<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Politika u RS liči na veš koji se konstantno šalje u jedan loš servis za pranje rublja, pa se onda iz takvog servisa vrati prljaviji nego što je ikada bio

DEJAN LUČKA

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava za BUKU komentariše odluku Dragana Čavića da NDP počne pregovore sa SNSD-om i govori šta da odluka znači za opoziciju u Republici Srpskoj.

08. novembar 2018, 8:34

Dejane, možeš li prokomentarisati ovu odluku od Čavića? Šta to znači za opoziciju u RS?

 

Više uopšte nije jasno ni ko je „opozicija“, ni ko je pritajena „pozicija“ u Republici Srpskoj. Kao što sam rekao prošli put, preleti na stranu pobjednika su bili očekivajući. Međutim, utisak je da to već poprima epidemijske razmjere, pa će u okviru opozicionog djelovanja ostati samo oni koji „moraju“ ili koje vode ideali. Konkretno, ovo za pravu i istinsku opoziciju može značiti dobru stvar: čišćenje svojih redova i pravljenje planova za konkretnije programe i snažnu kritiku vlasti u kojoj su sada i njihovi dojučerašnji saborci. Ovo može biti odlična prilika za profilisanje novih, mladih snaga u opoziciji, koje do sada možda i nisu bile u okviru stranačkog organizovanja, i koje bi mogle donijeti progresivne ideje u učmalu sredinu.

 

Koliko se to odražava na demokratiju i vodi ka jednopartijskom režimu?

Demokratija, u smislu izbora i dalje postoji i narod je na demokratski način odlučio ko hoće da ga vodi. Možemo se slagati ili ne sa odlukom većine, ali ona je takva kakva jeste i nesumnjivo vodi ka tome da ćemo imati, vjerovatno, nikada slabije opoziciono djelovanje i nikada jaču poziciju. Međutim, ono što u ovakvoj verziji „demokratije“ predstavlja ogroman problem je to što su građani koji su dali glasove opozicionarima bezočno slagani i izigrani.  Narod koji je glasao za opoziciju, koji je donekle i vjerovao u neke od stvari koje je opozicija govorila, sada teško može prihvatiti ovakvu realnost i igranje sa njihovom voljom, što može da dovede do ogromne apstinencije u pogledu bilo kakve buduće opozicione akcije i ograđivanja od bilo kakve priče sa nekom novom postavkom opozicije. Ono do čega će cjelokupna ova situacija dovesti je svakako ubrzavanje određenih procesa: gomilanja dugova, povećanja nezaposlenosti, degradiranja školstva i zdravstva i pojačavanja broja odlazaka, prevashodno mladih ljudi, za sva vremena u inostranstvo. Pored toga, vjerovatno je i da više neće biti kočnica za određene stvari, koje neće imati ko da kritikuje i možda čak i spriječi, sem pojedinaca i organizacija koje nisu političke. Pride, izgleda da ovdašnji narod nekako voli tu ideju jedne države u kojoj vlada jedna partija, pa se neće previše ili će se vrlo rijetko buniti, ma koliko mu bilo loše, kao što se rijetko bunio i za 40 i kusur godina u socijalizmu.

Koje je tvoje mišljenje o budućnosti opozicije u RS?

Buduća opozicija ima više mogućnosti, ali su dva puta najvjerovatnija.

Prvi je da bude nastavak sadašnje trome, prastare i neefikasne opozicije, svakidašnji mogući priljepak vlasti, ali nikada istinski kočničar, kritičar i reformator. Pritom da nastavi sa obrnutom parolom: riječi a ne djela.

Drugi je da se potpuno reorganizuje, izbacujući stari kadar, koji je prefarban sa hiljadu boja i uvodeći nova mlada lica, dosadašnje nestranačke ljude, nove ideje i idući ka konkretnim rješenjima u budućnosti, te da tako postane branik svakom mogućem nelegalnom i nelegitimnom djelovanju vlasti.

Ima li ona ikakvu moć?

Opozicija trenutno ima moć kolika je i moć male mačke da se popne na sto na kojem se nalazi meso. Mala maca može da skoči, ali nedovoljno visoko, jer je još premala. A sumnjam da će ova mala maca dok ne odraste, ne izbaci mliječne zube i shvati neke stvari, biti pametna i snalažljiva, pa shvatiti da putem stolice može da se uspe na sto i uzme hranu.

Čavić je godinama bio najžešći kritičar režima, kako je moguće naći zajedničku riječ sa partijom koja je već toliko na vlasti i prema svim pokazateljima vodi društvo u propast?

Preformulisao bih jednu rečenicu od Alberta Moravije i rekao da politika u Republici Srpskoj liči na veš koji se konstantno šalje u jedan loš servis za pranje rublja, pa se onda iz takvog servisa vrati prljaviji nego što je ikada bio.

Razgovarala Maja Isović Dobrijević