Da su institucije Republike Srpse zabrinute za mali broj rođene djece, pokazuje i izjava premijera Republike Srpske koji se uključio u sveopštu raspravu o demografskoj slici Republike Srpske, ovoga puta kao neko ko ima, kako je rekao, "akademsko zvanje"
Njemu je neshvatljivo zašto mladi, "dobrosituirani" građani RS ne prave djecu.
"Ja se zaista izvinjavam, nemojte da budem pogrešno shvaćen, mi nemamo samo problem odlaska radne snage, imamo evidentno, ali mi imamo problem rađanja. A pogotovo kada se postavi pitanje, zašto dobrostojeći mladi bračni parovi, koji imaju riješeno i stambeno pitanje, dobra primanja, itd.. imaju jedno nijedno eventualno dvoje djece? Zašto imamo sve veći broj mladih, obrazovanih, situiranih ljudi, i stambeno i finansijski a da uopšte nisu formirali porodicu? Ja mislim da tu treba da tražimo svi odgovor za našu budućnost i za ta demografska kretanja. Ja mislim da tu treba da se uključe sociolozi, da se tu uključe pravnici, da se tu uključe vjerske zajednice, crkva itd itd...Siguran sam, znam, u sredini iz koje ja dolazim ovog momenta mogu nabrojati stotine mladih ljudi koji su dobro prešli 30 godina, koji imaju obezbijeđeno stambeno pitanje i dobre finansije, ali iz nekog razloga ne žele da uđu u bračnu zajednicu, da imaju porodicu i da rađaju djecu" rekao je premijer Republike Srpske.
Međutim ako se Premijer Republike Srpske pita zbog čega mladi ljudi, kako kaže situirani, ne stupaju u bračne veze i ne rađaju djecu, onda ga upućujemo na zvanični dokument “Demografski razvoj i populaciona politika Republike Srpske – analiza stanja i prijedlog mjera”, gdje su žene dale konkretne odgovore na pitanje “Koja bi od navedenih mjera populacione politike kod nas uticala na povećanje broja rođene djece?".
Najveći udio (23,5%) anketiranih zaposlenih žena kaže da je to dječiji dodatak koji bi rastao za svako naredno dijete. Na drugom mjestu je nacionalna penzija za majke troje i više djece (15,0%), a zatim slijede zapošljavanje roditelja sa više djece (14,1%), fleksibilno radno vrijeme za majke male djece (13,2%), manje stope poreza za dječiju odjeću, obuću i ishranu (11,1%), obezbjeđenje besplatnih udžbenika za djecu (8,8%) i povoljniji krediti za porodice sa djecom (8,2%)".
Na stranu to što se iz ove ankete mogu naslutiti namjere da se žena treba naučiti kako da rađa više djece, svi odgovori idu u pravcu toga da se trebaju obezbijediti veća finansijska sredstva.
Drugo pitanje je ko su ti mladi ljudi, dobro situirani od preko 30 godina koji imaju solidna primanja i obezbjeđeno stambeno pitanje u ovoj zemlji? Ako ih ima u, kako kaže Premijer, u njegovom okruženju, zašto ih nema na drugim mjestima?
Naša zemlja je u dubokoj političkoj i ekonomskoj krizi, koja je po svim parametrima nerazvijena. Kod nas je hrabrost imati više od jednog djeteta, jer većina ljudi radi za platu od 500-600 KM, a nesigurnost i tog posla je ogromna. Treba postaviti i pitanje da li je uopšte odgovorno prema djetetu rađati ga u ovakvom okruženju?
Promovisanjem rađanja neće se povećati broj beba, jer ovaj problem je višeslojan. A na kraju krajeva, broj ljudi koji odlaze jasan je pokazatelj da ti ljudi ne žele sa ovom zemljom da imaju išta zajedničko u budućnosti.
Diplomirani politikolog i aktivista Stefan Blagić kaže kako našim institucijama više ne mogu pomoći ni psiholozi, vjerske zajednice, a ni razni mađioničari i vračevi zajedno.
On savjetuje premijera da uspostavi pravnu državu, smanji poreze i doprinose na plate, neutrališe brojne Dodikove i Lukačeve kumove iz tendera i uspostavi sistem u zemlji gdje će svako odgovarati jednako pred zakonom.
"Tada će da vidi rezultate. U suprotnom, nama, običnim smrtnicima jedino ostaje da se okrenemo Bogu, jer nas samo čudo može izvući iz sumraka SNSD-ovih čeljusti. Ako Višković nije sposoban da zavede red i uspostavi sistem u zemlji, jedino moralno sa njegove strane je da se okani politike i funkciju prepusti ozbiljnim ljudima" kaže Blagić za BUKU
Dakle, odlazili su ljudi i prije što je tačno, al ne ovako masovno i ne ovako obrazovani ljudi.
"Mi smo postali evropski rasadnik obrazovane, kvalifikovane radne snage, čije plodove ubire zemlje Zapadne Evrope i to je suštinski problem. Em odlaze mladi, em odlaze mahom obrazovani mladi i mi ćemo vrlo brzo postati de facto nacija polupismenih staraca" kaže za BUKU Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
Ona dodaje kako govoriti o tome da problem odlaska ljudi djeluje dramatično samo zato što nam je stopa nataliteta niska ili je dokaz beskrajne naivnosti ili političke nezrelosti.
"Stopa nataliteta je poseban problem i tu je u pravu da se tim pitanjem trebaju pozabaviti stručnjaci različitih disciplina kako bi jasno definisali razloge i predložili mjere, s tim što bih crkve i vjerske službenike zamijenila ekonomistima. Mada mi iz ovih izjava djeluje kao da treba kriviti ove, koji ne žele brak i djece, a da se suštinsko pitanje izostavlja: da li ova država, dakle cijela BiH pruža bilo kakvu sigurnost, pravnu, ekonomsku, zdravstvenu, socijalnu, političku za one koji se odvaže da imaju porodicu i djecu" kaže naša sagovornica.
Ističe kako nema te političke hrabrosti, zrelosti i mudrosti da se problem nazove pravim imenom, a razlozi odlaska ljudi kao i dramatičan pad natalitet imaju iste korijene: ovo je postala država nesnošljivog osjećaja beznađa i bezperspektivnosti.
