Andrej Korovljev je filmski reditelj i nesalomivi panker. Po završetku studija u Londonu, vratio se u Hrvatsku i započeo profesionalnu karijeru. Režirao je nekoliko kratkih filmova, dokumentaraca, TV-emisija i muzičkih video spotova. Njegove reklame, dokumentarni filmovi i muzički video spotovi su dobili brojne hrvatske i međunarodne nagrade. Član je Društva hrvatskih filmskih reditelja. Nedavno je završilo snimanje filma Pula, svog prvog dugometražnog igranog filma, po istoimenom romanu Vanje Stojsavljevića.
Tim povodom smo s Korovljevim razgovarali o procesu nastanka filma, odabiru upravo ove ljubavne priče za adaptaciju, izlasku iz dokumentarističke komforne zone, ali i sudaru svjetova i percepciji ratne Pule domicilnom stanovništvu i izbjeglicama iz Bosne i ostalih krajeva zahvaćenih ratom.
"Izbjeglice koje su bile u Puli tijekom rata, unatoč priči o multikulturalnosti kojom se kite Pula i Istra, su bile getoizirane i nije bilo mnogo interakcije, osim onih nužnih za preživljavanje. Nije bilo smislene integracije u samo društvo. Htio sam napraviti film o ljudima koji su kulturološki i svjetonazorski bili daleko, ali su silom prilika živjeli na istom prostoru." rekao je on u podcastu BUKE
Budući da se mnogo savremene kinematografije i književnosti na našim prostorima naslanja na rat, Korovljev je govorio o tome kako izbjeći opća mjesta i viktimizaciju i priči dati novi uklon iz perspektive posljedica i onoga kako se pojedinac/ka u tome osjeća, a ne samo samog čina ratovanja. S tim u vezi, pričao je i kako angažman za Dokumentu i priče koje na terenu snima s preživjelim civilnim žrtvama rata utiču na njega. Otkrio nam je i da namjerava snimiti kratki igrani film po priči koja zatvara knjigu Kino Lika, Damira Karakaša,
To bi bila već druga adaptacija književnog djela, pa smo govorili o tome da li je scenarij novo čitanje književnog predloška, ili zasebno umjetničko djelo, ali i može li se autor/ica odvojiti od njegove/njene ideologije i postupaka, i šta se sve dešavalo pojedinim glumcima koji su se suprotstavljali određenim narativima tokom devedesetih.
Korovljev je najveći reditelj među pankerima, te je govorio o panku kao načinu života, tome kako se nadopunjuju i suprotstavljaju njegov komercijalni i aktivistički angažman, ali i o film o Tusta, koji se bavi se fenomenom zvanim KUD Idijoti. Tusta je najgledaniji dokumentarni muzički film na zajedničkom prostoru i zahvaljujući njemu, kultni pulski bend je dobio potpuno nove generacije publike. To je film koji zatvara Korovljevu dokumentarističku trilogiju o Puli, pa smo iskoristili priliku da se osvrnemo i na dva njegova prethodna filma Una Storia Polesana, koji se bavi životom pulskih marginalaca na kraju prethodnog milenijima i Godine Hrđe, film koji tematizira raspad Uljanika. Otkrio nam je kako je na setu filma Pula glumcu posudio jaknu koju je upravo kupio od Uljanikove stipendije, ali i kako je uspio ispričati priču kojoj je dao jednu ljudsku dimenziju i posebnu poetiku, zaobilazeći reportažnost.
