<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tamo gdje žene vladaju

Megalaja

Kad se rodi dječak, kažu: 'Eh, šta god da nam je Bog podario je u redu...'

26. novembar 2018, 12:58

Kada su došljaci iz Evrope ovde stigli, dali su joj nadimak "Škotska Istoka", zbog zelenih, strmih brda. Igrom sudbine, danas je Megalaja, država u severoističnoj Indiji, poznata kao najveći proizvođač tartanskih šalova koje nosi čitava zemlja već od rane jeseni. U njoj je i selo Čerapundži, u kojem je jedne godine palo 26,5 metara kiše, što je još zapisano u Ginisovoj knjizi rekorda. U njoj je, kako je to nedavno objavio TV-kanal "France 24", na hiljade dece primorano da u ropskim uslovima radi u rudnicima uglja.

Ali, ništa od toga ovih dana ne izaziva toliko pažnje i ne diže toliko halabuke kao pokušaj da se promene vekovima stari običaji koji Megalaju čine jednim od najčudnijih društava na svetu.

U ovoj državi od tri miliona stanovnika, čije ime na Sanskritu znači "dom oblaka", pa čak i u glavnom gradu, Šilongu, glavnu reč vode žene. Ne u metaforičnom smislu. Već u - svakom. Ovde vlada matrijarhat. Kada stupite u brak, uzimate ženino prezime. Na žene se vode sve nekretnine. Većinu zvaničnika, uključujući i policajce i gradonačelnike, čine žene - mada je predsednik države ipak u pantalonama. Što je pomalo čudno, jer u izbornim komisijama sede isključivo one, piše BBC.

Sada se pojavila organizacija, pa, muških sifražetkinja, koja želi to da promeni.

Kit Parijat, predsednik "Singkong-Rimpei-Timai", pokreta za muška prava, kaže da je vreme da se kaže "dosta" ugnjetavanju muškaraca od strane pola koji u ovom delu Indije nije samo nežniji, već i važniji.

"Mi ne želimo da ženama oduzmemo bilo kakva prava", kaže on. "Samo bismo da budemo na istom nivou kao i one".

Parijat je srušio tradiciju dužu od milenijuma kada je uzeo očevo "devojačko", a ne majčino prezime. On tvrdi da matrilinearnost šteti generacijama Kasija, domorodačkog plemena koje čini većinu u Megalaji, i da se mnogi zbog ugnjetavanja odaju alkoholizmu i drogama.

"Ako želite da saznate koliko su kod Kasija žene favorizovane, dovoljno je da odete u porodilište", priča Parijat. "Ako se rodi devojčica, okupljena porodica će da počne da slavi i vrišti od sreće. Ako se rodi dečak, samo će učtivo jedni drugima promrljati 'Eh, šta god da nam je Bog podario je u redu...'".

Parijat navodi brojne primere kako su njegovi sapatnici sistemski demoralisani. Ima čak i jednu fascinantnu teoriju o ulozi roda u lokalnom, Kasi jeziku.

"Drvo je muškog roda, ali kada ga preradite u građu, ono postaje ženskog roda", počinje on. "Slično je sa većinom imenica na našem jeziku. Kada nešto postane korisno, uvek je ženskog roda. Matrilinearnost stvara kulturu muškaraca koji se osećaju potpuno bespotrebnima".

Patriša Mukum, uvažena urednica najtiražnijeg dnevnog lista u Šilongu tvrdi da je njeno nasledstvo - i ono što, da prostite, ima u gaćama - samo jedan od razloga što je uspela da se nađe na tako visokoj poziciji. Ona dodaje da i dalje postoje slučajevi, uglavnom preuzeti iz susednih indijskih saveznih država, da se žene isključuju iz političkog odlučivanja.

Pa ipak, kao majka troje dece - od tri različita muškarca iz Kasi plemena - ona prva priznaje da joj ova društvena "anomalija" omogućava da, mnogo više nego što je to slučaj na Zapadu, bude u isto vreme uspešna poslovna žena i ostvarena kao majka. Tamo, preko granice, nalazi se država Zapadni Bengal, gde je sve drugačije.

"Naša kultura nam je stvorila jedan veoma siguran svet. Jedno pravo utočište za žene, možda i jedino te vrste na svetu", govori gospođica Mukum.

Baš su iz Megalaje prvi dana ove godine stigle najveće osude saveznog ministra policije, koji je izjavio da su žene ponekad same krive za silovanje i nasilje, jer se previše izazovno oblače. Ponuđeno mu je da dođe u ovu državu, gde bi ga lepši pol na nimalo lep način naučio pameti. Odbio je.

Megalaja ima agrarnu ekonomiju. Tu rastu krompir, pirinač, banane i ananasi. Većinu čine hrišćani, sa čak 70,3 odsto, što znači da je ovo jedna od samo tri indijske države sa hrišćanskom većinom. Oko 13 odsto je hinduista, dok deset odsto i dalje praktikuje tradicionalne, animističke religije.

Na putu do udaljenog sela, u brdima Istočni Kasi, novinar Bi-Bi-Sija sreće 42-godišnju Meri. Ona je "Kun kadu", najmlađa ćerka u familiji, ona koja po običajima mora da ostane da živi sa roditeljima dok god ne nasledi porodičnu kuću. Sa njima živi i Alfred, njen šest godina mlađi suprug.

Meri kaže da žene ovde ne veruju da muškarci mogu da brinu o novcu. Pa su one to preuzele na sebe. Dok ona to izgovara, Alfred mudro ćuti. Ponekad se samo osmehne. Onda ona nastavlja:

"Većina muškaraca iz našeg sela napusti školu, kako bi pomagali očevima na polju. Žene vladaju, muškarci rade. Zato retko koji od njih ima dobro obrazovanje."

Alfred se ponovo osmehuje. Meri kaže da nije čula da se u Megalaji osnovao pokret za prava muškaraca, ali je ubeđena da se sistem nikada neće promeniti. Alfred ne skida osmeh Mona Lize. Čak ni kada se povede razgovor o bogomoljki, koja pojede svog partnera nakon seksa, on neće progovoriti ni reči.

Čak ni kada ga, na odlasku, novinar izravno upita šta misli o matrilinearnom sistemu, on će ćutati. Pauza je duga, pomalo neprijatna. Kao da prolazi čitava večnost.

"On to voli", kaže Meri.

Izvor Nedeljnik