<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: VEĆ JE KASNO

KOLUMNA

Onog trenutka kad smo pristali na to da Vučić odlučuje o svemu, pristali smo i na to da najebemo u pandemiji.

12. mart 2020, 10:41

Epidemija korona virusa je najvažniji politički događaj u Srbiji od pobede Tomislava Nikolića na predsedničkim izborima, 2012. Nekompetentnom mafijaškom režimu, koji upravlja putem laži i nasilja, širenje smrtonosnog virusa je poslednje što je trebalo. Vlast nas je ostavila na cedilu već u samom startu, tako što su iz samog državnog vrha poslate poruke kako virus postoji samo na fejsbuku, kako su žene otporne, stoga mogu slobodno u Italiju u šoping, a sam firer se pohvalio kako sad ima izgovor da loče više rakije (naravno, potpuno nebitne za imuni sistem) nego pre.

Nekoliko dana kasnije, šezdeset miliona žitelja Italije našlo se u karantinu, a svi koji su poslušali savet vrha srpske države da idu tamo u šoping, uspaničeno su krenuli kućama, noseći sa sobom mikroskopskog slepog putnika. Uspaničeni degenerik vrištao je juče na konferenciji za novinare kako je čista laž da je neko nekada nazvao virus najsmešnijim i ova izjava je u roku od deset minuta umontirana sa izjavom paradoktora Nestorovića kako je ovo najsmešniji virus na svetu, ne bi li se (po ko zna koji put) materijalno dokazalo koliki je lažov ludak koji nas je uzjahao.

Neki kažu on se obraća svojim glasačima koji imaju pamćenje plastičnog lavora, stoga može da ispaljuje kontradiktorne izjave dan za danom ako želi, ali nemojte baš toliko potcenjivati inteligenciju Vučićevog glasača. On glasa pre svega iz straha, dakle, kukavica je, ali nije glup. Vučićevim biračima do juče je glavni porketač bio strah od gubitka posla, od predsednika mesnog odbora SNS, od džipova bez tablica, a od pre neki dan korona virus je zauzeo sva ta mesta i sada su, u odnosu na mogućnost sopstvene ili smrti bližnjeg svog, sve pretnje naprednjačkih kapoa izgubile na snazi.

Čini su razbijene, crna magija je nestala i sada smo svi zajedno u istim govnima, otprilike kao i 1999, kada nas je Miloševićev režim ostavio na cedilu i izložio nebeskom iživljavanju NATO avijacije. Dok je trajalo ratno stanje, vladali su i zakoni panike, igralo se po mostovima, rugalo se šefovima NATO država, piraterisali se Diznijevi crtaći, ali čim je potpisan Kumanovski sporazum, kolektivna podsvest brujala je „Ljudi, najebasmo zbog budale, daj da ga rušimo.“ Vrlo brzo, Milošević je otišao u istoriju.

Panika zbog zaraze je još u povoju, upravo zahvaljujući nonšalantnom pristupu pokvarenjaka i ludaka iz režimskog vrha. Opsesivno kompulsivno pražnjenje rafova u samoposlugama još nije uzelo mala, ali zato sredstava za dezinfekciju već nekoliko dana nema u prodaji, što znači da su „glupi Srbi“ shvatili kako im genetika (još jedno buđavo jelo koje im je servirala Nestorovićeva kuhinja) neće pomoći, već radije pranje ruku alkoholom i izbegavanje suvišnih kontakata.

Režim čini sve što je u njegovoj moći da ublaži sliku o sopstvenoj nemoći, čak kruže glasine kako Beba Popović iz nekog bunkera određuje koliko će se i kad novih slučajeva zaraženih obnaroditi, pa je, u skladu sa tom teorijom zavere, juros bio samo jedan, zahvaljujući valjda Vučićevom jučerašnjem lupetanju na konferenciji za novinare, koje je više nego ikad pre javnosti pokazalo kakva preplašena maloumna pizda se prodaje za novog Tita. 

Osim glasina o štimovanju objavljivanja broja novoobolelih, potencijalni nosioci korona virusa se po društvenim mrežama žale kako im se na dva ponuđena telefona satima niko ne javlja, a ti telefoni jedini su način da se dođe do testiranja na virus, s obzirom na to da eventualni testovi koje budu radile privatne laboratorije neće biti priznati. 

Tu je i pitanje respiratora, koji su neophodni da bi eventualni teško oboleli dobili alternativni način disanja dok se bore za život. Kreten se juče kurčio kako ih imamo maltene za izvoz, ali je samo petnaest minuta kasnije raspisan hitni tender za nabavku petnaest novih respiratora, uz opasku pojedinih stručnjaka da ih ni sa tih petnaest nećemo imati ni izbliza onoliko koliko će nam trebati, ako najebemo kao Italijani.

Najmorbidniji primer režimske bahatosti jeste odluka da se vrtići, škole i univerziteti još uvek ne zatvaraju, iako je u skoro svim zemljama pogođenim virusom to bila jedna od prvih odluka. U čemu je fora sa ovom odlukom, osim što je u potpunosti u skladu sa dosadašnjim radom spečenog i bahatog antiministra prosvete? Nema fore, jednostavno je reč o kupovini vremena i bednom pokušaju da se zaboravi sam početak epidemije i njeno označavanje kao daleko blaže od sezonskog gripa.

Monstrumu vučićevskog kalibra svejedno je koliko će mrtvih ostaviti iza sebe, ne bi li se održao na vlasti. Dan ili dva viška školske nastave mogu značiti stotine novozaraženih, ali on je verovatno ukalkulisao kako je do sad zaraza već izmakla kontroli, stoga je svejedno da li su deca u školi ili ne, ali nije svejedno kakav je njegov imidž u javnosti, zato daj red kurčenja, pa red zdravstvenih mera, daj zabranu za javne skupove u zatvorenom, ali ne i za školske priredbe, obustavljaj naprednjačku kampanju, ali kurči se kako će protesti subotom biti dozvoljeni, baljezgaj kako će izbori biti možda odloženi za dve ili tri nedelje, a onda planiraj da ih ipak pomeriš za jesen, šalji sa konferencije za štampu ljude u Italiju u šoping, a onda ih na sledećoj konferenciji moljakaj da ne kriju kako su bili u Italiji. 

Epidemija korona virusa jedva da je počela, a već govori glasnije od svakog od nas kakve nesposobne vucibatine upravljaju državom. Primera za oholost, bahatost i bezobzirnost je bezbroj. U krajnjoj liniji, već sam pisao tekst na istu temu i pre nego što se mali davitelj razleteo po Evropi, ali, eto, morao sam još jedan, čisto da vas podsetim kako će i ovo jednom proći, a kad prođe, nadajmo se uz što manje žrtava, doći će i vreme za naplatu ovakvog izdrkavanja nad sopstvenim građanima. Tada među poveriocima neće biti samo protivnici režima. Biće svi.