<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

TANJA JOVIĆEVIĆ ZA BUKU: Mi koji smo preživjeli, podsjećamo ljude na neka ljepša vremena

INTERVJU

Ljubiteljima starog dobrog domaćeg rokenrola ime Tanja Jovićević je i te kako poznato i o njoj kao ikoni ex-Yu scene ne treba mnogo govoriti. Bila je i ostala jedan od najboljih ženskih vokala domaće scene.

10. septembar 2019, 12:01

 

Muzikom je profesionalno počela da se bavi kao jako mlada osoba, na sceni je preko četrdeset godina, a energija koju publici daje na nastupima i danas je jaka - možda čak intenzivnija i jača nego ranije. Pjesme Nađi me, Crni ples ili Denis legendarnog benda Oktobar 1864, i danas se nalaze na plej listama radio stanica širom bivše Juge i postale su evergreen za sve sadašnje i buduće generacije.

Tanja pripada muzičkoj generaciji koja je dala pregršt odličnih autora i bendova, a jedan od njih je i Ekatarina Velika, na čelu s Milanom Mladenovićem, sa kojima je početkom devedesetih imala saradnju i nastupala na njihovim koncertima kao prateći vokal. Danas sarađuje s EKV tribute bendom "Deca iz vode" iz Beograda. Ovaj bend je prošlog vikenda imao koncert u Banjaluci i tom prilikom publika je mogla da čuje i savršeni glas Tanje Jovićević.

Prije nastupa Tanja je dala ekskluzivni intervju za BUKA magazin. 

BUKA: Tanja, možete li nam kazati nešto više o Vašem trenutnom angažovanju na muzičkoj sceni?

TANJA: Moje angažovanje je kao i uvek životno vezano za muziku. Imam svoj bend sa kojim i dalje negujem legendarnu muziku Oktobra 1864. Pored toga bavim se i obradama soul, funk i gospel muzike. Ja sam uvek bila terenski čovek i uvek dođem tamo gde me ljudi pozovu i gde vole da me čuju. 

BUKA: Ima li nekih novih albuma na pomolu?

TANJA: Novo trenutno nema ništa, mada sam prije tri-četiri meseca ušla u studio sa muzičarima sa kojima tek treba da pokrenem ozbiljniju saradnju. Trenutno okupljam novu mladu ekipu i videću šta ću dalje. Vremena se tako brzo menjaju, ne mislim da su vremena bolja ili lošija, nego uopšteno. Nekad se dese i nepredviđene stvari. Što se tiče nastupa, trenutno sarađujem i sa bendom Deca iz vode. Kad god imaju priliku, oni me pozovu. Mi se uvek lepo družimo i sa njima mi je odlično na bini. Sviramo pesme koje nam je grupa EKV ostavila kao u neki amanet da prenesemo ljudima. Mi smo skupina dobrih muzičara i drugara koji prenose tu poruku i ideju nekih lepših vremena, u ovim vremenima koja isto mogu da budu lepa samo kad bi ljudi malo više otvorili oči.

BUKA: Šta Vam prvo padne na pamet kada pomislite na ta vremena osadesetih? 

TANJA: Ja sam već toliko dugo u muzici. Četrdeset godina sam tu i nigde nisam odlazila. Svedok sam onog vremena, ali i ovog, i svega onoga što se dešavalo svima nama. Ono što mi prvo padne na pamet kada povučem paralelu sa osamdesetim jeste da danas ne postoje prilike za nove demo bendove. Nema dovoljno kreacije. Ne pravi se muzika iz ispravnih motiva. To je ono što je fakat - tako je kako je. Nisam ja mesija, ne mogu ja to da promenim, ali ono što mogu da uradim je da kad god se negde pojavim održim tu neku reputaciju koja je zaista iskrena i koja može samo da se zadrži vrednim radom i istinom. Ono slavno vreme o kojem me pitaš bilo je potpuno drugačije i držalo se do toga da muzika bude presudna stvar. Upoznavali smo se preko muzike, družili se preko muzike, stvarali smo zajedno muziku, putovali smo. Na kraju krajeva, imali smo tu jednu lepu, normalnu, slobodnu zemlju gde je svaki bend u koji god bi kraj odlazio uvek imao publiku. 

BUKA: Šta je danas s rokenrolom?

TANJA: Nemam pojma, ne bavim se rokenrolom uopšte, verujte mi. Ja nikad nisam bila tipični predstavnik rokenrola. Ja sam performer koji je izvodio muziku na potpuno specifičan način. Izvođač sam koji je čak i svoje pesme obradio onako kako se meni sviđaju. A što se tiče rokenrola, to morate da pitate ljude koji se bave rokenrolom. Ja stvarno nisam u tom i nikada nisam ni bila. Ali, naravno, da sam bila deo tog vremena. Danas bi trebalo da bude nekakav kompliment kada ti kažu da si rokenrol izvođač, ali mi se nismo vodili time. Stvarali smo muziku iz srca bez nekakvog određenja. Trudili smo se da sve ima nekog smisla i čim su pesme opstale sve ovo vreme, znači da nisamo uzalud potrošili vreme. 

 

 

BUKA: Kako tumačite sadašnju popularnost muzičara poput Mladenovića i Štulića? Jedan je nažalost preminuo, a drugi je u penziji.

TANJA: Ekatarina je tek trebala da bude nagrađena, ne samo novcem, nego i velikim koncertima. Ono što je najbitnije za ta dva lika koja spominješ je da ih je publika zaista zavolela i shvatala ono o čemu pričaju, pevaju i sviraju. Nema tu nikakve misterije. To su ljudi kojima je muzika bila u DNK. Njima je dao bog talenat kojem su oni ostali verni. Veliki je blagoslov kada poznajete ljude poput Milana Mladenovića, a ja sam sa njim imala i profesionalnu saradnju. 

BUKA: Ima li neki novi bend koji biste izdvojili?

TANJA: Možda Zemlja gruva, jer oni idejno imaju finu priču. Što se tiče energije, meni se generalno slabo šta od novijih bendova sviđa. Niti jedan novi bend nema energije ni za šta, kao da su od nas stariji šezdeset godina. Meni se to ništa ne sviđa, ali ja vam ovo govorim kao publika, a ne kao muzičar. 

BUKA: Kako to da ljudi Vaše generacije i dan danas stvaraju i imaju toliku energiju?

TANJA: Ne znam, možda vera. Vera mora da vam bude mnogo jaka. Morate da verujete da to što radite ima smisla. Ako ne verujete u to što radite i ako to radite samo iz površnih motiva, to se provali. Nisu ljudi ludi. Umetnost je generalno kategorija gde ne možete da prevarite ljude, a ne smete ni da pokušavate. Nema tu poređenja nekadašnja i sadašnja vremena. Postojimo mi preživeli koji pokušavamo da na jedan prirodan način podsetimo ljude na to neko lepše vreme.

BUKA: Kada je riječ o mladima, da li njihovu kreativnost možda koči politička situacija u zemlji, ili šta već?

TANJA: Ma, gde ja znam, nemam pojma. To neka vide ovi političari što sviraju. Mladi nisu kreativni, jer nemaju potrebe da budu kreativni. A drugo postoje muzičari političari i političari muzičari, a to je najgora kategorija i to je sve što ću vam reći na tu temu.