Političari u BiH svojim postupcima i izjavama ubili su satiru. Međutim, ovdje se ne radi o tome da je ovdašnji režim eksplicitno zabranio zafrkanciju na vlastiti račun, niti je zvanično uvedena cenzura kojom bi bila pogođena ova književna i angažovana forma.
Naravno da vlasti promptno sankcionišu i najbenignije pokušaje šale ili bunta na svoj račun. I naravno da je stvorena takva atmosfera u kojoj je "đavo odnio šalu", pa se nesuđeni autori sami suzdržavaju od bilo kakve provokacije ove vrste. Kao što je Oliver Frljić rekao u jednom intervjuu za Buku, „ U našim društvima nije potrebna cenzura. Umjetnici uglavnom sami odustaju od svojih sloboda.“
Ali o cenzuri i autocenzuri nekom drugom prilikom, jer sam sigurna da sve to ne bi spriječilo da nagomilana frustracija i obilje inspiracije koje nudi naša bh. stvarnost sublimacijom pronađu negdje svoj izričaj, ako ne baš u književnoj formi, a ono barem u narodnom humoru. Oduvijek je smijeh bio najbolji lijek. Smijeh i humor, savjetuju stručnjaci, pomoći će vam da ostanete emocionalno zdravi, da zadržate pozitivan, optimističan stav u teškim situacijama. Ovakvo stanje, dakle, nije nimalo zdravo. Kada ste, na primjer, posljednji put čuli dobar vic na račun nekog od bh. političara ? Ne sjećate se!? To je zato što su oni nadmašili i maštu umjetnika i narodni smisao za humor. Bh. političari su, naprosto, više od vica. Čista transcendencija.
Oni su autori najridikuloznijih izjava i odluka, od neozbiljnih i vulgarnih do štetnih i opasnih. Naprosto, pripadnici bh. političke elite svojim su riječima i djelima učinili da je humor poput onog kultne Top liste nadrealista sasvim izlišan. Štaviše, naše društvo danas ŽIVI proročanski humor Top liste nadrealista. Potencijalni predmet sprdnje unaprijed je osujetio svaki pokušaj duhovitog osvrta na našu stvarnost, jer nijedna parodija ne bi bila smiješna kao njen predložak.
Zbog toga je među novinskim naslovima gotovo nemoguće prepoznati one satirične. Ali pored političara, kao glavnih protagonista većine vijesti, velike zasluge za ovakve novinske naslove idu, naravno, i medijima, koji su, valjda u goloj borbi za opstanak, pogubili orijentire na relaciji između režimskog novinarstva i opšteg srozavanja novinarskih standarda. Ako već ne možemo «ubiti glasnika» što je prenio nebuloznu izjavu ili štetnu odluku nekog funkcionera, možemo ga kriviti za nekritičko novinarstvo, zbog čega katastrofalno ponašanje naših političara prolazi bez osude javnosti i zbog čega i kod publike sve češće izostaje i najmanje podizanje obrve. Sve manje nas šokira ono što čujemo, što znači da je bh. eksperiment sa kuvanom žabom još malo pa uspio.
Zajedničkim snagama, dakle, bh. političari (ali i predstavnici međunarodne zajednice koji su prihvatili vladajući diskurs) i njihovi mediji svakodnevno stavljaju na kušnju našu moć prosuđivanja, servirajući nam vijesti-koje-to-nisu, a da, pak, jesu, onda bi spadale u rubriku pod nazivom „Šala-mala“.
Šta to govori o nama i društvu u kojem živimo i koliko dugo je potrebno biti izložen ovakvim vijestima, da bi na kraju nestao i onaj djelić sekunde u kojem se zapitamo da li je moguće da je nešto ozbiljna vijest, a ne šala? Kada ćemo, dakle, i konačno prestati razlikovati vic od zbilje?
Vjerujem da bi svaki analitičar diskursa, opremljen najsofisticiranijim naučnim metodama za dekonstrukciju manipulativnih strategija, ostao bespomoćan pred strategijama koje koriste naši političari i mediji koji im služe. Zapravo, nisam sigurna ni da se tu uopšte radi o svjesnoj strategiji manipulacije, a kamoli o kakvoj sofisticiranoj koju bi bilo potrebno dekonstruisati. Prije će biti da se i političari i mediji u BiH ponašaju sasvim transparentno i da po sopstvenom, krajnje nesofisticiranom nahođenju, oblikuju našu stvarnost, kako svojim banalnim diskursom, tako i bahatom i neodgovornom praksom.
Za satirične sadržaje na internetu uvedena je obavezna oznaka "satira" kako se publika ne bi dovodila u zabludu. Za domaće vijesti na bosanskohercegovačkim portalima trebalo bi uvesti oznaku "ali, ozbiljno", kako bi se preduprijedila naša zdravorazumska reakcija na većinu vijesti, a to je pomisao da nas neko zajebava.
