<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

OD POČETKA GODINE 7 NAGRADA: Fotografije stvarnog života, bez uljepšavanja, iz perspektive Milene Erceg

FOTO

Mileni nagrade stižu iz cijeloga svijeta, a sve je počelo zbog izgorjelih albuma

19. maj 2020, 2:38

 

Nagrade za fotografiju nastavljaju i ove godine pristizati na adresu Milene Erceg iz Gradiške. Od početka godine učestvovala je na osam konkursa, a nagrađena je sa sedam nagrada, među njima i zlatnom medaljom najvišeg ranga FIAP GOLD koja je ovih dana pristigla iz Holandije.

Jedna od četiri fotografije nagrađene zlatnom medaljom najvišeg ranga FIAP GOLD

Za pristigle nagrade, kojih do sada ima blizu 60, skromno kaže da joj je drago što se “nosanje aparata okolo” na neki način opravdalo, ali da joj je primarno bilo i ostalo to što uživa fotografisati i što je upjela stvoriti neki svoj lični svijet i prostor: “Trudim se 'uhvatiti' čistu emociju i osjećaj, bez režiranja i namještanja scene. I na kraju se nadam da to donekle i uspijevam”.

Iako kroz svoje fotografije Milena teži prikazati našu realnost, pa su često njeni “glavni likovi” obični ljudi koji se krajnjim naporom suprotstavljaju teškim vremenima i izazovima i opstaju na nogama, u periodu vanrednog stanja i ograničenog kretanja, nevoljko je nosila aparat po gradu i fotografisala ljude.

Nije to prijalo ni njima, ni njoj: “Snažno me se dojmio strah kod ljudi, to ubrzano kretanje, naspram očigledne letargije u koju smo svi upali, maske ispod kojih su jedva disali. Uvijek sam imala dobar odnos sa ljudima, a sada su protestovali, bunili se. Sjećam se da sam naišla na ogroman red ispred banke i da su mi ljudi dovikivali “koji vrag fotkaš”. Stoga sam se povukla iz grada i posvetila prirodi, pejzažima, noćnoj fotografiji."

Ogromne ljubavi prema fotografiji Milena je postala svjesna tek nakon požara u porodičnoj kući, kada su zauvijek izgubljeni svi albumi sa dragim uspomenama, pa i čitava kolekcija starih fotografija, koje je godinama  brižljivo skupljala i čuvala njena baka.

Nakon toga počinje njena fotografska obuka - uglavnom se sama edukovala, najviše putem interneta i bilježenjem trenutaka koji pored većine nas prolaze neprimijećeno. 

Njen izbor je analogna fotografija. Ima Nikon 3100 i sva podešavanja radi ručno, a neke filmove je i sama razvijala.

Ova talentovana žena, supruga i majka dva sina, uspješna je u još jednom poslu - stočarstvu. Ima farmu muznih krava nedaleko od Gradiške, a njena tajna je u dobroj organizaciji i činjenici da foto-aparat uvijek nosi sa sobom, čak i u autu. A kada vidi neki motiv dok vozi, jednostavno se zaustavi i fotografiše. 

“Selo je mjesto gdje se moj život odvija i selo mi je uvijek bilo nepresušan izvor inspiracije. I ovo proljeće ovdje je bilo puno lakše, jer moje kretanje nije bilo ograničeno kao što je bilo ljudima u gradu, bila sam često u prirodi nedaleko od kuće i farme gdje uvijek ima motiva za dobru fotografiju. Mada moram priznati da je proljeće inače vrijeme kada imam pojačan intenzitet aktivnost oko farme, tako da fotografija u tom periodu malo trpi”, priča nam Milena, koja se u skorije vrijeme nada i svojoj prvoj samostalnoj izložbi.

“Za svaki svoj napredak zahvalna sam prije svega porodici. Iako nisu mnogo zainteresovani, barem me ne ometaju”, kroz smijeh govori Milena, dodajući da su uvijek za nju puno činile kolege iz Univerzitetskog foto kino kluba Banjaluka, čiji je član, neko savjetima, neko kritikama, usmjeravanjima ili podrškom, a posebno Dragan Prole. 

Dok čekamo Mileninu prvu samostalnu izložbu, pogledajte neke od njenih radova: