<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Svetislav Basara: Hvatanje za slamku

Rat i izbori

Kad Srbija nije u svom optimalnom, najprirodnijem stanju – ratnom – onda je u stanju permanentne predizbornosti, tako je to bio odvajkada, tako je sada, tako će – ako se ne dogodi biblijsko čudo – ostati za sva vremena.

14. august 2019, 6:37

Imala je Srbija i davnih i skorih dana vlasti mnogo gore od ove, samo se to kolektivno zaboravilo, ali kilaviju, jadniju, bedniju i neubedljiviju opoziciju zasigurno nikada nije imala. Ova i ovakva opozicija zapravo i ne zaslužuje da se nazove opozicijom jer ne biti na vlasti – i „na vladi“ – uopšte ne znači biti opozicija u političkom smislu, što će reći hvatač na delu i kritičar vlasti zbog brljotina i lopovluka, a ne zbog toga što je na vlasti vlast, a ne opozicija, pa je opozicija sprečena da radi isto što i vlast, samo sa ljudskim likom i „po ugovoru“. 

Da je Rogonja – čiji sam dolazak najavljivao još pre deset godina – definitivno prispeo u Srbiju, postalo mi je jasno onoga dana kada je Trio Fantastikus po ulicama srpskih varoši postavio kartonske kutije i uspeo da savata poprilično dama i gospode da potpišu imbecilne Ugovore sa narodom, koji su – tvrd vam stojim – odmah po potpisivanju završavali u kontejneru. 

A da je sve otišlo u 3LPM postalo mi je jasno čim sam čuo komentare zadušnih baba iz krugova dvojke koje su, istina, uviđale da je u pitanju seljačka pijačna dubara, ali su potpisivanje ništavog ugovora pravdale narodnom mudrošću – šta da se radi, utopljenik se i za slamku hvata, samo da OVOME vidimo leđa… I pročaja. Babama sam rekao – a babe me popreko pogledale – da je sasvim tačno da se utopljenik za slamku hvata, ali da se svejedno utopi. 

Pre neki dan opet sam kafenisao sa zadušnim babama i tom im zgodom održao prigodnu govoranciju. Gospodo, babe, rekao sam u „uvodnom izlaganju“, vi ste obrazovane dame, svakako znate da opozicija mora da bude alternativa, a ne alternator ili alter ego, pa mi recite kakva je Guzijan Jeremić alternativa istomišljeniku, Vulinu, ili kakva je Boškić – osim što ne gazi ljude i manje bulazni – alternativa Vojislavu Šešelju, koji je, uzgred, ključna ličnost ovog dvotomnog mini-serijala, videćete iz priloženog i zašto. 

Osim biometrijskih, tu suštinskih političkih razlika nema, s tim što je Vulin autentično Vulin (sa svime što to podrazumeva) dočim je Guzijan isfolirano ono što se (iz računice) predstavlja da jeste i zato Vulin i jeste u vlasti – koja to (i previše jeste) – a Guzijan u opoziciji, koja to nije. Hoću da kažem da je Vulini mnogo bolji – iako ni Guzijan nije loš – u gorem i beslovesnijem, a to „naš narod“ ume da ceni i da za to glasa. 

Verovatno vam je upalo u oči odsustvo glavnog trijumvira, Đida. To je zato što on nije ni bolji ni gori ni od koga , što je gas bez političke boje, mirisa i ukusa na privremenom radu u politici, u čekanju da druga postane sudija, pa da počne da radi ono zbog čega se obreo u politici. Kraj serijala u sutrašnjem broju.

Preuzeto sa danas.rs