Danas je Milanović održao konferenciju za novinare u kojoj je između ostalog rekao da je ubistvo porodice Zec pljačka sa kojom državni organi nemaju ništa.
""Slučaj Zec, koji se dogodio prije točno 30 godina je slučaj mučkog, kukavičkog ubojstva jednog zagrebačkog mesara, Srbina po nacionalnosti, bogatog čovjeka, o kojem se pričalo svašta što me ovdje uopće ne zanima. Dakle žrtva broj jedan je Mihajlo Zec, zagrebački mesar iz centra grada s kućom na Trešnjevci, čovjek s dosta novaca, s obitelji, s troje djece, čovjek koji je mnogima uzajmljivao novac i tako se našla jedna skupina kriminalaca u uniformi hrvatske policije, kriminalaca s ozbiljnim predratnim dosjeima, većina njih. Ovaj slučaj je slučaj jedne pljačke u kojoj je ljudska pohlepa, ljudsko zlo, bez obzira na u kojim uniformama, na vlastitu inicijativu bez sudjelovanja u tom trenutku bilo kojeg vertikalnog ili horizontalnog dijela hrvatske države, u paklu rata, činom petero hijena rata, ako se ne varam četiri muškarca i jedna žena, došlo opljačkati Mihajla Zeca. To je krenulo nespretno, ubili su ga i onda su pokupili sa sobom dvoje svjedoka", rekao je danas u Zagrebu Zoran Milanović
Danas je spominjao i Srebrenicu
"Hajmo na Srebrenicu. Jeste li primijetili što se dogodilo u parlamentu BiH u Sarajevu? Tzv. srpska strana i hrvatska htjele su ukinuti Inzkovu kolonijalnu odluku. Zašto bi oni to radili? Ja sam to bezbroj puta nazvao genocidom. Ali istina je da su zbog međunarodne zajednice prihvatili prijedlog da tu odluku ukinu da bi donijeli novu odluku istog sadržaja, jer srpska strana, koju potpuno razumijem, ima problema s kolonijalnim upravljanjem BiH. I tu su im hrvatski predstavnici dali ruke", rekao je Milanović
"Kažem ti: 'Prijatelju, evo ti 100 kuna', a onda zovem policiju jer si mi ukrao 100 kuna. Samo time sam bio motiviran kad sam govorio o Srebrenici jer imamo posla s ljudima koji lažu, kradu. Džaferović je bio hostesa mudžahedinima, to je stari udbaš. Žao mi je što je Čović na to nasjeo, a opet mi nije žao. Netko će reći da imam predrasude prema Bošnjacima, jok", kazao je on.
Podsjetimo da je prije nekoliko dana on izjavio je u ponedjeljak da je u Srebrenici bio genocid, ali da onda za teže zločine treba izmisliti novi naziv.
"Poštujem tuđu žrtvu, ali nije sve isto. Ako sve bude genocid moramo naći drugo ime za ono što su nacisti napravili Židovima u Drugom svjetskom ratu. Nije svaka žrtva, to je relativiziranje", rekao je on i istaknuo da je za žrtve bitna pravda.
Milanović je četvrtak kazao kako postoje "različite vrste genocida" pri čemu je onaj u Srebrenici stavio na nižu razinu od onih koji su počinjeni tijekom holokausta
Zoran Milanović - mijenik desnice za kojeg je glasala ljevica
Zoran Milanović je 2020. godine kao predsjednički kandidat SDP-a i lijevo-liberalnih stranaka u Hrvatskoj ostvario uvjerljivu pobjedu nad Kolindom Grabar-Kitarović u drugom krugu izbora. Dugogodišnji lider SDP-a Hrvatske i nekadašnji premijer doživio je nevjerovatan politički comeback nakon što je maltene otpisan sa političke scene Hrvatske.
Ujedno njegova pobjeda ocijenjena je kao veliki trijumf lijevog centra koji ga je podržao za Predsjednika.
Nedjeljne izbore tog 5.januara 2020. godine u jutarnjim satima obilježio je i incident kada je nepoznati muškarac pri izlasku iz zgrade počeo galamiti i izvikivati uvrede na Milanovićev račun.
"Evo ga, komunjara, laže vas, birajte ga, evo vam ga" uzvikivao je on Milanoviću.
Zanimljivo, čovjek koji ga je u BiH dočekao sredinom godine objeručke, Dragan Čović, nije krio novinarima svoj stav da je na izborima glasao za Kolindu Grabar Kitarović.
“Priželjkujem kontinuitet jednog razmišljanja predsjednice RH kada je u pitanju BiH u cjelini, a posebno hrvatski narod u BiH” rekao je Čović početkom te 2020.godine.
Danas je Milanović daleko od "komunjare". Njegove stavove obožavaju desničari u Hrvatskoj, a od juče je vjerovatno postao i najomiljeniji hrvatski političar Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Danas je Čović najbolji Milanovićev saborac. Danas i jedan i drugi imaju identične stavove po pitanju BiH.
Milanović sve češće ulazi u konflikte sa pojedincima i organizacijama u Hrvatskoj i otvoreno ih napada. Vrijeđao je aktivistice za ljudska prava, a njegova prepucavanja sa hrvatskim premijerom na dnevnoj su bazi.
A podsjetimo da je nekada Milanović podržao Komšića za člana Predsjedništva pa je u svom govoru na konvenciji SDP-a BiH 2010. godine izjavio sljedeće:
"Dragi građani Sarajeva, dragi prijatelji, dragi susjedi, iz Hrvatske i Srbije su u ovaj grad i ovu zemlju prečesto dolazili mentori i tutori. Ne dolazim ni kao mentor, ni kao tutor, nego kao prijatelj, kao evropski socijaldemokrat da pružim podršku pravim ljudima, Željku Komšiću za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Zlatku Lagumdžiji. Da budete najjači jer dolazimo iz iste porodice, bez obzira koje smo vjere, nacije, porijekla - dijelimo nekoliko temeljnih vrijednosti: sloboda, pravda, jednakost. To su temeljne ljudske vrijednosti"
U odnosu prema BiH, danas Zoran Milanović ima stavove bliže Franji Tuđmanu nego što ih ima akteulni premijer Hrvatske Andrej Plenković.
Evo kako to objašnjava u intervjuu za BUKU profesor Žarko Puhovski
"Njegov stav spram Bosne i Hercegovine je bliže Tuđmanu nego stav Plenkovićev, jer je Plenković čovjek koji neće ulaziti u sukobe u Briselu. A Milanović baš to voli. I zato desnica danas obožava Milanovića.Jedino što ih sprečava da se potpuno predaju Milanoviću je to što je Milanović zasad ostao čvrst prema ustaškoj tradiciji. On izrazito oštro to odbija i stalno to ponavlja. I tu ond anajdesniji dio desnice mu ne može prići jer je za njih NDH nekakvo sveto mjesto hrvatske povijesti, a ovaj drugi dio desnice mu se sve više priključuje a to mu pomaže i činjenica da Milanović zadnjih mjeseci desetke ljudi organizacija oštro napada, uključujući mene, i svi su oni, osim nedavnog napada na Škoru, bili gejevi ili liberalno orijentirani ljudi ili organizacije. I time je dobio dodatni autoritet" rekao je Žarko Puhovski za BUKU
Puhovski se osvrnuo i na raniji Milanovićev govor o parfemu i sapunu kada je rekao da je građanska država BiH daleki, daleki san, i da je to lijepa stvar, ali prvo, kako je rekao, ide "sapun, onda parfem"
"Te njegove priče sa sapunom i parfemom, dajte najprije sapun, pa taj parfem je bio vezna za građansku opciju, dopustio si je da daje odlikovanje ljudima koji su u najmanju ruku ozbiljno sumnjivi da su bili sudionici ratnih zločina u BiH, da se sad jako pristojno izrazim. I onda zadnji paradoks on je podržao presudu Haškog suda generalnu Mladiću, međutim on istovremeno napada koncept združenog zločinačkog pothvata kao protuhrvatski. Identično kao što ga Vučić napada kao protusrpski.A bez tog koncepta Mladić ne bi bio osuđen" rekao je profesor Puhovski.
Politička analitičarka Ivana Marić rekal je ranije kako je Milanović istaknuti primjer političara koji je karijeru počeo kao umjereni političar ljevice, a da je vremenom potpuno skrenuo udesno.
"Da li je on svoje birače folirao na početku karijere kada su mu svi građani bili jednako važni, kada je poštovao ustave, zakone i diplomatske protokole, kada je isticao svoje partizansko porijeklo i kada je otvoreno podržavao Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH? Ili birače folira sada, kada se sjetio da je, osim djeda partizana, imao i djeda koji je bio ustaša; kada su mu prava naroda postala važnija od prava pojedinaca; kada se sjetio da u BiH žive Hrvati za koje se on kao treba brinuti; kada mu je Dragan Čović postao najbolji kandidat za člana Predsjedništva BiH?" pita se Ivana Marić za BUKU.
To što se Milanoviću sada ne sviđa što je Komšić na legalan način izabran u Predsjedništvo BiH, mu ne daje pravo da izbjegava zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini.
"Predsjednik Hrvatske treba da održava diplomatske i službene odnose sa sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne samo sa članom koji je Hrvat. Predsjednik jedne države nema pravo da svoju posjetu prvom susjedu uvjetuje time da li se njemu sviđa koga su birači druge države izabrali za predsjednika tj. člana predsjedništva. Njegova obaveza je da poštuje izbornu volju birača drugih država" naglašava Marić.
Profesor Slavo Kukić smatra da se Milanović počeo otvoreno miješati u poslove druge zemlje
"šef druge države sebi uzima za pravo tumačiti što jeste, a što nije u skladu s ustavom i zakonom u zemlji koju posjećuje. Pri tome, mora se priznati da to čini na način koji je karakterističan za pristup koji je mješavina političkog populizma i nacionalizma. Jer, o načinu izbora članova državnog predsjedništva sud su iznijeli od Milanovića mnogo kompetentniji, među njima i Venecijanska komisija. I mislim da činjenica, da ga nitko nije na to podsjetio, također govori o stanju stvari u BiH. Jer, to što je on izrekao ne razlikuje se od eventualne poduke, koju bi hrvatskim vlastima u vezi s njezinim zakonskim rješenjima davao, recimo, Aleksandar Vučić. Možemo samo zamisliti kakav odgovor bi dobio. A upravo to čini Milanović uoči i a vrijeme posjete BiH" rekao je profesor Kukić u intervjuu za portal BUKA.
Prema njegovom mišljenju, Milanović je čovjek bez ideologije, makijavelista koji je zbog moći spreman i s vragom tikve saditi
"Još konkretnije, on već sada kuje planove kako osigurati potporu birača za drugi predsjednički mandat. I procjenjuje da bi mu ovaj tip populizma, kojega mu ne nedostaje i u unutarnjim političkim pitanjima, mogao donijeti glasove desnog biračkog tijela, u Hrvatskoj, ali i u BiH. Bojim se, međutim, da nije naučio lekciju iz izbora za hrvatski Sabor 2016. godine. Tada je, naime, zaigrao na istu kartu kako bi dobio HDZ, koji je ionako bio na koljenima i nije bila potrebna specijalna pamet da ga se otpremi u opoziciju. A gubitka vlasti ga je koštao baš taj populizam, dodvoravanje desnom biračkom tijelu" rekao je za BUKU Kukić.
Sudeći prema izjavama naši sagovornika, Milanovićeva politika i izrečeni stavovi daleko su od nečega što bi se moglo nazvati dosljednost. Zaokret koji je napravio u odnosima prema hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini, to u potpunosti potvrđuje. Komšijska politika tako je u mnogome postala mentorska i to se neće tek tako promijeniti. Ono što pokazuje Milanovićeva politika jeste da su ideje ljevice i građanskog društva politički neisplative, a da se dugoročno gledano najviše isplati igrati na kartu nacionalizma.
