<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Struka o inicijativi SNSD-a: Doživotna robija je gora od smrtne kazne, to je odmazda

INICIJATIVA

Treba li se uvesti kazna doživotnog zatvora?

23. maj 2019, 2:29

 

Predsjednik Kluba zastupnika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Žunić uputio je inicijativu vladi RS da u Kazneni zakonik RS uđe kazna doživotnog zatvora, po ugledu na Srbiju.


"Očekujemo da se tokom pripreme izmjena Kaznenog zakonika usvoje naše inicijative i da oni koji okrutno ubiju dijete, siluju, ubiju trudnicu i nemoćnu osobu nemaju nikada više mogućnost da to djelo i ponove", izjavio  je Žunić. 


Prema postojećem Krivičnom zakoniku RS, za najteža krivična djela i najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih umišljajno može se propisati kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i pet do četrdeset i pet godina. 
Obzirom da sudovi u RS nisu skloni izricanju najstrože zatvorske kazne interesovalo nas je mišljenje struke o ovoj inicijativi, te da li je, po njima, za efikasnost u sprečavanju najtežih krivični djela ključna dužina kazne ili je rješenje u samim presudama i njihovom provođenju.


Vlado Adamović,  advokat i bivši sudija Suda Bosne i Hercegovine, izražava sumnju da je riječ o populističkom potezu, koji nema apsolutno nikakvog smisla, obzirom da postupak resocijalizacije i rehabilitacije ne dolazi u obzir, čime se  gubi svrha kažnjavanja.  


U kažnjavanju je vrlo važno da se postigne opšta prevencija, odnosno da se utiče da se ne čine krivična djela, i individualna - da  onaj koji je počinio krivično djelo, shvati kakvo je djelo počinio, da se njegovo ponašanje popravi i da bude vraćen u društvo. Sasvim je druga priča o visini maksimalne kazne, ona je od zemlje do zemlje različita, negdje je maksimalna kazna 20 godina, negdje 40 ili 50 godina.  Ali preovladavajuće mišljenje struke u svijetu je da je doživotna kazna zatvora zapravo gora od smrtne kazne, jer onemogućavanje  rehabilitacije, u osnovi, negira samu kaznu, a to je onda odmazda”, rekao je za Buku Adamović. 


I Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, po struci pravnik, smatra da se previše osluškuje javnost i ono što se trenutno dešava u Srbiji. Niko se do sada, kaže, nije sjetio da krene sa inicijativom da se kaznom doživotnog zatvora kazne najsvirepiji zločini i čekalo se da zakonske izmjene prođu u Srbiji, da se oslušne utisak javnosti i da se onda krene sa tom inicijativom i u Srpskoj.

 

Međutim, ovdje se krije i jedna velika zamka, a to je da se kazna doživotnog zatvora u izmjenama zakona loše i uopšteno definiše, kao što se to pokušalo skoro uraditi sa drugim zakonskim izmjenama, te da se njena primjena proširi i na još neka djela, a ne samo da se odnosi na silovatelje i ubice djece. Tako postoji opasnost da se ova kazna uvede i i za druga krivična djela, koja npr. smetaju određenim interesnim grupama, što bi bilo veoma loše po samu pravičnost i funkciju krivičnih sankcija. U tom smislu, ukoliko dođe do te inicijative, mora se paziti kako će ona biti formulisana i na koji način bi eventualno kazna bila propisana, da li bi postojala mogućnost uslovnog otpusta i slično”, mišljenja je Lučka.

 

Kontaktirali smo i Ivanku Marković, profesoricu  banjalučkog Pravnog fakulteta, koja za BUKU kaže da se problem kriminaliteta ne rješava samo propisivanjem određenih sankcija, pa tako ni kazne doživotnog zatvora, već prvenstveno njihovom primjenom. 


Pored toga, ističe da je BiH potpisala Rimski statut koji predviđa kaznu doživotnog zatvora, te se može postaviti pitanje šta bi se desilo kada bi neko lice bilo upućeno u BiH na izdržavanje te kazne.  Najzad, naglašava, o svim argumentima koji su za ili protiv uvođenja ove kazne mora se izjasniti struka, a političari mogu iznijeti svoj stav o ovom pitanju. 

 


Mislim da nam je svima jasno da propisivanjem krivičnih sankcija, bez njihove adekvatne primjene, nećemo postići željeni efekat. Kaznena politika zakonodavca se  razlikuje od kaznene politike sudova i to tako što sudovi najčešće izriču kazne zatvora koje su bliže minimumu propisane kazne zatvora ili su negdje na polovini mjere propisane kazne zatvora, a veoma rijetko se izrečena kazna zatvora približava posebnom maksimumu. Pooštravanje kaznene politike sudova za teška krivična djela može se postići  podizanjem posebnog minimuma kazne zatvora i onemogućavanjem ublažavanja kazne za neka djela, kao što je to učinjeno Krivičnim zakonikom Republike Srpske za krivično djelo Obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina. Izvršavanje kazne zatvora, davanje uslovnog otpusta itd. sve su to pitanja koja utiču na efikasnost kaznene politike, mnogo više nego propisane kazne”, pojasnila je naša sagovornica.


Profesoricu smo pitali i da li ima saznanja koliko se često u RS izriče najduža zatvorska kazna i kada je posljednja izrečena. Marković kaže nema tačne podatke o broju i visini izrečenih kazni dugotrajnog zatvora, ali se ne sjeća da je u skorije vrijeme čula ili pročitala da je takva kazna izrečena od strane sudova u Republici Srpskoj.

 

Danas se o ovom pitanju oglasio i ministar pravde Republike Srpske Anton Kasipović. On je za Srnu izjavio da će prilikom izrade izmjena i dopuna Krivičnog zakonika u Srpskoj biti razmotrena rješenja iz zakonika koji je usvojila Srbija i da je stav Vlade Srpske da dodatno budu pooštrene sankcije za najteža krivična djela, ali da će se sve raditi uz mišljenje stručnjaka.


"U Ministarstvu pravde Republike Srpske smo sa velikom pažnjom pratili pripreme za promjenu krivičnog zakonodavstva u Srbiji, jer prilikom izrade našeg Krivičnog zakonika vodimo računa o uporednom zakonodavstvima u zemljama u okruženja", rekao je Kasipović, komentarišući usvajanje izmjena Krivičnog zakonika u Skupštini Srbije.  


"TIJANIN ZAKON"
Podsjetimo, izmjenama Kaznenog zakona Srbije uvedena je doživotna kazna zatvora za teško ubistvo, silovanje, te obljubu nad djetetom, trudnicom i nemoćnim licem. 
Doživotna kazna proširena je i na sva druga krivična dela za koja je prema važećem zakonu predviđena kazna od 30 do 40 godina zatvora. Ta djela su ubistva predstavnika najviših državnih organa, teška djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Srbije, udruživanje radi vršenja krivičnih djela, genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, terorizam...
 
Predviđeno je da osuđenik na doživotni zatvor može uslovno da se otpusti nakon izdržanih 27 godina zatvora.