Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja pokrenula je prikupljanje potpisa za akciju „Stop pedofilima – Podrži uvođenje registra“ koji se svakodnevno skupljaju u Banjaluci. Plan je da se akcija proširi i u druge veće gradove BiH sa ciljem da se prikupi što veći broj potpisa podrške.
Saša Milovanović, predsjednik Asocijacije psiholoških i poligrafskih ispitivanja kaže da kod nas do sada nije bilo „ozbiljnije“ inicijative za registracijom osoba za koje je dokazano da ispoljavaju sklonosti ka zadovoljavanju seksualnog nagona zloupotrebom djece.
Saša Milovanović
„Koliko znam Ombdusman za djecu RS je poslao jedan vid incijative Vladi RS i mi taj potez izuzetno cijenimo. Federacija BiH mislim da nije ništa radila po ovom pitanju. Nesporno je da je hitno potrebno zakonski urediti ovu oblast. Zakon mora biti jedinstven na nivou cijele BiH i tu nema dileme. Ministarstva unutrašnjih poslova sigurno rade svoj posao i to izuzetno dobro, dobar primjer je MUP RS, koji konstantno pronalazi izvršioce ovih krivičnih djela, što je vidljivo i kroz medije. Ali, situacija je takva da ljudi koji i budu osuđeni zbog ovih radnji, široj javnosti ostaju nepoznati, a problem je takav da ostaje tendecija da se takvo djelo ponovi, a time nastanu i nove žrtve“, rekao je za BUKU Milovanovoć.
Ističe da je uvođenje javnog registra najbolji vid prevencije.
„U tom slučaju će građani, odnosno roditelji imati uvid u to da li u njihovom komšiluku i okolini žive pedofili i postoji li rizik za njihovu djecu. Sa tim u vezi očekuje se pojačan nadzor roditelja i dodatna pažnja, kako nebi došlo do zloupotrebe i traumatizacije djece. Treba da pratimo zemlje u okruženju i da se borimo za zaštitu naše djece. Potrebno je i napomenuti da ova akcija prikupljanja potpisa podrške nije poziv na bilo kakav poziv na linč, već želja da se formalno pravno rješavaju ovakvi i slični problemi u BiH“, ističe Milovanović S.
Kaže da su se u Asocijaciji susretali sa problemom pedofilije, a već duže vremena su razmišljali na koji mogu da doprinesu i pomognu da država krene u rješavanje pedofilije. Tu svakako misli na donošenje preventivnih, adekvatnih i djelotvornih zakona.
„Naši stručnjaci iz ove oblasti su prvenstveno iz prakse delegirali ovu temu kao prioritet. Iskustvo članova naše organizacije koji rade u obrazovnim, vaspitnim, institucijama socijalne zaštite, zdravstvu i sl. je takvo da su djeca u BiH pod velikim rizikom od zloupotrebe kada je u pitanju pedofilija, da su ti slučajevi učestali i da smo kao društvo u obavezi da se sistematski i multidisciplinarno angažujemo po ovom pitanju. Nakon svega uslijedila je i odluka da se krene u akciju ’Stop pedofilima – Podrži uvođenje registra’“, ističe Saša M.
Na pitanje šta je potrebno uraditi da bi se ova oblast bolje uredila Saša Miliovanović kaže da je pored registra, potrebna edukacija društva o problemu pedofilije, o tome kako i ko najčešće postaje žrtva, o psihološkim posljedicama, o osobinama pedofila, njihovom psihološkom profilu, te jedan sistematski pristup i osmišljavanje budućih akcije provjere indicija postojanja pedofilije i sl. Pored toga, naš sagovornik kaže da je potrebno ohrabrivanje svih građana da ukoliko primjete sumnjivo ponašanje pojedinaca istog i prijave, a naravno, uvijek je najsnažniji državni aparat koji svojim djelovanjem na terenu mora suzbijati ovakva djela.
JAVNA OSUDA IMA SNAŽAN EFEKAT
Snježana Milaković, dipl.psiholog – poligrafista povodom potrebe javnog registra pedofila kaže da u većini slučajeva javna osuda ima jači efekat nego određena kazna.
Snježana Milaković
„Dinamika seksualnog prestupnika je takva da strahuje od toga da bude otkriven, te će prije žrtvovati zadovoljenje nagona nego biti uhvaćen. Samim tim, postojanje javnog registra će na neki način zasigurno preventivno djelovati na eventualne buduće počinioce, a može i natjerati pedofila da potraži stručnu pomoć. Registar bi izgledao jednostavno. U njemu bi se nalazila lica za koja je utvrđeno da su pokušali ili zadovoljavali svoje seksualne nagone zloupotrebom djece. Dakle, lica za koje je izrečena pravosnažna sudska presuda. Sastavni dio registra bi činila njihova imena i podaci o mjestu prebivališta, fotografija, krivično djelo, pravosnažna presuda, informacije o izdržavanju kazne i trenutni status“, kaže za BUKU Snježana Milaković.
Ona kaže da se djeca i mladi mogu zaštiti od pedofila pravovremenom edukacijom, kako roditelja, tako i djece.
„Pored već poznatih upozorenja djeci da ne razgovaraju sa nepoznatim osobama, ne uzimaju slatkiše od njih, te da niko nema pravo da ih dodiruje na način koji je njima neprijatan ili po intimnom području tijela, uvijek je bitno razgovarati sa djecom. Najbolji razgovori sa djecom na nižem uzrastu su kroz igru ili crtanje, to će biti odličan pokretač za pričanje događaja, npr: Hajde da se igramo kao što ste se igrali prije neki dan...Šta ti se nije dopalo dok ste se igrali...Pokaži mi na lutkama kako ste se igrali... U zavisnosti od uzrasta, bez nepotrebnog plašenja i preplavljenja djece objasniti im i da postoje ljudi koji nisu dobri. Kada se pojavi registar, naravno da se i informišu da li ima registrovanih pedofila u okruženju u kojem se kreću njihova djeca“, objašnjava ona.
Ivan Kuč, dipl.psiholog, pedagog i andragog, sudski vještak psih.struke kaže za BUKU da je ova akcija pokrenuta jer iskustvo iz prakse govori da su slučajevi pedofilije učestali, česti novinski članci takođe su potvrda toga, a sa druge strane javnost nije upoznata generalno sa tim problemom, takođe ni u stručnim krugovima nema podataka o broju tih osoba, jer jednostavno nije bilo inicijative za ozbiljnijim bavljenjem problemom pedofilije u BiH.
Ivan Kuč
Kuč kaže da trenutno u fokusu Asocijacije nije pitanje povećenje kazni za pedofile, a ova organizacija povodom pitanja kazni ima stav da treba pratiti iskustva iz drugih zemalja. Svakako, kaže, da je visina kazni vid prevencije, ali s obzirom da se radi o bolesnim ljudima smatraju da je preventivniji, korisniji i humaniji registar.
Na pitanje koliko su građani zainteresovani za ove teme, šta ih konkretno prilikom prikupljanja potpisa zanima Ivan K. kaže da, iako je tematika krajnje neprijatna i teška, volonteri su sa terena prenijeli zadovoljstvo građana pokrenutom akcijom, najviše su prilazili i dali svoju podršku roditelji sa djecom, sa bebama u kolicima, te posebno treba naglasiti i spomenuti omladinu.
„Lijepo je bilo vidjeti taj odziv građana i ovaj vid angažmana roditelja, Banjalučana, koji žele kao najbolje za svoju djecu, da odrastaju u sigurnom društu. Žele da ih zaštite! Interesovala ih je procedura, ishod, kada bi se registar mogao očekivati, te kako i na koji način će biti dostupan“, kaže naš sagovornik.
PROFIL PEDOFILA
Na pitanje možemo li znati broj pedofila u Banjaluci Snježana Milaković kaže da ako bi se obratili Ministarstvu pravde trenutno možemo saznati broj lica kojima je izrečena presuda za pedofiliju na području grada Banjaluke, naravno u određenom vremenskom periodu.
„Ali nas u Asocijaciji prvenstveno interesuje ko su ta lica, da bi prevenirali njihovo buduće djelovanje. Što se tiče psihološkog profila pedofila, neovisno o stanovištu uzroka bolesti pedofilije, pričamo o ljudima različitog pola, rase, vjere, nacionalnosti, profesije. Opšte je to da su uglavnom neupadljivi, vrlo često dobro kamuflirani u pedagoška i slična zanimanja gdje su im dostupna djeca, često su i sami roditelji i braku. Oni su obično bliski djetetu i uvijek susretljivi, voljni da pomognu bez obzira na problematiku, da prave ustupke onda kada ne bi trebalo. Igraju na povjerenje i vole tajne, a najjači im je adut emocionalna ranjivost djece i manipulativnost. Zato je bitan registar jer ne postoji bolji način da se oni identifikuju“, istakla je Snježana.
Prikupljanje potpisa za Registar pedofila u Banjaluci
U cilju zaštite djece i omladine od predatora koji su prisutni na internetu Ivan Kuč kaže da roditelji, pedagozi trebaju djecu usmjeravati na zdrave stilove života, na kvalitetno i racionalno organizovanje vremena, druženje, igru, sport, razne sekcije, ekskurzije...opšte vrijednosti.
„Korištenje društvenih mreža svesti na minimum, a usmjeravati ih na interakciju i realno druženje, ne ’elektronsko’. S obzirom da djeca koriste internet savremeno vrijeme je pred roditelje donijelo i ovu novu obavezu da i tu uz izgrađeno povjerenje sa svojom djecom imaju nadzor i nad ovim njihovim aktivnostima. Da im objasne zašto žele znati ko su im prijatelji na društvenim mrežama i takođe da im objasne koji rizici i tu postoje. Da ih nauče kako im internet može koristiti, a kako škoditi, ako su već izgradili dobar odnos sa svojom djecom, to ne bi trebao biti posebno komplikovan problem“, kaže na kraju razgovora naš sagovornik iz Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja.
