<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Pjesnikinja Selena Berić: Banjaluka je prepuna talenata, mnogi od njih će kad tad isplivati

KULTURA

Selena Berić banjalučka je pjesnikinja, koja, iako je tinejdžerka, iza sebe ima pregršt pjesama i zavidan broj uspješnih nastupa na književnim večerima u Banjaluci, Ljubljani, Frankfurtu, Beogradu i drugdje.

16. decembar 2019, 10:31

 

Svoju prvu knjigu "Kaputić" objavila je sa jedanaest godina, a ovih dana je izašla i njena druga knjiga poezije "Tanka nit". Ljubitelji poezije moći će da se upoznaju sa Seleninim pjesmama na promociji njene najnovije zbirke u ponedjeljak, 16. decembra, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, koja počinje u dvadeset časova. Povodom ovog događaja, razgovarali smo sa Selenom Berić o pisanju, poeziji, umjetnosti i mladim kreativnim ljudima.

U ponedjeljak u NPRS imaš promociju knjige. Šta publika može očekivati te večeri? 

SELENA: Publika može da očekuje pregršt poezije iz ugla nekoga ko još raste i stvari gleda na različite načine. Imaću goste, svoje dve recenzentkinje Nedu Gavrić i Eneu Hotić, koje su, pored toga što su odlične pjesnikinje, i moje prijateljice. Osim njih, kroz program će nas voditi Anastasija Đorđa Bosančić, biće tu i muzička pratnja, koju čine Tara Jovanić i Miloš Grubešić.

Tvoja zbirka pjesama se zove "Tanka nit". Šta te je inspirisalo da daš takav naziv?

SELENA: Naziv je nastao iz pjesme koja nosi naziv "Tanka nit". Tanka nit za mene predstavlja poveznicu između ljudi, onu neku žicu koja ih spaja i koja veže čovjeka za svakodnevne stvari kojima teži, koje voli i za koje se veže. Bilo mi je interesantno pisati o tome i razmišljati o međuljudskim odnosima i uopšte odnosima ljudi prema svijetu iz takvog ugla, jer svako od nas ima te nevidljive niti  koje ga spajaju sa nečim, bio on svjestan toga ili ne.

O kakvoj je poeziji riječ, koliko si stvarala pjesme za svoju najnoviju zbirku i šta im je glavna tematika?

SELENA: Rekla bih prvenstveno o misaonoj i refleksivnoj. Većina onih koji su je čitali bi možda rekli o ljubavnoj. Ne znam koliko se slažem ili ne slažem sa tim, na prvu je možda takva, ali svako je doživljava na svoje način, koji poštujem, jer svako ima svoje viđenje. Pjesme stvaram kontinuirano i nikad ih ne pišem sa namjerom da ih svrstam u knjigu, tako da se u „Tankoj niti“ nalaze pjesme pisane u različitim vremenskim periodima. Najstarija pjesma je napisana prije dvije i po godine, a posljednja samo par dana prije predavanja rukopisa u štampu. Glavna tematika je način proživljavanja stvari koje svakodnevni život donosi i trudila sam se da to upakujem onako da svako vidi da sam pokušala iznijeti suštinu, a opet sam težila da ne zapostavim poetski doživljaj. 

Prvu knjigu "Kaputić" objavila si sa jedanaest godina. Koliko se ova najnovija zbirka razlikuje od te prve?

SELENA: Ta knjiga nije ni slična „Tankoj niti“,  jer su pjesme satirične, duhovite, sarkastične, pisane u rimi, skroz različite teme, ali vjerovatno su za to krive moje tadašnje godine. Promijenila sam skoro potpuno način pisanja i trenutno sam se našla u ovoj fazi, ali to ne znači da možda u trećoj zbirci neće biti sve drugačije i novo.

Gdje si do sada nastupala?

SELENA: Nastupala sam na mnogo mjesta, u više država i sigurno i ne pamtim sve svoje nastupe, pošto sam od malih nogu u tome. Sjećam se da je prvi nastup mene kao pjesnikinje bio u Narodnom pozorištu RS na maloj sceni, ali od tada pa sve do danas, nastupala sam na raznim mjestima. Izdvojila bih za mene najupečatljivije, a to su Susreti pisaca u Frankfurtu, gdje sam osvojila dvije nagrade, nastup u Ljubljani, na sajmu knjiga u Beogradu i, naravno, svoju promociju „Kaputića“ u NPRS, koja je bila najposjećenija promocija u Banjaluci posljednjih nekoliko godina.

Ima li dovoljno književnih portala i časopisa gdje se mogu objavljivati pjesme i gdje si ti do sada objavljivala svoje pjesme?

SELENA: Ima ih određen broj, bar koliko znam, ali to ne znači da ih je dovoljno. Nadam se da će ih u budućnosti biti sve više, jer su društvene mreže odlična stvar za promociju. Naime, ljudima u današnje vrijeme od obaveza nekada knjiga i nije pri ruci, a na književnim portalima se može naći mnogo kvalitetnih tekstova. Od takvih portala objavljivana sam na portalu „Srp“ i „Frontal“, takođe i u štampanim časopisima.

Ti si mlada pjesnikinja. Šta te je ponukalo da pišeš i kada se rodila tvoja ljubav prema pisanoj riječi?

SELENA: Mislim da su za sam početak mog pisanja najviše krivi geni, jer sam odrastala sa tatom koji je književnik i pratila sam ga na razne književne večeri, iako me to u početku skoro i da nije zanimalo. A onda je jednom iz čista mira poezija izašla iz mene. Taj tadašnji osjećaj ne mogu ni da opišem, osjećaj kada i ne razmišljaš o tome šta radiš, već to samo izađe na papir. To je počelo od moje devete godine i traje i sada. I dalje me pokreću iste stvari da pišem, da stvaram neki svoj svijet u kojem živim, potpuno svjesna da ne mogu sa onim što radim promijeniti i značajnije uticati na realan svijet u kojem živim. Eto, trudim se da guram tu potcijenjenu umjetnost u svom okruženju. Pokušavam da ljude koji čitaju moju poeziju natjeram da razmišljaju, probude svoje emocije i kroz njih prihvate stvari kakve su i da se trude da ih mijenjaju nabolje.

Koje su teme o kojima najviše voliš da pišeš?
 
SELENA: Baš taj svijet i ljudski odnosi. Volim i da ubacim svoje subjetkivno mišljenje i postavim to koje pitanje i sebi, a i čitaocu. 

Koliko je zainteresovana tvoja generacija za pisanje i ima li još neko koga poznaješ, a da je tvojih godina, ko se ozbiljnije bavi pisanjem?

SELENA: Znam ih svega par koji to rade na ozbiljan način. Moja generacije više teži ka drugim stvarima i nije samo da rijetko pišu, već sve manje i manje čitaju. Znam i one koji pišu, ali ne objavljuju nekoj široj masi. Nadam se da ću bar nekog od svoje generacije svojim pisanjem podstaći da razmisle zašto i oni ne bi mogli izaći na scenu. I ne bojim se da nas koji pišemo u budućnosti neće biti, jer preživjeće u tom svijetu pisanja oni koji su istrajni. Nadam se da još uvijek  živi ona izreka da se dobar glas daleko čuje.

Da li ti isključivo pišeš poeziju ili se baviš i drugim književnim formama?

SELENA: Isključivo za sada pišem poeziju, u druge forme nisam pretjerano ni ulazila. Jednom sam za jedan konkurs pisala formu proznog pisma, pismo Petru Kočiću, i za to sam osvojila nagradu „Zmijanče“. To me je i motivisalo da razmislim da se bavim i drugim formama. Nisam se još toliko igrala sa njima, ali sigurno da u skorijoj budućnosti hoću.

Kako su te prihvatile starije kolege pisci?

SELENA: Koliko ja vidim, jako dobro. Često se susrećem sa njima na raznim književnim večerima i divni su i uvijek fino popričamo. Vidim da podržavaju to što radim.

Daje li Banja Luka dovoljno prostora mladim piscima, ali i omladini uopšte da iskažu svoje talente?

SELENA: Iz mog ugla daje, mada je sigurno da može dati još više, ali kada poredim sa nekim drugim gradovima, vidim da smo u boljoj poziciji. Bitno je da to što nam se daje iskoristimo, to je na nama.  Grad je pun talenata i neki će isplivati jednom.

Planiraš li da promovišeš svoju knjigu i u drugim gradovima?

SELENA: Prije banjalučke promocije imala sam malu beogradsku promociju na sajmu knjiga i tu je „Tanka nit“ započela svoj promocioni život. U planu mi je i nekoliko gradova Republike Srpske iz kojih sam već dobila poziv i njih ostavljam za sljedeću godinu, a za dalje ćemo vidjeti.