U zemlji u kojoj ne samo da nismo uspjeli sačuvati svoja istorijska i kulturna blaga, već smo ih pokušali potpuno uništiti, grad Mostar je naročito stradao. On je danas obnovljen i jedan je od turistički najposjećenijih gradova u BiH, ali i dalje se nosi sa mnogim teškoćama koje su direktna posljedica ratnih dešavanja devedesetih. Jedna od zdravih priča koje dolaze iz ovog grada i koje mijenjaju imidž Mostara kao „grada slučaja“, jeste mostarska Rok škola. Mladi ljudi koji izlaze iz ove škole pokreću svoje inicijative, stvaraju muziku i kulturne sadržaje koji obogaćuju i sam grad i sve učesnike koji ih stvaraju ili konzumiraju.
Osnovana 2012. godine, Mostarska škola roka povezala je mlade muzičare iz Mostara, ali i iz cijele BiH, kao ništa do tada. Aleksandar Trifunović, urednik BUKE, razgovarao je sa Orhanom Maslom Ohom, osnivačem škole, kao i sa predavačima i učenicima o značaju ove škole za mlade muzičare u BiH, ali i za cijelo društvo.
„U Rok školu učenici dolaze i praznicima. Iz redovne škole jedva čekaju da odu, a ovdje ne žele ništa da propuste. Možda je i to neki pokazatelj da nije istina da djeca ne žele da uče. U stvari je potpuno obrnuto. Nego, da li smo se mi zapitali šta treba da promijenimo? Jer ja mislim da to mora biti neka simbioza interesovanja. Meni je žao gledati da ovdje većina škola koje su u sistemu ne podstiče pozitivno kritičko mišljenje kod djece, što je slučaj u razvijenijim državama, kao što su skandinavske, gdje djecu već od 6-7 godina pitaju 'šta se vama ne sviđa, kako bismo mi to mogli uraditi', pa se onda na osnovu ideja tih mladih ljudi gradi neki koncept za budućnost. Ako nismo stvorili pametniju sljedeću generaciju, onda smo podbacili. Jer potpuno je normalno da su ovi mlađi, kada dođu u naše godine, razvijeniji, da više i pametnije koriste tehnologiju“, kaže Orhan Oha Maslo, idejni tvorac škole.
U školu dolaze mladi ljudi, ne samo iz Mostara, već iz cijele Bosne i Hercegovine.
„To je škola iz koje se ne bježi. Mladi ljudi dolaze isključivo zato što to vole, niko ih ne tjera, niti moraju. Mi smo napravili jedan dobar, pozitivan prostor, u kojem se ne samo svira, već se upoznaje, radi, uči. Tu se susreću različiti mladi ljudi i jedni od drugih uče. Beznadežnost i apatija koja Mostarom vlada već dugo vremena je proizvela kao neku reakciju ovu školu. Mostar nije zgodno mjesto, kako politički, tako i ekonomski. U svakom pogledu je nezgodno i teško mjesto za život. Mislim da rok škola dobrim dijelom olakšava to mladim ljudima", kaže Nedim Čišić, predavač u Rok školi.
Sve je krenulo sasvim spontano, 2012. godine, kaže Atila Aksoj, predavač u školi. „Scena je stagnirala i željeli smo da okupimo ljude koji sviraju i da im damo priliku da se upoznaju, druže i stvaraju muziku. Od 16 učenika, koliko ih je bilo na početku, danas imamo preko 130 učenika. Sam put do toga nije bio lak, bilo je uspona i padova, prije svega u smislu finansiranja same ideje, ali smo uspjeli prije svega zahvaljujući entuzijazmu.“
Nisu prepisivali gotova rješenja, već su gradili svoj sistem, kakav njima odgovara. Znanje po koje su muzičari morali ići u Beograd ili u Zagreb sada mogu dobiti u Mostaru. Neki od prvih učenika sada su predavači u školi i ona im predstavlja bazu za sve što žele postići u životu, ne samo poslovno, nego i privatno.
Ni 20 godina nakon rata, nije bilo ulaganja u muzičku scenu, mladi ljudi koji su se bavili muzikom nisu bili povezani jer je segregacija zvanična politika, nije bilo programa koji će omogućiti mladim ljudima da se sretnu i prepoznaju iste interese, kaže Orhan.
„Rok škola nije samo muzika, ona jeste naš alati, jer mladi ljudi koji dođu u školu, a svi su različiti, uče se životnim vrijednostima koje će im valjati kasnije u životu. Bez obzira da li će neko od njih biti advokat, doktor ili će čistiti grad, mi pravimo neku bolju, zdraviju generaciju, koja će imati toleranciju jedni prema drugima. Prije 7-8 godina, bilo je više mladih koji su sjedili na zidiću, pili neko jeftino lokalno vino i pljuvali po turistima. To su bili upravo ti kreativni mladi ljudi kojima niko nije dao priliku da nešto rade. Jer to su ti mladi ljudi koji vole da eksperimentišu. Kad im damo ovakve programe gdje oni mogu da stvaraju neki rezultat i još za njega dobiju aplauz od društva, pa naravno da će prije izabrati to nego lokalno vino na zidiću.“
Jedan od polaznika je i Muamer Čivić, muzičar iz Srebrenice.
„Kada sam se 2008. godine vratio u Srebrenicu, počeo sam svirati, oformio sam bend i vidio sam stvarno da muzika spaja ljude. Sada imamo svoj prostor, jednu staru zgradu u kojoj smo organizovali preko 70 svirki različitih bendova. To je jedan proces pomirenja ljudi, sastajanja na jednom mjestu lijepim povodom. Mislim da ljudi tako prevazilaze traume, ponovo se spajaju i postaju ponovo konstruktivni članovi naše zajednice. To su isto uradili ljudi u mostarskoj Rok školi. Za mene Rok škola i Stari most imaju istu simboliku, oni spajaju ljude. Politička situaciju u Mostaru je jako teška, tako da je neko pronašao snage i model kako da spaja ljude. Mostar rok škola za mene je veoma inspirativna i puno sam tu naučio. Posebno mi je drago kao čovjeku zbog simbolike Mostara i Srebrenice da iz ovih gradova kreću inicijative koje spajaju ljude i pokreću procese pomirenja, tako da za mene ova škola baš ima veliki značaj.“
Jedna od stvari koje Rok školu Mostar čine posebnom i jedinstvenom jeste formiranje bendova od polaznika škole. Do sada je formirano preko 70 bendova, koji u okviru nastave imaju javne koncerte koji su prilika za promociju ovih mladih bendova, ali i za dodatnu edukaciju u oblasti organizacije koncerata i tehničkih aspekata nastupa.
Škola je osnovana uz pomoć Norveške ambasade koja je obezbijedila neophodna sredstva za realizaciju ideje.
"Entuzijazam je napravio good vibe, ali bez sredstava ne bismo uspjeli. Na početku smo se mučili da platimo kiriju u Muzičkom centru Pavaroti, a od 2017. godine Grad je preuzeo plaćanje kirije, što je za pohvalu, jer obično u našem društvu država ne ulaže u mlade ljude. Ali ja bih posebno istaknuo Norvešku ambasadu, koji su ne samo naš donator, već i suosnivač, jer oni su prepoznali tu ideju kada je bila u povojima i zajedno s njima smo započeli prvu rok školsku godinu. Pored Norveške ambasade, danas nas finansiraju i Švedska ambasada, odnosno SIDA i USAID. Švajcarska ambasada je podržala naš Booking odjel, koji je organizirao više od 100 događaja za mlade ljude", priča Oha.
Muzika je našla put tamo gdje politika nikad nije mogla
"Jednom sam u Muzičkom centru Pavaroti čuo rečenicu 'Kultura je uvijek deset godina ispred politike'. To mi je zazvonilo tako jako da me vodilo u svim mojim planovima. Uvijek samo gledao kako da koristim kulturu da uradim nešto bolje za društvenu zajednicu", kaže Orhan.
Za deset godina, osnivač Rok škole Mostar vidi ovu školu kao lidera u regiji kada je u pitanju obrazovanje u modernoj muzicii, ali i uvezivanje mladih muzičara, njihova promocija i podrška u svijetu muzičkog biznisa.
