<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Mogu li škole ostati zatvorene sve do proljeća?

OBRAZOVANJE

Postoji li čarobni štapić koji će omogućiti da povratak u škole bude bezbedan ili - zašto su naši mediji poruku gneralnog sekretara UN skratili izvlačeći samo deo „otvorite škole“, a ne i onaj da finansiranju obrazovanja treba dati prednost

07. august 2020, 12:52

 

Pre samo nekoliko sati, generalni sekretar UN Antonio Gutereš svojom video porukom upozorio je da se sprema globalni problem u obrazovanju, odnosno da je pred nama veliki poremećaj u školovanju dece i mladih, koji može jako skupo da košta savremeni svet.

Međutim, ono što me je šokiralo jeste što su nam demokratski mediji skratili poruku i izbacili neke veoma važne delove, koji su, ustvari, suštinski za razumevanje kompleksnosti obrazovnog sistema u vreme pandemije. Sramota koju su lansirali mediji odnosi se na to što su od jedne upozoravajuće poruke, stvarali medijsku vest čiji je cilj bio površna agiticija za otvaranjem škola, bez dodatnih objašnjenja. Da li je poruka Antonija Gutereša vest koju treba prilagoditi logici i neznanju pojedinih urednika ili je u celini objaviti i dati mogućnost nastavnicima i roditeljima da se suoče sa onim što sledi ove jeseni – neizvesnim obrazovanjem?

Poruka generalnog sekretara UN ima četiri dela, koji jasno pokazuju da se škole moraju sačuvati i da se nikako ne sme dogoditi površni prilaz kriznoj situaciji. U poruci se jasno govori da je  ključni trenutak za dalji razvoj obrazovanja, odnosno da je pandemija jasno pokazala da je obrazovanje na stari način pod velikim znakom pitanja. U isto vreme u svetu se raspada i medijska slika o obrazovanju, ona koja je do sada bila jako pojednostavljena i ne odgovara stvarnim problemima sa kojima se suočavaju ljudi koji upravljaju obrazovanjem kao sistemom ili obrazovnim ustanovama.

Upravo ova poruka konvergira, sa saznanjima da proces povratka u škole nije jednostavan i da će biti potrebno mnogo pripremnih radnji uraditi kako bi bio bezbedan. Nažalost, naši mediji su poruku skratili i iz nje izvukli samo jedan deo – otvorite škole. Ponovo smo došli u situaciju da nam se ne daje potpuna informacija koja dolazi iz sveta, a koja je u skladu sa mnogim naporima stručnjaka za oblast obrazovanja, koji upozoravaju da ovakvo obrazovanje ima ozbiljni problem da kvalitetno radi u doba koronavirusa.

Zato sada u svim medijima imamo konfuzno shvatanje problema jesenjeg otvaranja škola i njihov rad u doba koronavirusa, jer se prvi put ne piše o školama kroz ekscese, korupciju ili kriminal, već moraju da pišu o budućoj nastavi. A pre samo šet meseci problem nastave je za medije bio jedna od najdosadnijih tema, koju su obično preskakali (recimo izveštaji PISA testiranja).

Međutim, sada kada su se nesigurnost i opasnost uvukli u škole (odlična kratka izjava dr Kona o pandemiji i školama), nastava je postala aktuelna tema. Odnosno, i kroz izjavu generalnog sekretara UN, izjavu dr Kona i veliki broja stručnjaka, koji upozoravaju da nam škole mogu ostati zatvorene od jeseni ove godine, pa čak do proleća iduće i da to može stvoriti ogroman jaz između učenika, veliku nejednakost u produkciji znanja i globalno zaostajanje u razvoju ljudskih resursa. Možemo ozbiljno doći u situaciju da se oseti manjak znanja kod generacija koje sada su u školama i univerzitetima. A to može stvoriti još veći jaz između razvijenih i onih manje razvijenih.

Međutim, ako nisu zatvorene škole ove jeseni, kako će izgledati njihov rad u doba krize?

Sad već postaje jasno, a o tome smo upozoravali još u aprilu mesecu ( nizu tekstova koje je objavio portal KRUG), da se ovde ne radi o par dodatnih mera, već o kompletnoj adaptaciji sistema, koji se mora prilagoditi nesigurnom okruženju. Jer adaptacija sistema zahteva da se prioritet sa prenosa znanja i jednakih uslova za sve, prebacuje na sigurnost i očuvanje zdravlja učenika i nastavnika.

Zato je nedopustivo da da se skraćuje poruka generalnog sekretara UN upravo u tom elementu koji se odnosi na promenjene uslove u obrazovanju. Tako nama mediji govore o tome da treba otvoriti škole i tu staju, a uskraćuju nam deo ove izjave koji govori da finansiranju obrazovanja treba dati prednost, da se treba boriti da sva deca, pogotovu one najranjivije grupe (deca sa posebnim potrebama, siromašni, iz ruralnih područja itd.) budu obuhvaćena svim oblicima obrazovanja i posebno da je istorijski trenutak da unapređenjem obrazovanja (digitalizacijom i ulaganjem u infrastrukturu) dobijemo sistem koji će moći da očuva kvalitet učenja, a da fleksibilnim prilagođavanjem adekvatno uključimo moderne tehnologije u nastavni proces za sve. Dosadašnji neoliberalni koncept zasnovan na socijalnim razlikama je očito na preispitivanju. Ideja velikog svetskog pedagoga Paola Freirea da će „bankarski koncept“ obrazovanja propasti, počinje da se sve više pojavljuje na različitim meridijanima, jer se ujedno menja uloga države koja će u obrazovanju morati da preuzme veće ingerencije.

I onda se suočimo sa tim da nam mediji agnotološki uskraćuju pravo da saznamo da će naša deca i omladina morati da uče na drugačiji način od nas. I da je sada trenutak koji zahteva od čitave zajednice da posveti pažnju sticanju znanja da bi se ova civilizacija unapredila.

Pomenuo sam reč agnotologija i da objasnim njeno značenje – to je teorija koja se bavi kulturološkom proizvodnjom neznanja, koja je nastala krajem XX veka kada se širilo neznanje o štetnosti duvana (već klasično i poznato istraživanje Roberta Proktora sa Stenford univerziteta, o duvanskoj industriji i širenju sumnji u štetnost duvana).

Dakle, naši nastavnici, roditelji, studenti, i učenici suočili su se sa opštim i sistematskim neznanjem o složenosti obrazovanja kao adaptivnog sistema u uslovima neizvesnosti. Internet nas je doveo u jedan osećaj da se nesigurnost i neznanje povećavaju, a ne smanjuju. David Duning američki socijalni psiholog sa Univerziteta Cornell odavno je napisao da internet itekako pomaže u širenju neznanja. Jer, velika je zabluda da ćemo sve odgovore naći danas na Googlu. Jednostavno radi se samo o skupljanju iskustava, stavova i teorija, koja mogu biti i te kako nerelevantna za okruženje u kome živite.

Upravo je pandemija otkrila koliki je stepen neznanja o organizaciji škola i modernom nastavnom procesu, odnosno o digitalizaciji nastave kao obliku prenosa znanja imate i na internetu. Tu ustvari dolazimo do one rečenice Jurgena Habermasa u aprilu ove godine:

Toliko znanja o našem neznanju i o prinudi da se djeluje i živi u uvjetima nesigurnosti još nikad nije bilo.“ (http://ideje.hr/jurgen-habermas-o-koroni-toliko-znanja-o-neznanju-jos-nikada-nije-bilo/)

Aktuelizacijom problema nastave u uslovima neizvesnosti, došli smo do jasnog stanovišta – nemamo najbolje rešenje.

I to iz više razloga!

Prvi: nastavu u učionicama više ne kreiraju samostalno nastavnici, već im mnoge parametre određuju epidemiolozi, ali i u mnogim situacijama itekako se pitaju, organizatori nastave i psiholozi. Nastava u vremenu neizvesnosti mora obuhvatiti pripremljene nastavnike i rukovodstva škola, odnosno oni moraju imati posebne kompetencije za nastavu u doba neizvesnosti (treba o tome pogledati sjajan tekst Rebeke Tauritz sa Univerziteta  Wageningen u Holandiji https://rltauritz.files.wordpress.com/2019/02/tauritz-2016-a-pedagogy-for-uncertain-times.pdf)

Nastava u normalnim uslovima ima svoja (globalna ) jasna pravila, koja nisu primenjiva u uslovima neizvesnosti. A odstupanje od standardnih pravila zahteva drugačiji pristup i prenosu znanja i vrednovanju ishoda učenika. I tu smo u ogromnom problemu – jer tu ne postoje jedinstveni parametri koji bi se mogli koristiti.

Drugo: učenje na daljinu (pogotovu u hitnim slučajevima, kao što je ovaj sada) nepoznanica su za 90% naših institucija i nastavnika. Ova nastava je na nižem nivou od klasičnog mrežnog učenja (učenje preko interneta, institucije i programi koji se oslanjaju samo na online učenje i nastavu), te tako nemamo danas jasne parametre vrednovanja znanja. Da bi to mogli da otvorimo u potpunosti, potrebni su nam stručnjaci za učenje na daljinu i posebni Centri za vođenje ovog procesa (kakav ima Univerzitet primenjenih nauka u Osnabriku u Nemačkoj).

Treće – hibridna nastava (kombinacija prethodna dva načina)  mora da ima ozbiljnu pripremu unutar institucija, kako bi se usaglasili različiti sadržaji i načini učenja i podučavanja učenika i studenata. E tu smo tek daleko, i za to je potrebno najmanje godinu dana pripreme. U institucijama mogu nastati problemi ukomponovanja sadržaja koji se rade na daljinu i u učionici, za takav poduhvat potrebno je prilagoditi sadržaje nastave i za jedan i za drugi vid rada.

Dakle, moramo se kao javnost pomiriti da nema čarobnog štapića koji će obrazovanje spasiti na jesen. Obrazovanje je složen adaptivni sistem koji će neumitno imati mnogo problema u implementaciji bilo kog oblika rada i nema tog pojedinca koji sve može rešiti. Tu niko, ni ministar, ni direktor neće moći da kaže i da predvidi da će sve funkcionisati savršeno, jer ne zavisi sve od odluke pojedinca ili institucije, već od – partnerstva.

Partnerstvo sa roditeljima, učenicima, studentima, nastavnicima, lokalnim zajednicama, lekarima, prevoznicima, pekarima, vlasnicima fast food objekata, policajcima, komunalnim preduzećima je toliko važno da je jedino tako moguće uspeti. Ali...

Svi moraju preuzeti deo odgovornosti, inače otvorene škole će biti mesto i žarišta epidemije (kako reće doktor Kon, ili kako najavi bivša ministrica obrazovanja Hrvatske Blaženka Divjak – da će na jesen najmanje 20.000 učenika u Hrvatskoj biti zaraženo, ako ne bude saradnje), koje ćemo brže bolje, opet vraćati na nespretno sačinjeni online sistem i decu zatvoriti u kuće.

Ključ našeg uspeha su pre svega partnerstvo i timski rad, ako hoćemo da imamo otvorene škole, kao najbolju varijantu za učenje naše dece, u kome ćemo svi prestati da „pametujemo“, „budemo nervozni“ ili „da se dokazujemo“, već ćemo poštovati pravila i standarde i da prihvatimo činjenicu - obrazovanje složen adaptivni sistem u kome se moraju svi ponašati uvažavajući druge.

            Prof. dr Refik Šećibović

Izvor