Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava razgovaramo sa novinarima, urednicima i medijskim radnicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa Miloradom Milojevićem, novinarom RSE (Radio Slobodna Evropa)
Danas se obilježava se Dan slobode medija, u tom kontekstu koliko su mediji kod nas slobodni?
Ja bih radije govorio o novinarskim slobodama, po kojima BiH nije bez razloga tako nisko na svjetskoj listi sloboda. Zavisne uređivačke politike, cenzura i autocensura nešto je sa čime novinari žive u BiH debelo zagazivši i u treću deceniju 21. vijeka.
Nivo slobode u radu jednog novinara zavisi pojedinačno od medija do medija i zaista imam osjećaj da je najteže biti novinar na nekom od javnih servisa. No ni privatni mediji tu ne zaostaju, jer i tu je u mnogočemu rad ograničen time da li je vlasnik medijske kuće naklonjen nekoj od političkih opcija.
Problem je i ekonomske prirode, jer na slobodu medija utiču i kompanije koje plaćaju velike iznose za reklame i time direktno utiču na uređivačku politiku. Mislim da je sloboda u radu novinara vidljivija jedino u medijima koji se finansiraju kroz razne međunarodne projekte koji podstiču rad nezavisnih medija. Takvih je medija veoma malo danas u BiH.
Nivo novinarskih sloboda je drastično smanjen pogotovo u zadnjih petnaestak godina, otkako se smanjio nivo međunarodne podrške razvoju domaćih medija. Politika je jedva dočekala takvo stanje i stavila šapu na gotovo sve medije. Tolika je ta politička zavisnost da političke opcije praktično ratuju putem medija.
Žalosno je što u cijeloj situaciji niko ne obraća pažnju na novinare, ljudska bića koja podnose enormnu količinu stresa, strepeći od reakcije na napisanu ili izrečenu riječ. Neko bi rekao, a što ne napuste taj posao? Ima to pitanje smisla, ali ima i ona druga strana priče. Mi živimo u zemlji gdje je teško hraniti porodice....
Koliko je pandemija uticala na rad u medijima?
Pandemija je dodatno razorila medije. Sramotno je koliko neprimjetno prolazi činjenica da su i u medijima ljudi ostali bez posla kao i u drugim branšama. Svaki dan čujete da je neko od novinara dobio otkaz, a nigdje nema podataka koliko je zaposlenih u medijima dobilo otkaz. Ne postoje podaci ni koliko su smanjene plate zaposlenih u medijima. Time se čak ni mediji ne bave....
A stvarnost bi trebala biti drugačija. Mislim da su novinari ti koji su takođe heroji pandemije, da su zaslužili podršku i pomoć koju nisu dobili, a koju su zaslužili više nego policija.
Zahvaljujući radu novinara, javnosti su dostupne sve one afirmativne informacije koje su suzbijale epidemijsku paniku. Zahvaljujući radu novinara otkrivene su afere i razne malverzacije u vrijeme pandemije.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj normalnog društva?
Mislim da bez veće slobode medija, neće doći ni do ozbiljnijeg razvoja demokratske svijesti u BiH. Onog momenta kada mediji i novinari budu slobodniji, opašće i nacionalne stege u koju su zarobljeni narodi ove zemlje.
Zahvaljujući zarobljenim medijima, u javnom eteru dominiraju nacionalistička pitanja umjesto onih životnih, egzistencijalnih, dominiraju pitanja prošlosti umjesto gledanja u budućnost.
I mislim da će se to stanje teško promijeniti, da je to dugotrajan proces koji neće moći započeti opet bez značajnije pomoći EU i drugih međunarodnih institucija i organizacija.