"Stanje je veoma dramatično", tvrdi za BUKU makroekonomista Faruk Hadžić.
Projekcije pokazuju da će nam u narednih 5-6 godina u sistem ući neto oko 80000 novih penzionera, a već je sad vidljivo da punjenje fondova od doprinosa na plate nije dovoljno. Sve zavisi od rasta poreskih prihoda, jer trenutne "minuse" pokrivaju upravo porezi.
"Onog trenutka kada krenu slabije rasti prihodi od poreza, što može biti vrlo brzo, s obzirom da nam se smanjuje radna snaga iseljavanjem, biće problema za funkcionisanje penzionog sistema", kaže za BUKU Hadžić.
Najčešće se govori o omjeru broja zaposlenih radnika i broja penzionera i mišljenja su da taj omjer treba biti 2 ili čak 3, te da ga treba podići. Ono što niko nikada nije spomenuo je da li je to zaista i moguće?
Naš sagovornik ističe da to u BiH nije moguće.
"Naime, nisam primijetio da je neko od kolega do sada prikazao omjer ukupne radne snage i broja penzionera, jer upravo taj koeficijent najbolje pokazuje u kojem smjeru idemo. Nije više toliko bitan ni broj zaposlenih, koliko ukupni potencijal radne snage. Podaci su zabrinjavajući. Od 2012. godine, ukupni broj radne snage se smanjuje, a broj penzionera raste. Koeficijent, tj. omjer ukupne radne snage i broja penzionera se smanjio sa 1,822 na 1,481 u periodu od 2012. do 2018. godine. S obzirom da je BiH samo u ovoj godini ostala bez 30.000 osoba, koje su otišle vani, ovaj omjer će biti daleko lošiji do kraja ove godine", ističe Hadžić
To je upravo i jedan od razloga zbog čega su PIO fondovi prešli na budžet (RS 2015. godine, a FBiH prelazi 01.01.2020. godine). Razlozi su što se obaveze fondova ne mogu finansirati iz uplata doprinosa, zbog rastućeg broja penzionera, pa se razlika, tj. minus nadoknađuje po osnovu prihoda od poreza.
"Situacija je više nego alarmantna i umjesto da se upale svi alarmi i uzbune, mi se ponašamo kao da smo najrazvijenija zemlja na svijetu. Građani, pogotovo mladi, to više ne žele gledati i odlaze odavde, radi svoje budućnosti i budućnosti svoje djece. Jedino ovo izgleda ne brine budžetske patriote, koji nas svakodnevno 'brane', sa još uvijek sigurnih budžetskih jasli, od drugih i drugačijih", tvrdi Hadžić.
Hitno, ali baš hitno se mora djelovati. Rješenja postoje, ali struka se već odavno ne pita ništa. Oni koji se pitaju ništa ne rade i masno to naplaćuju od naših para.
