Pride je manifestacija LGBTIQ osoba povodom Međunarodnog dana ponosa, koja se u svijetu obilježava od 1969. godine. Pored karnevalske zabave, parade ponosa imaju i politički značaj usmjeravanja pažnje javnosti na LGBT ljudska prava.
Kao početak savremenog pokreta za ostvarivanje prava lezbijki i gejeva smatra se sukob demonstranata i policije prilikom racije u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku, ulica Christopher, u noći s 27. na 28. juna 1969. godine.
Dio gostiju koji je odstupao od rodnih stereotipa (najviše transrodne osobe i butch lezbijke) i osoblje tog gej bara odbili su mirno podnositi policijsko nasilje te su se oduprli policajcima koji su ih pokušavali privesti. Transvestitima (drag queens), lezbijkama i gejevima koji su sada prvi put zajedno nastupili protiv policijske (državne i društvene) represije, pridružili su se i pripadnice antiratnog pokreta, pokreta za prava Afroamerikanaca, žena, lijevih političkih strujanja, studenti te se ovaj incident pretvorio u sedmodnevne ulične demonstracije protiv diskriminacije homoseksualaca i lezbijki, ali i diskriminacije uopšte.
Prve parade su imale značajnu političku ulogu u emancipaciji LGBT osoba, jačanju vidljivosti i postavljanju zahtjeva za poštovanje prava osoba drugačije seksualne orijentacije. U Njujorku i Atlanti ovi marševi su se nazivali „Gay Liberation Marches“, a na Zapadnoj obali „Gay Freedom Marches“. Osamdesetih godina, međutim, konzervativnije struje u okviru LGBT zajednice dobijaju veću snagu, preuzimaju kontrolu nad ovim marševima i nazive „Gay Liberation“ odnosno „Gay Freedom“ zamjenjuju „Gay Pride“.
London
Većina parada se organizuje sredinom godine, kako bi se održala tradicija obilježavanja Dana ponosa LGBT osoba, ali ih, gledano na svjetskom nivou, ima tokom cijele godine.
Parada ponosa u Berlinu 2006. godine okupila je oko 450.000 posjetitelja. Te godine osnovana je cijela nova generacija organizacija, identificirajući se riječju "gej", što je osim seksualne orijentacije značilo i radikalno novu osnovu samoidentifikacije u smislu otvorenog političkog aktivizma. Najveći dio LGBTIQ aktivizma danas smatra se nastavkom ovoga pokreta.
Pride - Međunarodni dan ponosa
Pride manifestacija, kao Međunarodni dan ponosa, sastoji se od povorke ponosa, političkog govora i prigodnog zabavnog programa.
Pride manifestacija najčešće nosi ime grada nakon kojeg slijedi riječ Pride ili njen prevod. Najpoznatije takve manifestacije u Evropi su: "London Pride" i "Soho Pride" koji je nekoliko sedmica nakon londonskog, "Birmingham Pride", "Bourne Free" (Bournemouth)... "EuroPride" se od 1992. održava svake godine u nekom od evropskih gradova.
Najveći evropski Pride je "CSD Köln" koji svake godine broji iznad milion ljudi. Pride manifestacija u Njemačkoj se zove Christopher Street Day, prema ulici Christopher u kojoj se nalazio bar The Stonewall In.
Sredinom devedesetih Pride manifestacije počinju se održavati i u zemljama Srednje i Istočne Evrope te Italije ("Roma Pride", "Milano Pride", "Torino Pride" "Toscana Pride"), Malte ("Pride March Valetta" od 2004) i Turske (Istambul od 2003., Bursa od 2006.), u početku popraćene nasiljem te se neki Prideovi nisu ponavljali.
U SAD-u Pride manifestacije se održavaju u gotovo svim većim gradovima od 1970., od prve godišnjice Stonewall pobune. S vremenom uz paradu ponosa, političke govore i prigodnog programa, neke LGBTIQ zajednice u tradicionalni Pride program uključuju i porodični piknik, veliki koncert s poznatim zvijezdama ili kulturni festival. Najpoznatiji Pride-ovi u SAD-u su: Los Angeles Pride ili službeno "Christopher Street West" (Los Angeles/West Hollywood) koji se uz San Francisco održava od 1970. godine.
Transparenti i poruke
Prilikom parade ponosa sudionici i sudionice Pride-a nose transparente zanimljivih poruka političkog, najčešće ironičnog sadržaja i uzviču poznate parole LGBTIQ pokreta te žvižde u žviždaljke u ritmu bubnjeva ili glasne glabme koja dopire s paradnih kola. Uz obavezne žviždaljke i transparente, nezamjenjive su zastave duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta, te ostale zastave i simboli poput grčkog slova lambde ("oslobođenje"), labrisa (lezbijska snaga i lezbijska egzistencija), slova Q ("queer"), zastava i simbola biseksualnih, transrodnih, interseksualnih osoba, simbolika queer pokreta te ostalih pokreta koji podržavaju Pride - najčešće eko-zeleni, feministički, anarho-sindikalni, mirovni i antiratni, te većina ljevičarskih i liberalnih.
U zemljama Zapadne Europe, Australije i Sjedinjenih država, Pride polako gubi na jednom političkom programu - prava i slobode LGBTIQ osoba, te sve češće podržava i preklapa se s drugim pokretima za ljudska prava marginaliziranih skupina: prava imigranata, prava nacionalnih i etničkih manjina, solidarnost s višestruko diskriminiranim skupinama, te svim skupinama koje se odlučuju na alternativne životne odabire u stvaranju raznih antifašističkih, alterglobalističkih, mirovnihi drugih kolacija.
U tim zemljama Prideovi su komercijalna događanja u kojima pojedine grupe, stranke i komercijalna društva plačaju članarine, jer njihova vidljivost u povorci je smatrana kao propagandna poruka. Dio članarina odlazi za troškove manifestacija, a dio u humanitarne svrhe.. Nije stoga rijetkost vidjeti da i kozervativne političke stranke i društva, te neke religijske zajednice takođe sudjeluju u ovoj manifestaciji.
Najpoznatija parola u angloameričkim zemljama je "We're here, we're queer, get used to it!" i "Out of the Closets and into the Streets" organizacije Queer Nation, te "Silence = Death.
Osim navedenog pojavljuju se i ružičasti, crni i kombinacija ljubičastog i plavog trokuta. Trokuti u tim bojama obilježavali su homoseksualne i biseksualne osobe u nacističkim progonima, a danas su prihvaćeni kao simboli borbe za gej, lezbijska i biseksualna prava i njihovog otpora.
