Poljakinja Ewa Ilnicka je prevoditeljka koja 17 godina živi na relaciji Banjaluka-Poljska. Majka je dvije kćerke, Jovane i Andree, a za portal BUKA govori nam o protestima žena koji se trenutno održavaju u Poljskoj.
Podsjetimo da je poljski Ustavni sud proglasio neustavnim zakon koji omogućava prekid trudnoće u slučaju teških deformacija fetusa. Cijela zemlja se digla zbog ove odluke, a solidarnost sa ženama Poljske i u ovom teškom periodu pandemije dolazi sa svih strana svijeta.
Foto: Privatna arhiva
Ewa, vjerujem da ste u kontaktu sa ženama iz Poljske. Kakva je trenutno situacija kada su protesti protiv gotovo potpune zabrane abortusa u pitanju?
Jesam, naravno. Trenutno imamo proteste širom cijele države, zbog odluke Ustavnog suda, koja je potvrdila da je abortus zbog teških i letalnih mana ploda neustavan, te da će se u tom slučaju zabraniti. Naš zakon je ionako jedan od najstrožih u Evropi, jer se do sada, od 1993. godine, abortus dozvoljava samo u tri jasno određena slučaja: ako je plod trajno oštećen, ako je ugrožen život majke ili ako je trudnoća rezultat krivičnog djela - silovanja ili incesta. Žene su spontano krenule u Varšavi, za 3 dana su se protesti proširili na cijelu državu. Veoma brzo su se ženama priključili i taksisti, poljoprovrednici, preduzetnici, što jako raduje - muškarci. Također sam vidjela na nekoliko snimaka da se policija u Krakovu priključila protestima. Danas, u srijedu, najavljena je blokada države - žene ostaju kući i ne idu na svoja radna mjesta, blokirane su glavne saobraćajnice u svim velikim gradovima. Nažalost, policija na brutalan način pokušava gasiti proteste, u kontaktu sam sa prijateljicama iz Poljske, koje kažu da policija koristi suzavac, pendreke....To je strašno, jer u srcu Evrope krše se osnovna ljudska prava - na izbor, uz dozvolu vlasti da se nasiljem smiruje situacija. Prije par dana pojavila se još jedna inicijativa, da se takođe, u duhu odluke Ustavnog suda, zabrani abortus trudnoće koja je rezultat silovanja ili incesta. Voljela bih da vjerujem da tako masovni protesti, koji podsjećaju na 1981. godinu, kada su se ljudi počeli buniti protiv komunističkih vlasti, daju efekte, no, kako sve ide prema sve agresivnijem djelovanju vlasti, šansa za to je jako mala.
Kakav je odnos vladajućih stuktura prema ženama koje su izašle na ulice da se bore za reproduktivna prava?
Kao što sam već rekla - vlast brutalno gasi proteste. Inače, vladajuća koalicija od 2015. godine je desničarska stranka Pravo i Pravda, koja je, iskreno, daleko i od zakona, i od pravde. Već se neko vrijeme ograničavaju ženska prava - od kontracepcije, preko in vitro, uskraćivanje mogućnosti građenja karijere, pa sad do zabrane abortusa. Sadašnji Ministar prosvjete se proslavio stavovima, koje javno iznosi, da žena treba da se bavi kućom i djecom, da fizičko kažnjavanje djece nije loše. Ljekari u Poljskoj imaju opciju odbijanja da propišu recept za kontracepciju, posebno kod pilula EllaOne (pilula za dan poslije), braneći se takozvanom klauzulom savjesti, usko povezanom sa Katoličkom crkvom. Imamo sve manje vrtića, jaslica, a sve više se promoviše rađanje djece prije dvadesete, odustajanje od karijere - što je vlast “sredila” dodatkom za svako dijete (dodatak u visini od 230km). U školama je više časova vjeronauke, nego fizičke kulture. Vlast, koja promoviše desničarske, dijelom fašističke stavove, počela je da tretira žene kao predmete. Zadnja odluka je prekoračenje svih granica - zakon će natjerati mene, moje kćerke, moje prijateljice, bilo koju ženu u Poljskoj da, u slučaju patološke trudnoće, sa bebom koja nema mozak, bubrege ili koja ima teški genetski sindrom, porađa se i gleda kako njeno dijete umire. Uz to, naravno, ne može se računati na psihološku pomoć, jer u bolnicama je nedostatak terapeuta i psihologa. U Poljskoj se maksimalno ograničava broj carskih rezova, čak u takvim teškim situacijama, novi zakon o abortusu će sigurno smanjiti broj amniocenteza. Zakon takođe zabranjuje sterilizaciju žene, jer se smatra intervenisanjem u ljudsko tijelo. Pri tome, vazektomija, dakle muška sterilizacije, je zakonski dozvoljena. Sada se vlast pomalo i uplašila masovnih protesta, prije 2 ili 3 dana donesena je odluka da će vojna policija pomagati u gašenju nemira. Uz to, propagandna televizija (državna) redovno okrivljuje žene s protesta zbog porasta oboljelih od korona virusa. Sve u svemu, izgleda da bavljenje tim zakonom usred pandemije je samo način prikrivanja nesposobnosti borbe sa virusom. Dnevno imamo po više od 15 hiljada novih zaraženih. Bolnice nemaju više kapaciteta za prijem novih bolesnika, nema ljekara, medicinskih sestara, ekipa hitne pomoći - a država nema ni za to adekvatno rješenje. Zato takva zamjenska, kontroverzna tema je savršena da se skrene pažnja sa problema pandemije.
Iako su abortusi zabranjeni, u Poljskoj se izvode ilegalni abortusi koji su opasni po zdravlje žena, zbog čega je važno da se ženi da potpuno pravo da odlučuje o svom tijelu?
Da, abortivno podzemlje itekako postoji. Abortus se može izvršiti kod naših komšija u Češkoj i Slovačkoj, u Danskoj, preko interneta se mogu kupiti tablete za farmakološki prekid trudnoće. Ukoliko abortus u bolnici nije opasan po život žene, onda kod farmakološkog prekida trudnoće kući, rizik od komplikacija je veliki. Žene se tada plaše otići u bolnicu i tražiti pomoć, jer se sankcioniše prekid trudnoće. Postoji i abortivno podzemlje u Poljskoj, međutim, niko nema tačne statistike koliki je to procenat i zahvata, ali i komplikacija. Rezultat zabrane abortusa je takođe sve češće čedomorstvo, nasilje nad djecom, ponekad nad bebama od dva mjeseca. Beba se nakon poroda može ostaviti u bolnici, takođe postoje takozvani prozori života, u ženskim samostanima, gdje se beba ostavi anonimno. Međutim, ako je zdrava, beba se brzo usvoji, ali bolesno dijete se ne usvaja skoro nikad. Takva djeca su najčešće u bolnicama, koje vode Fondacije za teško bolesnu djecu, sama su, bez njege i ljubavi čekaju bukvalno smrt. Istovremeno, država ne pomaže roditeljima koji imaju djecu sa invaliditetom, tako da se briga države uglavnom fokusira na matericu žene - šta se desi poslije, nije više problem države ili vlasti. Edukacija seksualna u školama je posebna priča, pošto je prošle godine usvojen zakon koji zabranjuje tu vrstu edukacije u školama, ostaje jedino edukacija na vjeronauci o prirodnim metodama kontracepcije i tradicionalnoj podjeli uloga u porodici. Takva politika donosi veliku štetu, jer povećan je broj maloljetničkih trudnoća, djece koja se ostavljaju u bolnicama, često djevojka zapravo ne nastavi školovanje zbog trudnoće, pa na tržištu rada ima male šanse za zaposlenje.
Poljski zakoni o abortusu su među najrigoroznijim u Evropi, a sada se ide ka još većem pooštravanju zakona. Šta nam sve to govori o odnosu države prema ženama
Za mene govori o tome da smo mi, žene, za vlast niko i ništa. Da se pokušava preuzeti kontrola nad našim životima. U Poljskoj se većinom žene rado obrazuju, nerijetko imaju bolje kvalifikacije nego muškarci, aktivne su. Takve žene su za tu vlast opasne - jer misle. A vladajuća stranka najveći dio elektorata nalazi kod ljudi sa osnovnim obrazovanjem , iz patoloških sredina, kod penzionera (davanjem sve više dodataka za djecu i starija lica) .Ja se lično stidim zbog toga što se kod nas dešava. Imali smo užasan period komunizma, sami smo se izborili za demokratiju i eto, za 5 godina je upropašten težak rad svih nas.
Ovo je jedan od većih ataka na prava žena, a Poljakinje izlaženjem na ulice pokazuju da ne prihvataju ovaj zakon. Smatrate li da će vlast poslušati žene?
Nažalost, ali neće. Juče je u skupšitni, tokom sjednice, grupa poslanica Ljevice okružila šefa vladajuće stranke sa transparentima Izbor, ne naredba. Intervenisala je skupštinska straža, poslanice su bile isključene sa sjednice. Naveče se na TV prikazivalo obraćanje predsjednika te stranke, koji je pozivao pristalice vladajuće koalicije na odbranu crkava i stranke, taj čovjek je bukvalno nagovarao ljude da ratuju međusobno. S obzirom na to da je naše društvo zbog raznih političkih manipulacija podijeljeno, što se vidjelo na zadnjim predsjedničkim izborima, gdje je kandidat opozicije imao samo za oko 3% manje glasova od dosadašnjeg predsjednika, da se u okvirima jedne porodice dešavaju žestoke svađe zbog politike, plašim se da može doći do eskalacije nemira i nečeg nalik građanskom ratu. Skoro smo imali val protesta zbog izjave jednog od političara, ali i predsjednika u predizbornoj kampaniji, da su seksualne manjine ljudi manje vrijedni. Tada je dolazilo do pravih borbi između protestanata i policije.
Ova odluka rezultat je pritiska crkve, zbog čega je važno odvojiti tijelo žene od crkve i države?
Crvka od pada komunizma je jako uticajan faktor u Poljskoj. Godinama se povećavaju sredstva izdvajana iz budžeta za crkvu, imamo katoličke televizije, radio stanice, fakultete, pa čak ima i mobilna mreža čiji je vlasnik jedan monah, direktor uticajne radio stanice. Ove godine nije bilo dovoljno novca za onkološke bolnice, jer je vlast preusmjerila novac prema državnoj tv i katoličkoj televiziji. Crkva, koja se kompromitovala otkrivanjem mnogobrojnih slučajeva pedofilije, nakon više godina izašlo je u javnost da je jedan od glavnih sveštenika legendarne Solidarnosti, koja je rušila komunizam, godinama zlostavljao djecu, koja je postala veoma unosan biznis, odlučuje o našim tijelima. Kao majka dvije kćerke neću nikad da to prihvatim, bez obzira na to jesam li vjernik ili nisam. Sama imam iza sebe iskustvo porođaja mrtve bebe, trauma koja je ostala je trajna i tim više neću nikada da pristanem na takva zakonska rješenja.
Solidarnost sa ženama Poljske prisutna je širom svijeta, koliko je i ona značajna u ovoj borbi?
Naravno da jeste, meni je jako drago kad vidim da moje prijateljice iz Bosne imaju bar na slici na FB dodatak- solidarnost sa ženema u Poljskoj. Drago mi je da se o tome priča, jer je sada nama potrebna jaka podrška. Žene u Poljskoj neće da odustanu, u to sam sigurna. Poljakinje su savjesne, jake žene. Žao mi što ne mogu sada biti tamo, u centru događaja, ali situacija sa virusom znatno je uskratila mogućnost kretanja. Bosna ima liberalan zakon po pitanju abortusa, paradoksalno - u državi koja se kritikuje zbog kršenja ljudskih prava, žene imaju veća prava nego građanke države članice Evropske unije.
Živite u Banjaluci, postoji li ovdje podrška Poljakinjama ili smo mi ipak zaokupljeni ličnim problemima?
Ne postoji, nažalost. Očekivala sam reakciju udruženja naše manjine, Ambasade - međutim, nema reakcije. Opet, ovdje se ljudi bave trenutno izborima, problemima sa nastavom online, nisam vidjela u medijima članaka o Poljskoj. Svaki znak podrške je bitan, značajan i svakako daje nama snage za dalju borbu sa tim varvarskim promjenama u zakonu.
