<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: ZAŠTO KAŽEŠ RAZGRANIČENJE, A MISLIŠ NA OBRAČUN SA OPOZICIJOM

KOLUMNA

U digitalnim vremenima ništa nije moguće sakriti. Tako nije bilo moguće sakriti ni da postoji dogovor o razgraničenju s Albancima, koji je ko zna kad još postignut, ali oni koji su ga postigli imaju muka da ga sprovedu u delo, a da pritom ne izgube vlast

06. mart 2019, 8:21

 

U digitalnim vremenima ništa nije moguće sakriti, pa se tako saznalo i za postojanje podmuklog plana da se do dogovorenog razgraničenja dođe nasiljem, odnosno lažiranom vojnom akcijom, to jest unapred izrežiranim sranjem, kakvo smo imali već prilike da vidimo devedesetih, kad je reč o sudbini Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Poverljivi izvor iz vrha naprednjačke vlasti još u junu me je pitao: „Makac, šta se to sprema na Kosovu, u avgustu?“, što sam shvatio kao informaciju da se nešto gadno sprema na Kosovu u avgustu. Tad se o razgraničenju još nije ni govorilo. E sad, zamislite ko je sve imao istu informaciju, kad sam je i ja imao. Imao ju je, doduše sa daleko više detalja u odnosu na mene, iguman manastira Visoki Dečani, otac Sava Janjić. Otac Sava digao je frku oko dogovorenog nasilja koje je trebalo jedne avgustovske subote da se odigra na severu Kosova, što bi bilo uvod u to jebeno razgraničenje, a to kako su ga Vučićevi mediji namazali govnima zbog ove sajber gerilske akcije dokaz je da je bio u pravu.

„Avgustovski“ plan je propao, ali se od njega ipak nije odustalo, imajući u vidu da se od avgusta do danas i dalje govori o razgraničenju kao o jedinom mogućem rešenju da se dva primitivna naroda konačno zapute u modernu, demokratsku i evropsku budućnost. I tako, sad čekamo kako će Vučić i Tači, imitiranjem rata, servirati zaglupljenim masama svoj tajni dogovor. „Šiptar“ je magična reč na koju Srbi reaguju trenutnom agresijom, a „Šiptari napadaju“ je magična prosta rečenica koja, tako barem Vučić veruje, a bojim se da je u pravu, ostavlja sve naše nesporazume po strani i pretvara nas u neustrašive borce za patrljak srpskog, odnosno onog što, po sporazumu o razgraničenju, Srbiji treba da pripadne.

U digitalnim vremenima ništa ne može da se sakrije i zato je najbolje ukinuti digitalna vremena, a to će se najefikasnije postići tako što: „Šiptari napadaju“, režim proglašava vanredno stanje i ukida nam, ili makar ograničava, jedini preostali izvor slobodnog protoka informacija – internet. Uz to, vanredno, odnosno „ratno“ stanje, idealan je izgovor za zabranu javnih okupljanja, osim onih koja pružaju podršku vrhovnom komandantu. Kad se ima u vidu da će zapad na ovo, kao i na sva ostala Vučićeva sranja, najverovatnije gledati blagonaklono, ne bi li pitanje Kosova rešilo što pre, dolazimo do zaključka da je mogući scenario: Lažni rat, lažna istorijska pobeda na severu Kosova, a pravi obračun sa unutrašnjim neprijateljima.

Ovde stižemo do Aleksandra Vulina. Prema svemu što se može saznati iz nezvaničnih, ali dobro obaveštenih izvora, Vulin bi radije provodio dane u spa centrima i kuplerajima, nego da glumi budalu u fotelji ministra odbrane, ali treba imati u vidu da nije Vulin ministar odbrane, već Aleksandar Vučić. U sklopu priprema za „razgraničenje“, Vulin samo igra svoju propagandnu ulogu namenjenu maloumnima. Nabavlja leteće šklopocije, isti model koji su još pre dvadeset godina bez po muke poobarali NATO piloti. Krešti o tome kako smo najjača vojna sila u regionu. Skiči kako moramo da se naoružavamo i jačamo našu odbrambenu moć. A protiv koga ćemo to da se borimo? Igraćemo se rata s Kosovom.

Zato, nemojte biti toliko strogi prema Vulinu. Nije bilo nikoga drugog ko bi tako uspešno primitivcima i maloumnicima, u kojima se Srbija davi, prodavao priču o Srbiji kao vojnoj sili. Vulindža junački trpi zajebavanje tviteraša zato što je uveo obuku za rezervni sastav vojske, pa se onda, star skoro pedeset godina i za vojsku nesposoban, dobrovoljno prijavio za vojnu vežbu. Dok god javnost guta spin kako ludi Vulin, paradirajući okolo u crnoj uniformi, leči svoje dezerterske komplekse, sve ide po Vučićevom planu. Aleksandar Vulin je samo odan sluga svog gospodara. Oni što mu se smeju i  zajebavaju ga na tviteru u ogromnoj su manjini u odnosu na one koji će potrčati za Vulinom i Vučićem, da „vrate“ Zubin Potok (i usput izgube Preševo), a ostaće potpuno nebitni kad im Brnaba, usled „ratnog“ stanja ograniči pristup internetu.

U digitalnim vremenima ništa ne može da se sakrije, osim defintivnog datuma kada će sranje početi, a počeće, pošto jedino eksalacijom na terenu, te totalnim zatvaranjem svih medija, blokadom interneta i zabranom javnih okupljanja, komandantu Vučiću može da prođe pakleni plan koji je neko drugi umesto njega smislio.

Voleo bih da grešim, ali imajte u vidu i to da je američka tajna služba ocenila kako je tokom godine moguć oružani sukob na zapadnom Balkanu. Dobro, možda su mislili na Bosnu i Hercegovinu.