<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ognjen Šukalo, arhitekta i docent na AGGF-u: Uži centar Banjaluke treba poštediti isključive tržišne logike

BANJALUKA

O budućem izgledu Banjaluke...

22. oktobar 2018, 12:00

Nacrt Regulacionog plana za uže centralno područje Banjaluke je u žiži javnosti. Mnogi se pitaju šta nam se taj Nacrt donosi, a da struka ne bi bila izostavljena iz ove price za portal BUKA razgovaramo sa Ognjenom Šukalom, docentom na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu.

Ognjene, kakav je generalno stav struke kada je ovaj Nacrt u pitanju?

Ne bih se usudio da govorim u ime tako široke grupe. Tačnije, nije mi ni približno poznat raspon stavova koji mogu da se sretnu od fakulteta (gdje radim), preko firmi koje inače rade regulacione planove (koji, takođe, spadaju u struku), do kolega koji svakodnevno, u praksi, rade u uslovima koje im određuju važeći i budući regulacioni planovi. Mogu, ipak, da pretpostavim nekoliko stvari. Vjerovatno većina ima predstavu o tome da je ovaj plan vrlo važan, a procedura njegovog donošenja – čak i sa revizijom i ponovljenim javnim uvidom i javnom raspravom – vrlo pojednostavljena. Vjerovatno je dobar dio kolega svjestan koliko u svemu ovome nedostaje odgovarajući akt višeg reda – urbanistički plan (koji se nalazi, koliko znam, u već jako dugom, složenom i skoro pa neizvjesnom procesu donošenja). Konačno, ljudi koji su regulacioni plan radili znaju koliko je to skromno bilo plaćeno i koliko brzo je moralo da bude završeno. Problem je u ukupnom načinu planiranja, a ne isključivo u ovom ili onom akteru ili pojedinačnom planu.

Koje promjene će se desiti u Banjaluci ukoliko dodje do usvajanja ovog regulacionog plana?

Prvo, promjene će se desiti ako plan bude proveden, ako zgrade budu izgrađene – što nije za svaku lokaciju uvijek izvjesno. Nešto će biti podignuto, a pojedini prostori će, takvi kakvi sada jesu, dočekati donošenje nekog novog plana u budućnosti. Planovi se smjenjuju u određenim vremenskim razmacima, a građenje se dešava onda kada se za to stvore uslovi.

Gledano konkretnije, nekoliko lokacija će biti trajno oštećeno (npr. preko puta Narodne skupštine ili na trgu ispred Banskog dvora koji će dobiti još jednu crkvenu kućicu), neke će dobiti rješenja koja nisu adekvatna za njihov trenutni potencijal i ulogu i slici grada (npr. plato ispred Tehničke škole, prema Kastelu), na brojnim mjestima će se nastaviti sasvim uobičajena (očekivana, normalna) dinamika izgradnje u gradskom jezgru, ponegdje se ide u eksperiment (stara autobuska stanica; valja sačekati i konkurs), a na nekoliko mijesta će se vidjeti skromni pozitivni pomaci (tzv. „građevina“ dobija vegetacioni pokrivač; parking kod Muzeja savremene umjetnosti treba da postane kvalitetan javni prostor itd.).

Pored ovih pojedinačnih situacija, zaista je teško ukratko reći šta ovaj plan donosi za cjelinu šireg centra Banje Luke. Naime, ta cjelina je, osim na nekoliko prepoznatljivih mijesta, naglašeno nedovršena. Značajne transformacije koje ovaj plan najavljuje, u vidu povećanja gustine, izvjesne su, ali nemamo na osnovu čega da procijenimo da li su (ne)poželjne – jer gradsko tkivo Banje Luke na mjestima jeste kvalitetno i osjetljivo, a na drugima „šuplje“. Mišljenja sam da je sam uži centar i pojedine važne lokacije (poput poteza Ploča/kaldrma – ušće Crkvene) trebalo poštediti isključive tržišne logike, te graditi grad najbolje moguće u smislu formiranja jasnog identiteta, a onda, na obodu tog centra, na potpuno praznim velikim lokacijama (Stara hirurgija, Čajavec) tom istom tržištu višestruko nadoknaditi. Ta „nadoknada“ bi došla, između ostalog, od samih kvaliteta pažljivo osmišljavanog i građenog centra. Naravno, to sve zahtijeva vrijeme, sporo rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, spremnost da se obrtanje kapitala uspori, da se razmišlja strateški (npr. kroz urbanistički plan) – a to je sve veoma različito od duha vremena u kojem živimo, različito od modela investitorskog urbanizma koji je tu da uzme brzo, na rasprodaji.

Koje primjedbe ste vi ukazali i da li su one usvojene?

Kod prve verzije plana dali smo (nas par sa Fakulteta) nekoliko sažetih primjedbi, koje smo objavili i javno. Nakon toga imali smo i direktnog kontakta sa Gradskom upravom, za potrebe daljeg pojašnjavanja našeg mišljenja. U određenoj mjeri naše sugestije su usvojene u smislu otklona od pretjeranog arhitektonskog definisanja urbanističkih markica. Ipak, revizija nacrta plana nije donijela veće strateške pomake.

Na revidovani nact nisam ulagao formalne primjedbe jer nisam uopšte očekivao da tu postoji prostor za nove strateške izmjene (već mi je poznato kako javni uvidi i rasprave funkcionišu kad je procedura „redovna“). Na javnoj raspravi sam samo još jednom skrenuo pažnju na problematičnu (novu, drugu) crkvenu kućicu na trgu.

Koje su prednosti, a koje su mane ovog Plana?

Nešto od toga sam već rekao u prethodnim odgovorima. Zanimljivo je da je nosilac izrade plana (Institut za građevinarstvo; privatna firma, da ne bude zabune) na posljednjoj javnoj raspravi prezentovao poređenje važećih regulacionih planova za dati prostor, prvog nacrta i revidovanog nacrta. Cilj je bio upravo da se pokažu unapređenja koja donosi najnovija verzija u smislu manje izgrađenosti, više (sačuvanih) zelenih površina itd. Tu ima neke istine – a lijepo je znati da društveno angažovanje i pritisak javnosti ponekad mogu da iznjedre sitne promjene – međutim, plan je daleko od onoga što bi nam trebalo da ostvarimo stvarne nove kvalitete i zaokružimo identitet centra grada.

Da li je Grad spreman na saradnju po pitanju promjene ovog Nacrta, imajući u vidu i njegove loše strane na koje je ranije ukazivano?

Kao što rekoh, nakon naših formalnih i javnih primjedbi, imali smo zaista dobro iskustvo u saradnji sa gradskom upravom – u smislu ozbiljne spremnosti da nas se sasluša. Otišli smo na taj sastanak bez velikih očekivanja, a vratili se iznenađeni i zadovoljni. Ipak, jedno je ugodna konverzacija, a sasvim drugo provođenje razmijenjenih ideja kroz procese i proceduru pisanja i iscrtavanja plana. Nekoliko usvojenih sugestija jeste donijelo efektne promjene, dok je generalni, strateški, nivo plana ostao manje-više isti.

Kako vidite razvoj Banjaluke, šta je potrebno mijenjati?

Suviše složeno pitanje za jedan intervju; zato bih se osvrnuo samo na jedan element, koji smatram vrlo važnim. U Banjoj Luci se posljednjih godina (a nakon zastoja zbog svjetske ekonomske krize od 2008. god.) mnogo gradi. Međutim, teško da postoji ikakva (javna) predstava o tome za koga se gradi? Da li je dinamika gradnje u kojoj je sve podređeno tržišnoj potražnji uopšte povoljna? Rade li drugi (ozbiljni) gradovi tako? Žive li ljudi u tim kupljenim stanovima? Dobar dio građevinske aktivnosti – umjesto da bude izbalansiran alat zadovoljavanja složenih društvenih potreba - danas funkcioniše kao ogranak jedne pseudo-ekonomije u kojoj su nekretnine samo povoljnija lokacija za ušteđevinu (najčešće onu sa rada u inostranstvu) od banaka. Ako se nešto u toj (globalnoj) ekonomiji promijeni, hoćemo li ovdje gledati lokalni kolaps građevinarstva i tržišta nekretnina? (Arhitektura, nažalost, sigurno neća sa visoka pasti.)

Banjaluka bi mogla izgubiti svoju kaldrmu, kod Trznice, da li se ovo područje ipak moze zadržati, koje je vaše misljenje?

Mislim da je navedeni prostor tzv. Ploče odličan kandidat za jednu sveobuhvatnu regeneraciju, sa dosta novog građenja. Pomenuta kaldrma je ostatak ostatka jednog vrlo zanimljivog i gusto izgrađenog poteza koji se pružao od Ferhadije, preko mosta na Crkvenoj, do Kastlovog ćoška, poteza mijenjanog nekoliko puta i konačno „pometenog“ nakon zemljotresa iz '69. Nije tu ostalo mnogo za nostalgiju. Osim toga, mislim da vrijednosti tog prostora nisu toliko u detalju (kao što je kaldrma), koliko u njegovom položaju i sagledivosti iz mnogih smjerova i iz vrlo širokog okruženja. Tu se treba boriti za dobru arhitekturu, kvalitetan javni prostor i očuvanje/unapređenje zelenila. Automobilski saobraćaj tu hoće postati problem, ali to je već neka druga tema.



Razgovarala Maja Isović Dobrijević

Vezan tekst:

GRADSKA UPRAVA VEĆ RADI NA OVOME: Ako se ne uključimo Banjaluka bi mogla ovako izgledati!