Predsednik,
premijer, ministri i ostali „odgovorni“ danima nas spašavaju od bele
pošasti tako što nam svaki dan podare novu mudrost koja nam proširuje
saznanje i spasava život. Govore nam da se dobro obučemo, da ne izlazimo
iz stanova bez potrebe, da jedemo masnu hranu i da „bake i deke zamole
decu i unuke da počiste sneg i ledenice“.
Građane, za razliku od
političara, ovakva zima nije iznenadila i u njoj se snalaze dobro, kao i
ranijih godina, decenija i stoleća kada je sneg, gle čuda, takođe padao
zimi. Zbog toga ih ne interesuju saveti i kvazimudrosti o zimi, snegu i
ledu, već političarima postavljaju pitanja koja se tiču suštinskih
problema njihovog preživljavanja. Pitaju kako je moguće da godinama
imamo probleme sa električnom energijom, koju smo, po najskupljim cenama
u Evropi, uvozili još oktobra prošle godine, u vreme kada su dnevne
temperature bile na nivou miholjskog leta. Interesuje ih i ko je
neodgovorni klipan iz vlade zbog čijeg pokušaja šibicarenja i prevare
propade „aranžman iz predostrožnosti sa MMF-om“, što je doprinelo
ostvarivanju istorijski najgoreg kursa dinara od kad postoji evro.
Pitaju se građani i kako je moguće da se preporučuje štednja struje, po
cenu potpunog ukidanja privredne aktivnosti, a da istovremeno predsednik
demagoški široko obećava besplatnu struju za mesec februar siromašnim
domaćinstvima, koja čine preko 65 procenata ukupne populacije. Sva ova i
mnoga druga pitanja ostaju bez odgovora sa obrazloženjem: „Šta me sada
pitate o tome, sada kada pada sneg?“
Zimski ambijent ipak jeste
lep dekor estradnom hvalisanju i kićenju španskim policijskim perjem
obojice potpisnika kontroverzne i protivprirodne Deklaracije o
pobratimstvu vrhuške SPS i DS. Obojica samohvališa, od ranije poznatih
javnosti i nadležnim organima, uspešnu akciju hapšenja Bojovića, Budale i
još dvojice, proglasiše svojim ličnim uspehom u razbijanju zemunskog
klana i ukupnog organizovanog kriminala u Srbiji.
Svaki
funkcionalno pismen građanin ove zemlje zna, naravno, da je zemunski
klan razbijen još 2003. godine u akciji Sablja , da je suđenje njegovim
pripadnicima započelo 22. decembra iste godine, a da je konačna,
pravosnažna presuda izrečena decembra 2009. godine. To znaju svi, osim
aktuelnih čelnika Demokratske stranke, na čijem, pre neki dan
apdejtovanom i u roze boju redizajniranom veb-sajtu, u segmentu
„Istorija“, podsegment „Kampanje“ (?!), piše da „suđenje još uvek
traje...“ Konačna pobeda protiv kriminala još uvek je daleko, a značajan
napredak u toj borbi bio bi ostvaren poštenom istragom o vezama
Bojovića i Šarića sa pojedincima iz aktuelne srpske političke elite i to
upravo sada, pred izbore.
Prošlonedeljni sneg je bio i prilika
da se progura, da se podmetne kao kukavičje jaje, nemoralna Uredba o
izmeni i dopuni Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata
imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima. Iza
ovog birokratskog naziva krije se pokušaj legalizovanja prošlogodišnjeg
nezakonitog povećavanja plata u opštinama i gradovima širom Srbije, u
vreme kada je trebalo smanjiti broj zaposlenih u javnoj upravi, u vreme
kada se srozavao standard zaposlenih u realnom sektoru, u privredi koja
finansira rad državnih i lokalnih činovnika.
Lokalne kabadahije,
bez obzira na stranačke boje, oberučke su zagrabili ostatke para iz
skoro potpuno praznih gradskih i opštinskih blagajni, ne ostavljajući
tamo ni dinara za vanredne troškove, recimo za čišćenje snega. Njihovu
bahatost ne sprečava ni saznanje o blizini lokalnih i parlamentarnih
izbora, jer su uvereni da će birači i ovo nepočinstvo zaboraviti ili
oprostiti jer, nadaju se vlastodršci, ne znaju i ne zaslužuju ništa
bolje.
Greše fatalno i neoprostivo, jer građani Srbije na gradskom, pokrajinskom i na državnom nivou zaslužuju mnogo, mnogo bolje!
Tekst preuzet iz Danasa