<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Profesor Abdel Đozić: Narod je vlast, a ako narod ignoriše zagađivanje, bolesti, gubitke života, povrede na radu i mizerne plate, stanje se neće mijenjati

BUKA INTERVJU

Život u zagađenoj sredini povećava rizik od obolijevanja, ukoliko sad ne preduzmemo aktivnosti i mjere na smanjenju emisija u okoliš, imaćemo u budućem periodu povećan broj oboljelih, kaže nam profesor Abdel Đozić.

14. januar 2019, 10:10

Abdel Đozić, profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli, na katedri za Zaštitu okoline, za BUKU govori o ekološkoj katasrofi na rijeci Spreči, životu na ovom području, (ne)kvaliteti vazduha, ekološkim krizama sa kojima se suočavamo i načinima kako da spriječimo nove ekološke katastrofe. 

Profesore Đozić, kakva je trenutna ekološka situacija kada je rijeka Spreča u pitanju? U kakvom stanju je rijeka, koliko je zagađena, koliko ima života u njoj?

Rijeka Spreča je duži niz godina izložena različitim vidovima zagađenja, kako od komunalnih otpadnih voda iz urbanih i ruralnih sredina, tako i industrijskih, procjednih deponijskih i otpadnih voda sa poljoprivrednih površina. Prema količini i vrsti polutanata koji se ispuštaju u pomenuti vodotok,a prema ranijim istraživanjima, može se zaključiti da je rijeka Spreča jedna od najzagađenijih u Bosni i Hercegovini. Vrlo je teško procijeniti u kakvom stanju je ekosistem u ovoj rijeci, međutim, može se reći da je on ugrožen.

Sa kojim problemima se građani ovog područja najviše susreću?

Građani su suočeni sa nekontrolisanim emisijama, prije svega plinovitih polutanata u zrak.  Na desetine tona različitih zagađujućih tvari se emituje u zrak, vodu i zemljište, a kao rezultat imamo  da smo jedna od vodećih općina na kantonu po broju oboljelih od karcinoma. Poljoprivredno zemljište  uz rijeku Spreču je zagađeno teškim metalima u takvoj mjeri da je potrebno zabraniti uzgoj poljoprivrednih kultura za ljudsku i animalnu upotrebu. Takođe, treba naglasiti da godinama voda iz gradskog vodovoda nije za piće u ljetnim mjesecima zbog visokih koncentracija mangana i željeza.

Kako spriječiti nove ekološke katastrofe na ovoj rijeci. Ekološke kataklizme javljaju se svakih nekoliko mjeseci?

Sistem zaštite okoliša uspostavljen na području FBiH u Lukavcu ne daje nikakve rezultate. Imate firmu koja je poznata po učestalim akcidentima koja skoro dvije godine nema okolinsku dozvolu, što je jedinstven primjer u Evropi. Inspekcijske službe nemaju dovoljne ovlasti u svojim inspekcijskim nadzorima. Takođe, same okolinske dozvole nisu stručno napisane, niti je stručno napisana dokumentacija koja prethodi njenom izdavanju. Nove nesreće se mogu spriječiti samo strogom tehnološkom disciplinom u vođenju procesa kao i ulaganjem u nova postrojenja kao što su postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i plinova, uz pojačan inspekcijski nadzor. Potrebno da urbane sredine imaju izgrađena postrojenja za tretman komunalnih otpadnih voda, ali  za takva postrojenja mora biti osiguran stabilan izvor finansiranja. Danas imate postrojenje za tretman otpadnih voda u Živinicama koje radi sa dosta poteškoća, jer nisu osigurana sredstva za njegovo održavanje.

Kakav je kvalitet vazduha u ovom području?

Kada govorimo o kvalitetu zraka u urbanom području Lukavca, možemo slobodno reći da on ne zadovoljava kriterij čistog zraka, najčešći polutant koji se javlja preko granične vrijednosti je PM2.5 , dakle sve čestice u zraku čiji je prečnik manji od 2,5 mikrona. Često koncentracija PM2.5 dostigne alarmantne vrijednosti,gdje dođe do začepljenja filtera na mjernoj stanici. U 2017. godini prosječne mjesečne koncentracije za SO2 bile su prekoračene u vremenskom periodu od 8 mjeseci, maksimalne satne koncentracije dostizale su vrijednosti od 900 μg/m3 pa čak i više. Kada govorimo o PM2.5 godišnji prosjek je veći od utvrđene granične vrijednosti, što znači da su građani Lukavca u 2017. godini udisali zagađen zrak.  

Na koji način vazduh utiče na zdravlje i kvalitet života građana ovog područja?

Usljed u zraku prisutnih različitih komponenti koje se adsorbiraju na površini čestica PM2.5, one izazivaju brojne zdravstvene probleme kod građana, posebno kod djece. Trebamo znati da je Lukavac jedan od gradova sa najvećim brojem djece oboljele od astme. S druge strane, imamo emisije organskih plinovitih polutanata poput benzena koji je dokazani uzročnik karcinoma. Kvalitet življenja je značajno pogoršan, u ranim jutarnjim satima ili prilikom promjene smjera vjetra, imate intenzivan neugodan miris, u večernjim je izražena buka. To, naravno, nije u kontinuitetu, ali jeste učestalo i Lukavac s pravom možemo nazvati mjestom koje ne nudi ugodnost življenja u gradskoj sredini.

Vlast ignoriše sve probleme ovog područja, na koji način je moguće ukazati na stanje opština koje su pogođene raznim zagađenjima?

Narod je vlast, ako narod ignoriše zagađivanje, bolesti, gubitke života, povrede na radu, mizerne plate, stanje na općinama se neće mijenjati. Iskazivanjem nezadovoljstva od strane građana na civilizovan i umjeren način moguće je pokrenuti odgovorne da rade posao za koji su plaćeni. Obično se misli da se stvari mogu preko noći promijeniti, ali ukoliko u narednih 5 godina uspijemo smanjiti zagađenje na polovinu današnjeg, to će biti veliki uspjeh.

Da li je važno da se i građani uključe i aktiviraju, kad se već svi problemi ignorišu? Priča se o mogućim zajedničkim protestima građana iz ovih opština.

Građani se moraju uključiti, mora se vršiti kontinuiran pritisak na sve nivoe vlasti, ali to ne smije biti dan-dva protesta gdje će se ljudi izgalamiti, već moraju biti smišljeni jasni, provodivi zahtjevi, koji će biti u pisanoj formi dostavljeni. Tražiti redovno izvještavanje o postignutom napretku ili problemima koji se javljaju. Mi se uvijek aktiviramo kad treba sanirati posljedice, kad dođe do nesreća, a nikako se ne potrudimo raditi na prevenciji.

Gdje nas može dovesti ignorisanje ovih problema, ignorisanje i trovanje prirode i života?

Zagađivanje okoliša moramo posmatrati prije svega kao dugotrajan negativan uticaj na zdravlje opće populacije stanovništva. Život u zagađenoj sredini povećava rizik od obolijevanja, ukoliko sad ne preduzmemo aktivnosti i mjere na smanjenju emsija u okoliš, imaćemo u budućem periodu povećan broj oboljelih. Rijeka Spreča je nekad bila najbogatija rijeka ribom u ovom dijelu Evrope, vjerovatno je bila i glavno mrijestilište, nažalost, ona je danas u takvom stanju da se konzumacija ribe iz ove rijeke ne preporučuje.

Kako Vi vidite izlaz iz ove situacije, kako je moguće povećati kvalitet života stanovnika ovog dijela BiH?

Zagađivači moraju poštovati i izvršavati obaveze propisane okolinskim i vodnim dozvolama. Inspekcijskim službama treba dati šire ovlasti i povećati kazne za pravna i fizička lica koja ne izvršavaju propisane obaveze. Takođe, potrebno je javno objaviti okolinske i vodne dozvole izdate zagađivačima i postotak ispunjenja tih obaveza. Zašto treba čekati da okolinska dozvola koja važi 5 godina istekne da bi se zaključilo kako nije ništa urađeno za tih 5 godina, čemu služi takva dozvola. Slijedeće što treba uraditi je aktivirati struku u rješavanju okolinskih problema, često u fabrikama zaštitu okoliša vode ljudi koji uopće nisu kompetentni da upravljaju procesima koji vode ka smanjenju emisija u okoliš.  Vi danas imate ljude koji obrazovanje  za ovako složene procese stiču po seminarima u trajanju po nekoliko dana, gdje dobiju certifikat na kojem piše da su stručnjaci u npr. upravljanju otpadom. Ovakav nemaran odnos i zapostavljanje struke biće uzrok daljeg zagađivanja okoliša, bojim se sa mnogo težim posljedicama.

 

Razgovarala Maja Isović Dobrijević

 

BUKA ARHIVA, 19. avgust 2018.