Ruski znanstvenici razvili su novi, fleksibilniji oblik betona koji bi mogao značiti jače, sigurnije zgrade i građevine širom svijeta, izvještava New Atlas.
Tajna je u mješavini, gdje su znanstvenici zamijenili 40 posto cementnog veziva bogatim, ekološki prihvatljivim materijalima koji povećavaju "davanje" i čine beton istovremeno elastičnijim i čvršćim. S
av se beton izrađuje kombiniranjem agregata (šljunka, drobljenog kamena ili drugih čvrstih materijala) s cementom (prah pomiješan s vodom s ciljem stvaranja paste). Cement se čini kao svakodnevna stvar u modernom svijetu, ali njegov izum u starom Rimu utro je put tisućama godina tehnološkog napretka.
Rimljani su stvorili najraniji poznati beton kad su miješali cement i zatim dodavali šljunak i vulkanski pepeo da bi ga ojačali. Beton je neizmjerno koristan, ponajviše kad se izlijeva oko okvira željeznog kaveza, poznatog kao armatura. Korištenje čelične armature ne čini samo beton jačim, već i nešto fleksibilnijim.
Ali postoje i glavni nedostaci upotrebe betona ojačanog čelikom, uključujući i jednostavnu manu izlijevanja oko željeza - bilo koja vrsta vlage ili stranih tvari lako se lijepi za pukotine i spojeve, koje mogu sadržavati bakterije i druge agense koji uzrokuju slabljenje betona s vremenom.
Upravo odlaganje nastanka te prve pukotine bio je cilj znanstvenika iz Centra za vojne studije na ruskom Federalnom sveučilištu na Dalekom istoku, a njihova nova mješavina je doista šest do devet puta otpornija na pucanje od tradicionalnog betona. Osim toga, beton ima veliki "ekološki otisak", ne samo ne samo zbog procesa stvaranja cementa, već i od otpadnog betona koji se akumulira tijekom vremena.
Zbog toga su već prije stručnjaci preporučili korištenje manje cementa . Upravo takav je novi ruski beton, ne upotrebljava samo čisti cement kao vezivo. Umjesto toga, otprilike 40 posto cementa zamijenjeno je vezivom sačinjenim od ljuski riže, otpada drobljenog vapnenca i silikatnog pijeska.
Pepelnica od rižine ljuske već se dugo istražuje zbog moguće primjene u industriji, dok je silika mineral čiji je kristalna forma kvarc, prirodni "pijesak" u pješčenjaku. Obnavljanje otpada iz kamenoloma poput vapnenca i mramorne prašine može umanjiti utjecaj na okoliš kao i povećati čvrstoću vlakana betona.
Ova zamjena daje pločicama betona nešto gumenije kvalitete, omogućujući im da se skupljaju i da se vraćaju kad se izlože udarcima, umjesto da puknu.
Osim toga, novi se beton sam "zapečati" kad se izlije, što znači da bi mogao biti vrlo prikladan za izgradnju podzemnih građevina poput bunkera. Nije jasno je li beton s 40 posto manje cementa pogodan za izgradnju velikih razmjera. Građevinari već imaju mnogo vrsta armatura koje treba uzeti u obzir u različitim klimama, jer temperatura i vlaga igraju ulogu u načinu na koji armatura i beton stare odvojeno i zajedno.
Fleksibilniji beton mogao bi biti izvrsna alternativa za izgradnju mostova, gdje je potrebno savijanje, ali zadržavanje oblika. Ruski znanstvenici također su naveli potencijal izgradnje bunkera i drugih sigurnih vojnih i vladinih objekata.
Izvor Express
