Odlučio je da pretrči sve prepreke, i uz pomoć kolege Srđana Jakovljevića, uveliko se priprema za 4. Banjalučki m:tel polumaraton.
„Trčao sam još kao dijete, uvijek sam volio sport i igru, a trčanje mi je omogućavalo i jedno i drugo. Zbog izvijesnih okolnosti koje su mi se dogodile, jedno vrijeme nisam trčao, ali posljednjih nekoliko godina sam razmišljao kako i na koji način da nastavim da trčim. Na prijedlog prijatelja, odlučio sam da se pripremam da bih mogao da istrčim Banjalučki polumaraton“, rekao nam je Dragojević nakon „Banjalučke trkačke lige“ koja je nedavno održana u Banjaluci.
Suprug i otac dvoje djece, koji trenutno živi u Čelincu, ističe da je trčanje ispunilo njegov život na poseban način, ali da ga još više raduju izazovi u budućnosti, jer je tek skoro ponovo počeo da trči. Naglašava da je Banjalučki polumaraton jedna od najboljih sportskih manifestacija koje se održavaju u našem gradu: „Najviše me motiviše mogućnost da pokažem svim ljudima da ništa nije nemoguće, ako to dovoljno želiš“.
Kako kaže, najveća podrška mu je porodica, kao i prijatelj koji trči sa njim.
„Podržavaju me i prijatelji iz atletskog kluba invalida ‘Vrbas’, atletskog kluba ‘Banjaluka’, članovi Gradske organizacije slijepih i slabovidnih lica Banja Luka, ali i svi oni koje sam upoznao za vrijeme priprema“, ističe Dragojević.
Za kraj našeg razgovora, kroz smijeh, je poslao poruku trkačima 4. Banjalučkog m:tel polumaratona: „Samo malo sporije da stignem prvi!“.
