<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

"Plavi telefon": Siromaštvo je jedan od krivaca za povećan broj slučajeva nasilja

NASILJE NAD DJECOM

Linija je dostupna za svu djecu iz BiH koja imaju bilo koji problem koji ih muči, a potrebna im je podrška i pomoć da bi se nosili sa tim problemom. Linija je anonimna, a pozivi besplatni iz svih mreža u BiH.

21. oktobar 2019, 10:13

 

"Plavi telefon" je savjetodavna linija za djecu i mlade do 18 godina. Linija je osnovana 2013. godine u okviru Udruženja "Nova generacija" i prvenstveno je namijenjena za djecu koja osjećaju da ih neko iz njihove okoline na bilo koji način zlostavlja, tuče, vrijeđa, pokušava da ostvari seksualni kontakt sa njima ili ih zanemaruje, a sve je moguće anonimno prijaviti putem ove linije. Linija je dostupna za svu djecu iz BiH koja imaju bilo koji problem koji ih muči, a potrebna im je podrška i pomoć da bi se nosili sa tim problemom. Linija je anonimna, a pozivi besplatni iz svih mreža u BiH i dostupni svakim radnim danom od devet do sedamnaest časova. Djeca mogu da nam se jave i e-mailom putem web stranice plavitelefon.ba., na Fejsbuk stranici Plavi telefon BiH i na Instagram stranici plavitelefonbih, gdje mogu da pronađu mnoge korisne informacije. Trenutno je otvoren konkurs za volontere i oni koji bi htjeli da učestvuju u projektu "Plavi telefon" imaju priliku da se prijave do 27. oktobra. Više o ovom projektu razgovarali smo sa Snježanom Ivanović, mastericom psihologije i koordinatoricom rada "Plavog telefona".

Ko sve može da bude volonter?

Na volonterski program Plavi telefon mogu da se prijave sve osobe koje su punoljetne, motivisane za rad sa djecom i trenutno borave u Banjoj Luci. Najčešće nam se za volontere javljaju studenti psihologije i socijalnog rada, ali tu su i studenti ostalih smjerova. Nakon što se prijave za volontera, slijedi obuka u trajanju od 40 sati, a kojom su obuhvaćene tehnike vođenja savjetodavnog razgovora sa djecom i sertifikovani asertivni trening. Nakon obuke, volonteri dobijaju mentora, volontera koji je već neko vrijeme na Plavom telefonu i ima iskustvo vođenja poziva i zaprimanja prijava nasilja, te zajedno sa njim vježba pozive i počinje sa javljanjem na prve pozive. Volonterima je dostupna redovna grupna, ali i individualna supervizija, a od Udruženja mogu da dobiju potvrdu o volontiranju i preporuku. Trenutno je otvoren konkurs za volontere i prijave primamo do 27. oktobra. O načinu prijavljivanja zainteresovani mogu da se informišu na stranici Udruženja, novageneracija.org.

 

 

Zašto su Vam potrebni volonteri?

Sve je veći broj djece koja pozivaju Plavi telefon i samim tim sve je više poziva koje primamo, te iz tog razloga ponovo raspisujemo konkurs za volontere. Volonteri su nam veoma važni u pružanju pomoći i podrške djeci. Upravo su oni ti koji odgovaraju na pozive djece i koriste svoje slobodno vrijeme da bi pomogli djeci da ostvare svoja prava, ali i da bi se oni razvijali i sticali nova znanja i vještine. Bez volontera teško bi bilo postići sve dosadašnje rezultate i iz tog razloga smo im mnogo zahvalni na uloženom trudu i vremenu.

Program je vezan za suzbijanje nasilja nad djecom. Da li je u našoj zemlji došlo do porasta istog?

Mi ne raspolažemo tim podacima. Ono što možemo da zaključimo po broju poziva prema Plavom telefonu jeste da sve više djece zna za broj i da nas prepoznaju kao jedan od resursa u zajednici kojem mogu da se obrate ukoliko se suočavaju sa problemom zlostavljanja ili zanemarivanja.

Šta najviše dovodi do pojave zlostavljanja djece?

Važno je naglasiti da svako dijete može postati žrtva zlostavljanja ili zanemarivanja, međutim, različita istraživanja navode da postoje određeni faktori rizika koji mogu da povećaju vjerovatnoću da će do toga zaista i doći, ali postoje i zaštitni faktori. Tako se navodi da su dječaci u većem riziku od fizičkog zlostavljanja, dok su djevojčice u većem riziku od seksualnog zlostavljanja, mlađa djeca su češće žrtve zanemarivanja i zlostavljanja nego starija, jer su ranjivija i ovisnija o odraslim osobama. Što se tiče socijalnih faktora istraživanja ukazuju na to da je siromaštvo povezano sa povećanom pojavom različitih oblika nasilja, osim seksualnog, i da je to najčešći rizični faktor za pojavu zanemarivanja. Ipak, važno je i spomenuti da su najznačajniji zaštitni faktori odnosi u porodici, jer je to prvo mjesto gdje dijete uči različite odnose i predstavlja temelj za ostvarivanje svih kasnijih odnosa. Osim roditelja, važnu zaštitnu ulogu imaju i osobe iz šire porodice, škole, zajednica, centi za socijalni rad, vannastavne aktivnosti u koje su djeca uključena, kao i druge organizacije koje pružaju socijalnu podršku djetetu.

 

 

Koliko su naši ljudi edukovani u pogledu suzbijanja tog problema?

Sve je više zakona koji se usvajaju, a koji podrazumijevaju omogućavanje ostvarivanja prava djeteta i sankcionisanja počinioca nasilja, te se samim tim sve više i priča o različitim oblicima nasilja. Sve to dovodi do povećanja informisanosti stanovništva o problemu nasilja nad djecom i do smanjenja tolerancije na nasilje.

Kakav je položaj djeteta u BiH?

BiH je potpisnica Konvencije o pravima djeteta i u skladu sa Konvencijom su usvojeni i različiti zakoni, procedure i protokoli kojima se nastoji omogućiti djeci ostvarivanje tih prava. Ipak, zbog same organizacije države i nedovoljne usklađenosti domaćih zakona sa Konvencijom javlja se problem, jer postoji veliki broj zakona na različitim nivoima vlasti kojima se pokušava regulisati oblast socijalne i dječije zaštita. Ova neusklađenost zakona dovodi do velike razlike u implementaciji odredbi Konvencije unutar same BiH.

Kako poboljšati položaj djece?

Prije svega je važno poštovanje i sprovođenje usvojenih zakona. Osim toga, potrebno je omogućiti jednaku mogućnost ostvarivanja svih Konvencijom zagarantovanih prava u svim dijelovima BiH, kao i omogućiti veću saradnju između samih institucija, ali i organizacija koje se bave zaštitom prava djeteta.

Da li je porastao broj slučajeva vršnjačkog nasilja u našoj državi?

Nismo sprovodili istraživanja na osnovu kojih bismo mogli da procijenimo da li je porastao broj, ali ono što definitivno znamo iz ugla poziva upućenih prema Plavom telefonu jeste da je tema vršnjačkih odnosa veoma česta u pozivima. Naime, ovo je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg nas djeca pozivaju, različiti problemi u vezi sa vršnjačkim odnosima, pritisak vršnjaka, kao i samo vršnjačko nasilje.

Kako se boriti protiv vršnjačkog nasilja?

Prije svega važno je djecu informisati o tome šta je sve nasilje, da bi mogli da ga prepoznaju, te ih edukovati o tome kome sve mogu da se obrate ako do nasilja dođe i kako da reaguju u tim situacijama. Osim toga, bitno je kod djece razvijati vještine nenasilne komunikacije i nenasilnog rješavanja konflikta. Potrebno je edukovati djecu o tome od najranije dobi, a sve u svrhu prevencije nasilja. Takođe, važno je i da osobe koje rade sa djecom znaju da prepoznaju nasilje i da adekvatno odreaguju u situacijama kada do nasilja već dođe, te da postoji razmjena informacija između škole i roditelja djeteta o eventualnim promjenama u ponašanju, reakcijama na agresivno ponašanje i slično.

Koliko su odgovorni roditelji kada dođe do toga da njihovo dijete postane nasilnik?

Ukoliko ćemo razmišljati o faktorima unutar porodice koji mogu dovesti do toga da dijete vrši nasilje, nekoliko teoretičara naglašava važnost vezanosti djeteta za roditelje i usvajanje slike o sebi i svijetu. Ukoliko je dijete u najranijem periodu usvojilo sliku u kojoj su međuljudski odnosi puni nepovjerenja onda su veće šanse da se i dijete ponaša agresivno.  Druge teorije ukazuju na značaj učenja po modelu i potkrepljivanja pojedinih agresivnih ponašanja, a nerijetko se navodi i podatak da je većina zlostavljača i sama bila zlostavljana. Ipak, kada već dođe do nasilja, važno je da se utvrdi šta je dovelo do nasilnog ponašanje, te uključiti i roditelje i dijete u sam proces utvrđivanja razloga i pružiti im pomoć da prevaziđu poteškoće. U cijelom procesu veoma je važno ne zaboraviti da se i dalje radi o djetetu, te da je i djetetu koje vrši nasilje potrebna pomoć i podrška.

 

Da li naše škole dovoljno edukuju svoje učenike o vršnjačkom nasilju i zlostavljanju djece?

U nastavnom planu i programu su u većini razreda predviđene teme za časove odjeljenske zajednice koje se tiču nasilja, razvijanja pozitivnog stava prema nenasilju, nenasilnoj komunikaciji, nenasilnog rješavanja konflikata i slično. Takođe, u školama se često održavaju radionice koje imaju za cilj da se učenici dodatno edukuju o ovim temama i usvoje nove vještine komunikacije. Ipak, da bi sve ovo dalo efekat potrebno je da se ove aktivnosti redovno održavaju, ali i da prosvjetni radnici neprestano svojim primjerom pokazuju djeci koji su to prihvatljivi načini komunikacije, rješavanja konflikta i brige o drugima.