi je emisija suspendovana, kako ne bi remetila Vučićevu predizbornu kampanju 2016. godine, a suspenzija je trajala sve do polovine juna. Onda je u septembru 2016. god. emisija ukinuta. U međuvremenu, baš negde početkom juna, ATV je prodata.

Dugo se nije znalo kome. Neki su tipovali na Vučićeve bliske prijatelje, a drugi su govorili: “Jel vidiš ATV, e to ti je Miletovo”.  Kada se, napokon,  Mile Dodik, u svojstvu Vučićevog predizbornog manekena, pojavio na izborima za beogradsku skupštinu, i poslednja moja simpatija prema Miletu je nestala. Tada mi više nije delovao kao medved iz vica, već kao gladni grizli na biračkom mestu na Senjaku, koji se iz Bosne i Hercegovine, u limuzini, brzinom od dvesta na sat, stuštio pravo u Beograd, da dokaže svoju ljubav prema Malom Aleku.

Svaki partner Aleksandra Vučića, istovremeno je partner bede, kriminala i smrti, pa tako i ovaj.  Za smrt Davida Dragičevića čuo sam tek kad su krenuli protesti. Odavno je jasno da borba Davidovog oca i ostalih građana više nije samo borba za istinu o Davidovoj smrti, ona je prerasla u borbu mrtvog Davida protiv živog Golijata – metastazirane korumpirane nedemokratske banana-države. Zahvaljujući fejsbuk grupi “Pravda za Davida”, saznao sam mnogo o životu u BiH. Baš ste najebali, ali vi ste živi, a David je mrtav.

Setite se, kada dođu izbori, Mileta Dodika koji ima vilu na Dedinju, a zatim se setite i svega ostalog što Mile ima. Setite se Mileta koji na sred Trga, pred kamerama i građanima, proziva Davora Dragičevića. Setite se Mileta koji psuje i bije. Setite se Mileta koji obećava glasačima opozicije da će leteti s posla. Setite se Mileta Amera. Setite se Mileta Rusa. Setite se Mileta koji na litiji ide u stopu iza Kačavende. Setite se, u krajnjoj liniji, Mileta koji se hvališe svojom vožnjom od dvesta na sat, jer, jebiga, nije vam to više Republika Srpska, to je već neko vreme Republika Miletova.

Kada autokratski režim uspostavi kontrolu nad državom, prvo počne da radi na obesmišljavanju izbornog procesa i političkog života. Autokratski režimi namerno stvaraju iluziju da se na izborima ništa ne može promeniti, upravo zato jer su izbori osnovni način za promenu režima. Apatija i strah birača je ono što autokratski režim održava u životu. Izborima u autoritarnim sistemima Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, nisu izbori za neku od političkih opcija, već šansa da srušite režim.

Ma koliko vam sve izgledalo beznadežno i malo, u rukama još uvek imate nešto jedinstveno i veliko: svoj život.

I vi sad kažete: “Selim ja svoj život u Njemačku, buraz” i sjebete mi kolumnu.